Crkva Prenosa moštiju Svetog oca Nikolaja u Radimni

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva Prenosa moštiju Svetog oca Nikolaja
Osnovni podaci
Tippravoslavni crkva
JurisdikcijaSrpska pravoslavna crkva
EparhijaTemišvarska
Osnivanje1925.
PosvećenPrenos moštiju Svetog oca Nikolaja
Arhitektura
StilBarokni
Lokacija
MestoRadimna
Država Rumunija
Koordinate44° 47′ 42″ N 21° 33′ 49.68″ E / 44.79500° S; 21.5638000° I / 44.79500; 21.5638000
Crkva Prenosa moštiju Svetog oca Nikolaja na karti Rumunije
Crkva Prenosa moštiju Svetog oca Nikolaja
Crkva Prenosa moštiju Svetog oca Nikolaja
Crkva Prenosa moštiju Svetog oca Nikolaja na karti Rumunije

Crkva Prenosa moštiju Svetog oca Nikolaja je pravoslavna crkva u mestu Radimna, županija Karaš-Severin, Rumunija. Pripada Eparhiji temišvarskoj Srpske pravoslavne crkve.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Postoji zapis da je crkva u Radimni građena 1726. godine i da je od kamena. Čitava dva veka crkva je odolevala zubu vremena, popravljana i prepravljana, jer je povremeno i stradala, kao na primer 1848. godine. Sadašnja crkva je podignuta u periodu od 1924. do 1925. godine na temeljima stare, od koje je prvobitno zadržan samo toranj, koji je prerađen 1941. godine. Zdanje je u obliku lađe, sa lučnom oltarskom apsidom. Toranj je pri zemlji kvadratnog preseka, zatim naglo prelazi u osmougaoni da bi završio kalotom, priljubljen uz zapadni zid crkve, na stubovima između kojih se obrazuje otvoreno predvorje. U tornju su smeštena četiri zvona. Crkva je posedovala nekoliko rukopisnih bogoslužbenih knjiga, koje su prenete u Eparhijsku riznicu, a ostale su uglavnom iz 18. i 19. veka.

Postoji lokalno verovanje da je crkva pokajnica, da ju je zbog griže savesti sagradio ubica nekog Radoja. Navodno, otuda potiče i naziv sela. Pored hramovne slave, meštani obeležavaju i Markovdan, kao stočarsku ili marvensku zavetinu.[1]

Ikonostas[uredi | uredi izvor]

Početkom 20. veka zabeležen je ikonostas sa potpisima zografa Vasilija, Georgija i njegovog sina Jovana Popovića iz 1763. godine. Pretpostavlja se da je bio na zidanoj oltarskoj pregradi koja je zamenjena 1958. godine novom, od pečene cigle, koju je oslikao Franc Vajnhepl iz Belobreške. Pojedinačne ikone su radili Vasilije Aleksijević, Aksentije Marišesko i Nikifor Žarković.

Od ikonostasa su prikazane u soklu Adam i Eva, Izgnanstvo iz Raja i Neopalina kupina, na carskim dverima Blagovesti, prestone ikone Sveti Nikola, Bogorodica, Spasitelj i Preteča, iznad carskih dveri Tajna večera, bočno sa obe strane praznične ikone Rođenje, Krštenje, Vaskrsenje, Preobraženje i Vaznesenje Hristovo, Silazak Svetog Duha, centralna ikona Sveta Trojica, bočno sa obe strane ikone Svetih apostola i u luku tematski sklop Raspeća.[1]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]