Crkva Spasovica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Krst na brdu Spasovica

Crkva Svetog Vaznesenja Gospodnjeg (Spasovdan), poznatija kao Spasovica zadužbina je kralja Stefana Dečanskog iz 1331. godine. Postojala je do 1913. godine kada su je Bugari srušili do temelja.[1]

Crkva Spasovica (Sv. Spasa) se nalazila u ataru sela Nikoličevci u blizini Ćustendila,[2] na istoimenom uzvišenju između reka Strume i pritoke joj Sovolštice. Moguće je da je ovo bilo mesto sa kojeg je kralj Stefan posmatrao bitku, kako se i veli u Karlovačkom letopisu (početak XVI veka). U svakom slučaju nalazila se vrlo blizu poprišta. Podignuta je u spomen na pobedu i spasenje od nevolja nedugo nakon bitke kod Velbužda.

Gradnja je počela posle 20. jula 1331. godine, a živopisana je u vreme srpskog cara Dušana.[3]

Crkva je bila jednobrodna potkupolna građevina sa pripratom nad kojom su se uzdizale dve manje kupole.[4] Kula nad naosom je bila velikih dimenzija. Crkva je bila duga 12, a široka 8 metara.[5] Pored zapadnih, imala je vrata i s južne strane. Crkva je bila živopisana. Oko nje je raslo mnogo božura,[6] koji asocira na krv tu prolivenu, od Srba i Bugara.

Spasovica je ostala netaknuta za vreme Dragaša, koji su stolovali u Velbuždu. Karlovački letopis govodi da je u to vreme još stajala neoštećena. Postradala je u nepoznato vreme. U XIX veku bila je sačuvana do visine kupola. Mesno predanje kaže da je u nekom trenutku zvono iz crkve doneseno u Ćustendil i postavljeno na tamošnju sahat-kulu te da je na zvonu bila upisana godina 1429. Stanovništvo okolnih sela je svake godine na Spasovdan dolazilo ovde na sabor.

Crkvu je srušila bugarska vojska nakon poraza u Bregalničkoj bici 1913. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mirjana Živojinović, Mirjana Milosavljević: "Četvrta kazivanja o Svetoj Gori", Beograd 2005. godine
  2. ^ "Glasnik jugoslovenskog profesorskog društva", Beograd 1925. godine
  3. ^ Olga Zirojević: "Crkve i manastiri na području Pećke patrijaršije do 1683. godine", Beograd 1984. godine
  4. ^ "Zbornik Matice srpske za likovne umetnosti", Novi Sad 1983. godine
  5. ^ Slobodan Nenadović: "Građevinska tehnika u srednjevekovnoj Srbiji", Beograd 2003. godine
  6. ^ Veselin Čajkanović: "Rečnik srpskih narodnih verovanja o biljkama", Beograd 1994. godine

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]