Crkva Uspenja Presvete Bogorodice u Žitorađi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva Uspenja Svete Bogorodice u Žitorađi
Crkva Uspenja Svete Bogorodice u Žitorađi
Opšte informacije
MestoŽitorađa
OpštinaŽitorađa
Država Srbija
Vrsta spomenikaNepokretno kulturno dobro - spomenik kulture
Vreme nastanka20. vek
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture Niš

Crkva Uspenja Svete Bogorodice u Žitorađi, mesto u istoimenoj opštini Žitorađa, sagrađena je 1910. godine. Zaštićena je kao spomenik kulture od 2001. godine.

Položaj i izgled crkve[uredi | uredi izvor]

Crkva Uspenja, ili Uspenija Svete Bogorodice nalazi se istočno od starog selišta Žitorađa, a zapadno od seoskog groblja. Prvobitni hram je izgrađen 1814/15. godine i služila je kao parohijski hram. Parohijski hram je bila sve do izgradnje crkve Svetih Petra i Pavla. Posle povlačenja Turaka bila je oštećena, ali je vršila službu sve do 1893. godine. Današnja crkva sagrađena je 1910. godine na mestu stare.

Crkva je zidana od kamena i opeke uz upotrebu delova starih nadgrobnih spomenika. Nakon što je omalterisana i okrečena u belo stiče se utisak da je obložena mermernim pločama. U pitanju je jednobrodna građevina podeljena po dužini na tri polja. Apsida je spolja petostrana, a iznutra polukružna.

Zapadni i istočni travej su iste veličine što se oslikava i na krovnim površinama sa naglašenim zabatnim završecima. Pevnički transept je najveći i blago je izbačen u prostor. U podstrešju se prostire friz od slepih arkada.

Crkva je građena u duhu neoklasicizma sa trouglastim timpanonom, slepim arkadama i plitkim pilastrima. Takođe, može se primetiti i učešće srpskog srednjovekovnog graditeljstva.

Ikonostas je jednostavna drvena konstrukcija sa ikonama poreklom iz treće decenije 20. veka. Ikone su rađene uljanim bojama na limu. Osnovne odlike ovih ikona su tamne sirove boje, naivan crtež i pogrešno unesene anatomske pojedinosti.

U prvoj deceniji 21. veka crkva je obnovljena, a stari ikonostas je zamenjen novim.[1]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ )., Rakocija, Miša (1957- (2013). Manastiri i crkve južne i istočne Srbije. Radosavljević-Kiki, Zoran (1967- )., Cvetković, Branislav., Radosavljević, Goran (1969- )., Zavod za zaštitu spomenika kulture (Nisz). Niš: Zavod za zaštitu spomenika kulture. str. 91. ISBN 9788691736705. OCLC 1020437862. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • M. Rakocija, Dokumentacija Zavoda za zaštitu spomenika kulture Niš

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]