Crkva Uspenja Presvete Bogorodice u Crnoljevici

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva Uspenja Presvete Bogorodice u Crnoljevici
Osnovni podaci
JurisdikcijaEparhija niška, SPC
Osnivanje1926.
MestoCrnoljevica, Opština Svrljig

Crkva Uspenja Presvete Bogorodice u Crnoljevici izgrađena je 1926. godine.na mestu gde je nekada bio stara crkva iz 15.veka. Prilikom izgradnje nove crkve prednji deo, priprata i naosa, je porušen i izgrađen novi, a od prvobitne crkve ostao je samo oltarski prostor koji se završava malom polukružnom apsidom. Stariji deo crkve koji je mnogo niži građen je od kamena i sige, a prepokrivena ćeramidom na dve vode.[1]

Položaj[uredi | uredi izvor]

Crkva Uspenja Presvete Bogorodice smešten je u središnjem delu sela Crnoljevica, na temeljima starog objekta, od koga je sačuvan samo zadnji niži deo sa apsidom. Prema popisu iz 2002. crkva opslužuje 219 stanovnika (dok je prema popisu iz 1991. opsluživala 330 stanovnika).

Geografski položaj:

  • 43°23’12.9″ N
  • 22°11’30.1″ E
  • 420 m nadmorske visine.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Istorijski izvori ukazuju na duboku starost crkve. Prema popisu sakralnih objekata niške eparhije iz 1899. godine, hram u Crnoljevici Uspenje Presvete Bogorodice zidan je za vreme vladavine Nemanjića. To se poklapa i sa podaci iz 15. veka, o selu Crnoljevica koje se prvi put pominje u turskom zbirnom popisu Vidinskog sandžaka iz 1466. godine. U tom najstarijem sačuvanom popisu svrljiškog kraja zapisano je, pod nešto izmenjenim nazivom...

...selo Crnilevce, koje spada pod Svrljig, porodica 25, neoženjenih 5. Selo je ulazilo u sastav timara Jakuba, sina Bahšije.[2]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Crkva Uspenja Presvete Bogorodice”. Centar za turizam, kulturu i sport Svrljig (na jeziku: srpski). 2017-11-22. Pristupljeno 2023-02-08. 
  2. ^ „Hram Uspenja presvete Bogorodice”. crkva.svrljig.rs. Pristupljeno 8. 2. 2023. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Topografija nepokretnih kulturnih dobara Svrljiga, Zavod za zaštitu spomenika kulure Niš. Obrađivači:Borislav Andrejević, Čedomir Vasić, Jovan Šurdilović, Niš, 1985.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]