Crkvena porta u Vraniću

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkvena porta u Vraniću
Crkva Sv. Ilije iz 1888. godine i obnovljena crkva brvnara Svetih četrdeset mučenika iz 1823. godine
Opšte informacije
MestoVranić
OpštinaGradska opština Barajevo
Država Srbija
Vreme nastankapre 1810.[a]

Crkvena porta u Vraniću se nalazi u selu Vranić (Beograd, Gradska opština Barajevo). Izdvaja se po svom kulturno-istorijskom značaju i predstavlja svojevrsan kompleks koji čine crkva brvnara (crkva Sv. četrdeset mučenika) koja datira s početka 19. veka i zaštićena je kao spomenik kulture od velikog značaja, crkva Sv. Ilije sa zvonikom, građena u drugoj polovini 19. veka, potom kuća porodice Matić iz prve polovine 19. veka sa nekoliko pomoćnih objekata,[2] nadgrobnici, Parohijski dom u kome se nalaze Spomen muzej, arhiv i crkvena biblioteka, i sveštenička kuća.[3]

Za razvoj sadržaja ovog jedinstvenog kompleksa među najzaslužnijima je protojerej-stavrofor Radivoje Mitrović,[2][4] koji je bio sveštenik u Vraniću od 1969. do 2009. godine.

Lokacija i objekti[uredi | uredi izvor]

Crkva brvnara u Vraniću
Crkva Sv. Ilije u Vraniću
Nadgrobnici
Parohijski dom i Spomen-muzej
Matića kuća
Jedan od pomoćnih objekata - mlekara

Crkvena porta u Vraniću se nalazi u centru sela, na blago prirodno kaskadiranom platou. Iako deluje kao spontano nastao kompleks, ona se razvijala po sistemu manastirskih porti sa funkcionalnom podelom prostora. Pored crkava iz devetnaestog veka i starog groblja u porti je izgrađen parohijski dom i bogata crkvena riznica (spomen-muzej), a preneta je stara kuća porodice Matić i nekoliko pomoćnih objekata.[4]

Crkva brvnara - Crkva Sv. četrdeset mučenika[uredi | uredi izvor]

Prvi objekat na ovom terenu, koji se tada zvao Crkveni kraj, bila je crkva brvnara, koja je tu preneta pre 1810. godine, sa obližnje likacije zvane Okapina.[1] Danas je to objekat koji predstavlja nepokretno kulturno dobro i spomenik kulture od velikog značaja.

Crkva Sv. Ilije[uredi | uredi izvor]

Crkva Svetog Ilije u Vraniću građena je u drugoj polovini 19. veka, a osvećena je 1888. godine. Do tada se bogosluženje vršilo u staroj crkvi brvnari. Poslednji sveštenik u staroj crkvi bio je Miloš Joksić. Njegovom zaslugom ozidan je novi hram u kome je služio do svoje smrti 1910. godine.[5]

Parohijski dom i Spomen-muzej[uredi | uredi izvor]

U prostoru crkvene porte takođe se nalaze i parohijski dom i spomen-muzej. Spomen-muzej je nastao zahvaljujući višedecnijskom trudu, znanju i posvećenosti vranićkog paroha Radivoja Mitrovića. U muzeju se čuvaju vredni artefakti pronađeni u okolini Vranića, koji datiraju iz različitih istorijskih perioda, od neolita do srednjeg veka. U drugom delu muzeja čuvaju se eksponati iz skorije prošlosti: crkveni mobilijar, ikone, bogoslužbene knjige i zapisi, stare narodne nošnje i predmeti za svakodnevnu upotrebu. U istoj zgradi nalaze se arhiv i crkvena biblioteka.[5]

Kuća porodice Matić[uredi | uredi izvor]

Kuća porodice Matić iz Vranića predstavlja retko očuvan primerak šumadijske dvovodne čatmare iz prve polovine 19. veka. Sredinom 20. veka preneta je sa originalne lokacije u crkvenu portu, kako bi se sačuvala od rušenja. Na istočnoj strani porte, uz ogradu, pored kuće porodice Matić nalazi se i šest pomoćnih privrednih objekata (dva koša, dve magaze i dva mlekara), koji su preneti sa različitih lokacija u Vraniću ili iz susednih sela. Matića kuća je jedina do danas identifikovana ustanička kuća na beogradskom području iz vremena Prvog srpskog ustanka.[3]

Kulturno-istorijski značaj[uredi | uredi izvor]

Kompleks crkvene porte u Vraniću sa crkvom brvnarom, Crkvom Sv. Ilije, nadgrobnim spomenicima, kućom porodice Matić i bogatom zbirkom sveštenika Radivoja Mitrovića danas predstavlja nemerljivo značajno spomeničko nasleđe.[3] Hronološki, oblikovno i primarno funkcionalno raznorodan kompleks, čini homogenu celinu čije ukupne vrednosti nadilaze pojedinačna značenja objekata. Takođe, ovaj prostor je i svojevrstan prikaz sprovedenih konzervatorskih postupaka koji daju mogućnost da se čitaju metodološki koncepti zastupljeni u različitim vremenskim razdobljima službe zaštite, prave analize i komparacije, odnosno pored kulturnog predstavlja i stručni, edukativni potencijal.[2][6]

Stručnjaci Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda su, od osnivanja davne 1960.godine, prepoznali vrednosti tada postojećih objekata crkve brvnare i Crkve Sv Ilije, vodili arheološka iskopavanja, projekte i radove za prenošenje objekata i rekonstrukciju crkve brvnare, sanaciju oštećenja na nadgrobnim spomenicima i novijoj crkvi, projekte za uređenje porte i dr.[2]

Galerija slika[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Prva crkva podignuta na ovom lokalitetu prenesena je sa lokacije Okapina u Vraniću, o čemu svedoči spomen-beleg koji se nalazi na Okapini, a koji je 1810. godine obnovio pop Atanasije.[1]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Mojsilović, Ivanović 1979
  2. ^ a b v g Živković, Nada. „Otvaranje izložbe „Crkvena porta u Vraniću. Zvanična prezentacija. Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda. Pristupljeno 18. 9. 2018. 
  3. ^ a b v Živković 2016, str. 3-5
  4. ^ a b „Izložba: “Crkvena porta u Vraniću. Zvanična prezentacija. UNIVERZITET U BEOGRADU, ARHITEKTONSKI FAKULTET. Pristupljeno 18. 9. 2018. 
  5. ^ a b Jovančević 2015, str. 149-150
  6. ^ „Svečano otvorena izložba „Crkvena porta u Vraniću. danas.rs. Pristupljeno 5. 2. 2020. 

Literatura[uredi | uredi izvor]