Crkvena porta u Vraniću
Crkvena porta u Vraniću | |
---|---|
Opšte informacije | |
Mesto | Vranić |
Opština | Gradska opština Barajevo |
Država | Srbija |
Vreme nastanka | pre 1810.[a] |
Crkvena porta u Vraniću se nalazi u selu Vranić (Beograd, Gradska opština Barajevo). Izdvaja se po svom kulturno-istorijskom značaju i predstavlja svojevrsan kompleks koji čine crkva brvnara (crkva Sv. četrdeset mučenika) koja datira s početka 19. veka i zaštićena je kao spomenik kulture od velikog značaja, crkva Sv. Ilije sa zvonikom, građena u drugoj polovini 19. veka, potom kuća porodice Matić iz prve polovine 19. veka sa nekoliko pomoćnih objekata,[2] nadgrobnici, Parohijski dom u kome se nalaze Spomen muzej, arhiv i crkvena biblioteka, i sveštenička kuća.[3]
Za razvoj sadržaja ovog jedinstvenog kompleksa među najzaslužnijima je protojerej-stavrofor Radivoje Mitrović,[2][4] koji je bio sveštenik u Vraniću od 1969. do 2009. godine.
Lokacija i objekti[uredi | uredi izvor]
Crkvena porta u Vraniću se nalazi u centru sela, na blago prirodno kaskadiranom platou. Iako deluje kao spontano nastao kompleks, ona se razvijala po sistemu manastirskih porti sa funkcionalnom podelom prostora. Pored crkava iz devetnaestog veka i starog groblja u porti je izgrađen parohijski dom i bogata crkvena riznica (spomen-muzej), a preneta je stara kuća porodice Matić i nekoliko pomoćnih objekata.[4]
Crkva brvnara - Crkva Sv. četrdeset mučenika[uredi | uredi izvor]
Prvi objekat na ovom terenu, koji se tada zvao Crkveni kraj, bila je crkva brvnara, koja je tu preneta pre 1810. godine, sa obližnje likacije zvane Okapina.[1] Danas je to objekat koji predstavlja nepokretno kulturno dobro i spomenik kulture od velikog značaja.
Crkva Sv. Ilije[uredi | uredi izvor]
Crkva Svetog Ilije u Vraniću građena je u drugoj polovini 19. veka, a osvećena je 1888. godine. Do tada se bogosluženje vršilo u staroj crkvi brvnari. Poslednji sveštenik u staroj crkvi bio je Miloš Joksić. Njegovom zaslugom ozidan je novi hram u kome je služio do svoje smrti 1910. godine.[5]
Parohijski dom i Spomen-muzej[uredi | uredi izvor]
U prostoru crkvene porte takođe se nalaze i parohijski dom i spomen-muzej. Spomen-muzej je nastao zahvaljujući višedecnijskom trudu, znanju i posvećenosti vranićkog paroha Radivoja Mitrovića. U muzeju se čuvaju vredni artefakti pronađeni u okolini Vranića, koji datiraju iz različitih istorijskih perioda, od neolita do srednjeg veka. U drugom delu muzeja čuvaju se eksponati iz skorije prošlosti: crkveni mobilijar, ikone, bogoslužbene knjige i zapisi, stare narodne nošnje i predmeti za svakodnevnu upotrebu. U istoj zgradi nalaze se arhiv i crkvena biblioteka.[5]
Kuća porodice Matić[uredi | uredi izvor]
Kuća porodice Matić iz Vranića predstavlja retko očuvan primerak šumadijske dvovodne čatmare iz prve polovine 19. veka. Sredinom 20. veka preneta je sa originalne lokacije u crkvenu portu, kako bi se sačuvala od rušenja. Na istočnoj strani porte, uz ogradu, pored kuće porodice Matić nalazi se i šest pomoćnih privrednih objekata (dva koša, dve magaze i dva mlekara), koji su preneti sa različitih lokacija u Vraniću ili iz susednih sela. Matića kuća je jedina do danas identifikovana ustanička kuća na beogradskom području iz vremena Prvog srpskog ustanka.[3]
Kulturno-istorijski značaj[uredi | uredi izvor]
Kompleks crkvene porte u Vraniću sa crkvom brvnarom, Crkvom Sv. Ilije, nadgrobnim spomenicima, kućom porodice Matić i bogatom zbirkom sveštenika Radivoja Mitrovića danas predstavlja nemerljivo značajno spomeničko nasleđe.[3] Hronološki, oblikovno i primarno funkcionalno raznorodan kompleks, čini homogenu celinu čije ukupne vrednosti nadilaze pojedinačna značenja objekata. Takođe, ovaj prostor je i svojevrstan prikaz sprovedenih konzervatorskih postupaka koji daju mogućnost da se čitaju metodološki koncepti zastupljeni u različitim vremenskim razdobljima službe zaštite, prave analize i komparacije, odnosno pored kulturnog predstavlja i stručni, edukativni potencijal.[2][6]
Stručnjaci Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda su, od osnivanja davne 1960.godine, prepoznali vrednosti tada postojećih objekata crkve brvnare i Crkve Sv Ilije, vodili arheološka iskopavanja, projekte i radove za prenošenje objekata i rekonstrukciju crkve brvnare, sanaciju oštećenja na nadgrobnim spomenicima i novijoj crkvi, projekte za uređenje porte i dr.[2]
Galerija slika[uredi | uredi izvor]
-
Muzejski eksponati
-
Crkvena biblioteka
-
Matića kuća - unutrašnjost
-
Vajat i magaza
-
Koš
-
Mlekar - unutrašnjost
Napomene[uredi | uredi izvor]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Kulturno nasleđe Srbije
- Kulturno nasleđe
- Nepokretna kulturna dobra
- Crkva brvnara
- Etno-selo
- Srpska arhitektura
- Arheološko nalazište kao nepokretno kulturno dobro
- Kulturno-istorijska arheologija
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Mojsilović, Ivanović 1979
- ^ a b v g Živković, Nada. „Otvaranje izložbe „Crkvena porta u Vraniću“”. Zvanična prezentacija. Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda. Pristupljeno 18. 9. 2018.
- ^ a b v Živković 2016, str. 3-5
- ^ a b „Izložba: “Crkvena porta u Vraniću””. Zvanična prezentacija. UNIVERZITET U BEOGRADU, ARHITEKTONSKI FAKULTET. Pristupljeno 18. 9. 2018.
- ^ a b Jovančević 2015, str. 149-150
- ^ „Svečano otvorena izložba „Crkvena porta u Vraniću””. danas.rs. Pristupljeno 5. 2. 2020.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Mojsilović, Svetlana; Ivanović, Milinko (1979). „Crkva brvnara u Vraniću — Metodološki postupak pri rekonstrukciji crkve brvnare” (PDF). Godišnjak grada Beograda. Beograd. XXVI: 317—332. Arhivirano iz originala (PDF) 06. 11. 2020. g. Pristupljeno 18. 09. 2018.
- Nada, Živković (2016). Kuća porodice Matić u Vraniću (PDF). Beograd: Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda. ISBN 978-86-89779-28-8. Pristupljeno 9. 6. 2018.COBISS.SR 226807564
- Jovančević, Negoslav (priređivač) (2015). Letopisi crkvenog i društvenog života sela Vranića kod Beograda. Kragujevac: Kalenić. ISBN 978-86-84183-90-5.COBISS.SR 219780364