Crkvina u Velikoj Plani

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Crkvina u Velikoj Plani je sakralni lokalitet nedaleko od Velike Plane i predstavlja ostatke nekadašnjeg porušenog manastira.

Lokacija[uredi | uredi izvor]

Ovaj lokalitet lociran je na opštinskom putu Velika Plana-Radovanje, u blizini Crkvenog izvora nekoliko km zapadno od gradskog jezgra Velike Plane.

Istorijat i predanje[uredi | uredi izvor]

Po predanju na ovom mestu je bila crkva koju su Turci 1813. godine porušili do temelja. Danas se tamo nalazi veliko i malo kamenje i krečni malter. Meštani Bugarije (jedno od naselja u Velikoj Plani) pričaju da je ova crkva podignuta u vreme izgradnje Smederevske tvrđave (1428-1430). Narod je kulukom prevozio kamenje sa karaulskog kamenoloma (Karaula brdo zapadno od Radovanja). Uz put su ljudi da bi olakšali tovar, na ovom mestu ostavljali kamen. Vremenom je gomila rasla, te kad se pokupilo dosta kamenja meštani podigoše crkvu. Ne zna se kome je ona bila posvećena. Po nekima Svetoj Magdaleni, tj Mariji iz Magdale, drugi meštani pak smatraju da je u pitanju Sveta Ana. U neposrednoj blizini srušene crkve nalaze se rimske vodovodne cevi koje su odvodile vodu iz Crkvenog potoka u neku rimsku vilu ili manje naselje. Danas se ovaj prostor nalazi pod šumom i ne obrađuje se. Bolesnici su i u ovom veku dolazili u crkvinu da se umivaju vodom koja je kapala sa bele loze, uvereni u njenu lekovitost. Slično je bilo i sa vodama drugih crkvina i crkvi (Pokajnica, Koporin, Vodice). Prema mišljenju prote dr Radomira Miloševića, u pitanju je manastir Vavedenje kod sela Bukovice, u Lomničkoj nahiji koja se pominje u turskom popisu iz 1572. godine kada je imao dva monaha. Treba istaći da se ranije pomenuta crkvina nalazi u blizini Bukovičkog potoka. Naselje Bukovica bilo je smešteno na ušću Bukovičkog potoka u Rit (otoka Jasenice) a njegovo groblje kod današnje Bukovičke ćuprije na Palanačkom putu. Groblje je uništeno kopanjem zemlje za planjansku ciglanu. U Bukovici se sada prilikom iskopavanja pronalaze kosti, prstenje, grnčarija, cigle, šljunak i kamenje sa Karaule. O tome je pisao Jovan Erdeljanović 1908. godine. Narodno predanje nas obaveštava da je Bukovica stradala u epidemiji kuge ili kolere. Preživeli meštani se naseliše u negotinski kraj gde osnovaše selo Jasenicu.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Darko Ivanović; Crkvine na radovanjskim brdima
  • Vasilije Marković; Pravoslavno sveštenstvo i manastiri u srednjovekovnoj Srbiji, Sremski Karlovci 1920. 145