Čak Beri
Čak Beri | |
---|---|
![]() | |
Lični podaci | |
Puno ime | Čarls Edvard Anderson Beri |
Datum rođenja | 18. oktobar 1926. |
Mesto rođenja | Sent Luis, SAD |
Datum smrti | 18. mart 2017.90 god.) ( |
Mesto smrti | Sent Čarls, SAD |
Zanimanje | muzičar, tekstopisac |
Muzički rad | |
Aktivni period | 1953—2017. |
Žanr | Rokenrol, Ritam i bluz |
Instrument | vokal, gitara |
Izdavačka kuća | Chess, Mercury, Atco |
Ostalo | |
Povezani članci | Rokenrol kuća slavnih |
Čarls Edvard Anderson Beri (engl. Charles Edward Anderson Berry; Sent Luis, 18. oktobar 1926 — Sent Čarls, 18. mart 2017) bio je gitarista, pevač i tekstopisac, koji se smatra jednim od pionira rokenrol muzike. Sa pesmama kao što su „Maybellene“ (1955), „Roll Over Beethoven“ (1956), „Rock and Roll Music“ (1957) i „Johnny B. Goode“ (1958),[1] Čak Beri je razvio i uveo ritam i bluz u glavne elemente rokenrola, sa tekstovima koji se fokusiraju na tinejdžerski život i korištenje gitarskih soloa napravio je veliki uticaj na kasniju rok muziku. Pišući tekstove koji su se fokusirali na život tinejdžera i konzumerizam, i razvijajući muzički stil koji uključuje solo gitaru i šou-performanse, Beri je imao veliki uticaj na kasniju rok muziku.[2]
Rođen u afroameričkoj porodici srednje klase u Sent Luisu, Beri se od malih nogu zanimao za muziku i prvi put je nastupio u letnjoj srednjoj školi. Dok je bio srednjoškolac osuđen je za oružanu pljačku i poslat je u popravni dom, gde je bio od 1944. do 1947. Nakon puštanja, Beri se ustalio u bračnom životu i radio u fabrici za sklapanje automobila. Početkom 1953. godine, pod uticajem gitarskih rifova i tehnika izvođenja bluz muzičara T-Boune Vakera, Beri je počeo da nastupa sa Džoni Džonsonovim triom.[3] Njegov uspon je usledio kada je u maju 1955. godine otputovao u Čikago i upoznao Madi Votersa, koji mu je predložio da kontaktira Leonarda Česa iz Čes Rekordsa. Sa Česom je snimio „Maybellene“ - Berijevu adaptaciju kantri pesme „Ida Red“ - koja je prodata u više od milion primeraka, dostigavši prvo mesto na ritam i bluz listi magazina Bilboard.[4]
Krajem pedesetih godina Beri je bio afirmisana zvezda, sa nekoliko hit ploča i filmskim nastupima i unosnom turnejom. Takođe je osnovao svoj vlastiti noćni klub u Sent Louisu, Berijev Klub Bandstand.[5] On je osuđen je na tri godine zatvora u januaru 1962. godine zbog krivičnih dela prema Manovom zakonu - transportovao je četrnaestogodišnju devojčicu preko državnih linija.[3][6][7] Nakon puštanja 1963. godine, Beri je imao još nekoliko uspešnih pesama, uključujući „No Particular Place to Go“, „You Never Can Tell“ i „Nadine“. Međutim, one nisu postigle isti uspeh ili trajni uticaj njegovih pesama iz 1950-ih, a do 1970-ih je bio više tražen kao nostalgični izvođač, svirajući svoj materijal iz prošlosti sa lokalnim rezervnim bendovima promenljivog kvaliteta.[3] Godine 1972, on je dostigao novi nivo ostvarenja kada je izdanje „My Ding-a-Ling” postalo njegov jedini rekord na vrhu top-lista. Njegovo insistiranje na isplati u gotovini dovelo je 1979. do četvoromesečne zatvorske kazne i prinudnog društvenog rada, zbog utaje poreza.
Beri je bio među prvim muzičarima koji su primljeni u Kuću slavnih rokenrola na njenom otvaranju 1986. godine; za njega je rečeno da je je „postavio temelje ne samo za rok end rol zvuk, već i za rok end rol stav.“[8] Beri je uključen u nekoliko spiskova „Najvećih svih vremena“ časopisa Roling Stoun; zauzeo je peto mesto na listi 100 najvećih umetnika svih vremena za 2004. i 2011.[9] Na spisku 500 pesama koje su oblikovale rokenrol Kuće slavnih kok end rola uvrštene tri Berijeve: „Johnny B. Goode“, „Maybellene“ i „Rock and Roll Music“.[10] Berijev „Johnny B. Goode” je jedina rokenrol pesma uvrštena u Vojadžerove zlatne ploče.[11]
Muzička karijera[uredi | uredi izvor]
Rođen u porodici srednje klase u Sent Luisu (Misuri), Beri se od ranih godina zanimao za muziku, a prvi javni nastup imao je u Gimnaziji Samner. Za vreme srednje škole je odslužio zatvorsku kaznu od 1944. do 1947. zbog oružane pljačke. Nakon što je pušten na slobodu, oženio se i zaposlio u automobilskom postrojenju. Početkom 1953. na njega su uticali gitarski rifovi bluz gitariste T-Boun Vokera, koje je on izvodio sa Džoni Džonson Triom. Do raspada je došlo kada je on otputovao u Čikago u maju 1955. i sreo Madi Votersa, koji mu je predložio da kontaktira Leonarda Česa iz Čes rekordsa. Sa Česom je snimio pesmu „Maybellene“ – Berijevu obradu kantri pesme „Ida Red“ – koja je prodana u više od milion primeraka, i dostigla prvo mesto na Bilbordovoj Ritam i bluz listi. Krajem pedesetih Beri je postao zvezda sa nekoliko snimljenih hitova i pojavljivanjima u filmu pod svojim imenom. Takođe je osnovao i svoj noćni klub u Sent Luisu, nazvan Berry's Club Bandstand. Ali u januaru 1962. Beri je opet morao na odsluženje trogodišnje zatvorske kazne zbog toga što je tajno prevozio 14-godišnju djevojku preko saveznih granica.
Nakon izlaska iz zatvora 1963. Beri je snimio još nekoliko hitova, kao što su „No Particular Place To Go“, „You Never Can Tell“, i „Nadine“, ali oni nisu postigli uspeh njegovih pesama iz pedesetih.
Beri je bio među prvim muzičarima koji su ušli u Rokenrol kuću slavnih na njenom otvaranju 1986. Beri je uključen na nekoliko Rolingstounovih lista „Najveći svih vremena“, kao npr. kada je postavljen na peto mesto na njihovoj listi 100 najvećih umetnika svih vremena iz 2004.
Diskografija[uredi | uredi izvor]
Studijski albumi[uredi | uredi izvor]
Naslov | Detalji albuma[12][13][14] | Vršne pozicije grafikona | Sertifikati | ||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
SAD [15] |
Kanada [16] |
Francuska [17] |
Nemačka [18] |
Holandija [19] |
Švajcarska [20] |
UK [21] | |||
After School Session | — | — | — | — | — | — | — | ||
One Dozen Berrys |
|
— | — | — | — | — | — | — | |
Chuck Berry Is on Top |
|
— | — | — | — | — | — | — | |
Rockin' at the Hops |
|
— | — | — | — | — | — | — | |
New Juke Box Hits |
|
— | — | — | — | — | — | — | |
Two Great Guitars (with Bo Diddley) |
|
— | — | — | — | — | — | — | |
St. Louis to Liverpool |
|
124 | — | — | — | — | — | — | |
Chuck Berry in London |
|
— | — | — | — | — | — | — | |
Fresh Berry's |
|
— | — | — | — | — | — | — | |
Chuck Berry's Golden Hits |
|
— | — | — | — | — | — | — | |
Chuck Berry in Memphis |
|
— | — | — | — | — | — | — | |
From St. Louie to Frisco |
|
185 | — | — | — | — | — | — | |
Concerto in B. Goode |
|
— | — | — | — | — | — | — | |
Back Home |
|
— | — | — | — | — | — | — | |
San Francisco Dues |
|
— | — | — | — | — | — | — | |
The London Chuck Berry Sessions | 8 | 6 | — | — | — | — | — |
| |
Bio |
|
175 | — | — | — | — | — | — | |
Chuck Berry |
|
— | — | — | — | — | — | — | |
Rock It |
|
— | — | — | — | — | — | — | |
Chuck |
|
49 | — | 39 | 31 | 61 | 14 | 9 | |
"—" označava izdanja koja nisu bila na lestvicama. |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Kalhan Rosenblatt (18. 3. 2017). „Chuck Berry, father of rock 'n' roll, dies at 90”. NBC News. Arhivirano iz originala 22. 5. 2019. g. Pristupljeno 27. 4. 2019.
- ^ Campbell, M. (ed.) (2008). Popular Music in America: And the Beat Goes On. 3rd ed. Cengage Learning. pp. 168–169.
- ^ a b v „Chuck Berry”. Britannica Online Encyclopedia. Arhivirano iz originala 4. 6. 2020. g. Pristupljeno 21. 2. 2010.
- ^ „Chuck Berry, a Founding Father of Rock 'n' Roll, Dies at 90”. Billboard. Arhivirano iz originala 27. 3. 2017. g. Pristupljeno 27. 3. 2017.
- ^ „Chuck Berry, a rock 'n' roll originator, dies at age 90”. The Salt Lake Tribune. AP. Arhivirano iz originala 27. 3. 2017. g. Pristupljeno 27. 3. 2017.
- ^ „295 F.2d 192”. ftp.resource.org. Arhivirano iz originala 13. 10. 2010. g. Pristupljeno 4. 6. 2010.
- ^ Pegg (2003, str. 119–127).
- ^ „Chuck Berry”. The Rock and Roll Hall of Fame and Museum. Arhivirano iz originala 19. 3. 2017. g. Pristupljeno 21. 6. 2014.
- ^ „The Immortals: The First Fifty”. Rolling Stone (946). Arhivirano iz originala 21. 6. 2008. g.
- ^ „Experience the Music: One Hit Wonders and the Songs That Shaped Rock and Roll”. Arhivirano iz originala 9. 5. 2012. g. Pristupljeno 15. 12. 2012.
- ^ „Voyager Interstellar Mission: The Golden Record”. Jet Propulsion Laboratory. Arhivirano iz originala 27. 7. 2013. g. Pristupljeno 6. 7. 2015.
- ^ Rudolph, Dietmar. „A Collector's Guide to the Music of Chuck Berry: The Chess Era (1955-1966)”. Pristupljeno 3. 10. 2010.
- ^ Rudolph, Dietmar. „A Collector's Guide to the Music of Chuck Berry: The Mercury Era (1966-1969)”. Pristupljeno 3. 10. 2010.
- ^ Rudolph, Dietmar. „A Collector's Guide to the Music of Chuck Berry: The Back-at-Chess Era (1969-1975)”. Pristupljeno 3. 10. 2010.
- ^ „Chuck Berry Chart History - Billboard 200”. Billboard. Pristupljeno 4. 4. 2021.
- ^ RPM chart positions:
- The London Chuck Berry Sessions: „RPM 100 albums”. RPM. sv. 18 br. 12. 4. 11. 1972. Pristupljeno 4. 4. 2021.
- ^ „Discographie Chuck Berry”. Les Charts (na jeziku: French). Hung Medien. Pristupljeno 4. 4. 2021.
- ^ „Discographie von Chuck Berry”. Offizielle Deutsche Charts (na jeziku: German). GfK Entertainment. Pristupljeno 4. 4. 2021.
- ^ „Discografie Chuck Berry”. Dutch Charts (na jeziku: Dutch). Hung Medien. Pristupljeno 4. 4. 2021.
- ^ „Chuck Berry - Johnny B. Goode [scroll down for album chart positions]”. Hitparade (na jeziku: German). Hung Medien. Pristupljeno 4. 4. 2021.
- ^ „Chuck Berry”. Official Charts. The Official Charts Company. Pristupljeno 4. 4. 2021.
- ^ „Gold & Platinum”. RIAA (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-04-09.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Pegg, Bruce (2003). Brown Eyed Handsome Man: The Life and Hard Times of Chuck Berry. Routledge. ISBN 0-415-93751-5. Arhivirano iz originala 16. 2. 2021. g. Pristupljeno 28. 11. 2015. p. 144 Arhivirano 2017-03-19 na sajtu Wayback Machine p. 173 Arhivirano 2014-06-27 na sajtu Wayback Machine p. 262 Arhivirano 2021-02-16 na sajtu Wayback Machine
- Christgau, Robert (22. 3. 2017). „Yes, Chuck Berry Invented Rock 'n' Roll – and Singer-Songwriters. Oh, Teenagers Too”. Billboard. Pristupljeno 24. 3. 2017.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Zvanična stranica
- Čak Beri na sajtu Curlie (jezik: engleski)
- Čak Beri na sajtu Discogs (jezik: engleski)
- Čak Beri na sajtu IMDb (jezik: engleski)
- Chuck Berry na sajtu TCMDb (jezik: engleski)
- Chuck Berry at Last.fm
- Chuck Berry lyrics Arhivirano 2017-03-20 na sajtu Wayback Machine