Чуваркућа

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Čuvarkuća
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
S. tectorum
Binomno ime
Sempervivum tectorum

Čuvarkuća (lat. Sempervivum tectorum) je višegodišnja zeljasta biljka iz istoimenog roda (Sempervivum). Naziv potiče od reči semper vivere-stalno živa, i reči tectorum-krov. [1]

Visoka je od 10 do 30 cm, listovi su rozetasti, crepasti i pri vrhu crveni. Na vrhu stabljike su zvezdasti cvetovi crvene boje, kod nekih podvrsta i crveno-ljubičaste ili žute.

Čuvarkuća raste na stenama, zidovima, krovovima i lako se održava. Postoji verovanje da čuva od groma, bolesti i veštica.

Čuvarkuća sadrži tanin, sluz, smolu, kalcijum malat, masno ulje, mravlju i jabučku kiselinu.

Narodna imena čuvarkuće su još i pazikuća, vazdaživa, divlje smilje, žednjak.

Opis[uredi | uredi izvor]

Čuvarkuća pripada sukulentama, sadrži mesnate listove pune vode. Listovi su lancetasti i ušiljenog su vrha.[1]Biljka cveta u periodu od jula do avgusta.

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Vrlo otporna biljka, zahvaljujući listovima punim vode može preživeti sušu. Veoma lako se razmnožava, stolonima samostalno ili se može razviti nova biljka iz lista, vegetativno.

Ugroženost i zaštita[uredi | uredi izvor]

Neke vrste ovog roda su zaštićene od strane države.

Lekovita svojstva[uredi | uredi izvor]

Upotrebljava se sok od ove biljke i to ili iz cele sveže biljke (Sempervivum tectori succus) ili se upotrebljava samo list (Sempervivum tectori folium), kod upale uha.

U medicini se upotrebljava kao sok protiv opekotina, herpesa, čireva.

Tinktura od čuvarkuće se koristi kao homeopatski preparat protiv upale grla[2].

Postoji narodna poslovica: bolje čuvarkuća na kući nego dva psa pred kućom.

Slike[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Čuvarkuća (Sempervivum tectorum)”. Plantea (na jeziku: hrvatski). 2014-11-05. Pristupljeno 2019-08-17. 
  2. ^ D. Milovanović, Atlas lekovitog bilja, Beograd, 1975.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]