Šarl II Alansonski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Šarl II Alansonski
Lični podaci
Datum rođenja1297
Datum smrti26. avgust 1346.(1346-08-26) (48/49 god.)
Mesto smrtiKresi an Pontje,
Porodica
SupružnikMaria de Lara
PotomstvoŠarl III Alansonski, Pierre II, Count of Alençon, Robert of Alençon, Philippe of Alençon
RoditeljiŠarl Valoa
Margareta od Anžua i Mena
DinastijaValoa

Šarl II Alansonski (franc. Charles II d'Alençon [1]; 1297 - 26. avgust 1346, Kresi) je bio mlađi brat francuskog kralja Filipa VI Valoe i grof Alansona iz dinastije Valoa [2].

Otac mu je bio brat francuskog kralja Filipa IV, Šarl Valoa, a majka Margareta od Anžua i Mena. Bio je oženjen kastiljskom plemkinjom Marija de La Serda.

Šarl je učestvovao u bici kod Kasela 1328. godine [3] [4], koju je njegov francuski kralj vodio protiv flandrijskih seljaka [4] i građanstva [3], kojima seu se pridružili veći gradovi Briž i Ipr. U ovoj bici su uništeni odredi ustanika [4].

Učestvovao je u Stogodišnjem ratu i vodio prethodnicu francuske vojske u borbama 1346. godine. Pred [2] bitku kod Kresija, 26. avgusta [5] 1346. godine [6] [7] [5], Šarl je dobio naređenje od svog brata, da se zaustavi tamo gde se trenutno nalazi. Šarlu je stiglo naređenje kasno popodne, baš kada je ugledao neprijateljsku englesku vojsku kralja Edvarda III. Poslušao je svog brata kralja i zaustavio napredovanje, ali jedinice koje su išle za njim nastojale su da odmaknu napred što je dalje moguće, tako da je stvorena ogromna zbrka.

Bitka kod Kresija (minijatura iz XV veka)

Kada je sam Filip stigao na lice mesta, prividna slabost neprijatelja i želja njegovih vitezova za borbom uticali su da promeni odluku i naredio je Šarlu da napadne. U njegovom odredu nalazili su se jedini vojnici u francuskoj vojsci naoružani projektilnim oružjem. Bila je to snažna jedinica Đenovljana naoružanih samostrelima. On ih je poslao napred da rasteraju engleske strelce koji su štitili Edvardov levi bok i krenuo je odmah za njima svojom teškom konjicom. Na žalost, engleski dugi lukovi imali su nešto veći domet od samostrela, a Englezi su bili u prednosti zato što su gađali nizbrdo. Pod kišom strela Đenovljani su se pokolebali. Ovo je strašno rasrdilo nestrpljivog Šarla i on je naredio konjici da krene u juriš, iako su se Đenovljani nalazili između nje i neprijatelja. Nastala je potpuna zbrka. Konjanici i Đenovljani potpuno su se izmešali u podnožju brega, dok su engleski strelci veselo odapinjali strele u zbunjenu gomilu. Ubrzo je čitav Šarlov odred bio uništen [2], a i on sam je pao u boju.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Luj VIII (=24)
 
 
 
 
 
 
 
8. Luj IX
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Blanka od Kastilje (=25)
 
 
 
 
 
 
 
4. Filip III Hrabri
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Ramon Berenger IV od Provanse (=26)
 
 
 
 
 
 
 
9. Margareta od Provanse
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Beatriče Savojska, grofica Provanse (=27)
 
 
 
 
 
 
 
2. Šarl Valoa
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Petar II Aragonski
 
 
 
 
 
 
 
10. Đaume I od Aragona
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Marija od Monpeljea
 
 
 
 
 
 
 
5. Izabela Aragonska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Andrija II Arpadović
 
 
 
 
 
 
 
11. Jolanda od Ugarske
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Jolanda od Kurtenea
 
 
 
 
 
 
 
1. Šarl II Alansonski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Luj VIII (=16)
 
 
 
 
 
 
 
12. Karlo I Anžujski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Blanka od Kastilje (=17)
 
 
 
 
 
 
 
6. Karlo II Napuljski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Ramon Berenger IV od Provanse (=18)
 
 
 
 
 
 
 
13. Beatris od Provanse
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Beatriče Savojska, grofica Provanse (=19)
 
 
 
 
 
 
 
3. Margareta od Anžua i Mena
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Bela IV
 
 
 
 
 
 
 
14. Stefan V Ugarski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Marija Laskaris
 
 
 
 
 
 
 
7. Marija Ugarska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Šejhan ili Kotan?
 
 
 
 
 
 
 
15. Jelisaveta Kumanka
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Izvori[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Pejnter, Sidni (1997). Istorija srednjeg veka (284-1500). Beograd: Clio. 
  • Udaljcov, A. D.; Kosminski, J. A.; Vajnštajn, O. L. (1950). Istorija srednjeg veka II. Beograd. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]