Šahovski turnir u Baden-Badenu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Baden-Baden, Nemačka

Turnir 1870.[uredi | uredi izvor]

Može biti smatran kao prvi superturnir. U poređenju s turnirom u Londonu 1851. i 1862. i onim u Parizu 1867. tri glavne razlike su bile: a) vreme je bilo ograničeno satom; b) remi se računao kao pola poena; c) pozvani su samo vrhunski svetski šahisti. Po sličnom principu su kasnije organizovani turniri u Tilburgu, Linaresu i Dortmundu.

Turnir je održan od 18. jula do 4. avgusta 1870. Svakog dana je igrana po jedna partija. Dva igrača su igrala svoje partije, jednu za drugom. Tempo igre bio je 20 poteza za 1 sat. Prva vremenska kontrola bila je posle 2 sata igre.

Rat nemačkih država i Francuske[uredi | uredi izvor]

Start turnira se poklapa s početkom međunarodnog konflikta. Posle međusobnih provokacija, pet država je počelo mobilizaciju svojih trupa: Francuska 14. jula, Pruska 15. jula, Baden i Bavarska 16. jula i Virtemberg 18. jula. Francuska objavljuje rat Pruskoj 19. jula. Južne nemačke države stale su na stranu Pruske. Rat se približavao Baden-Badenu. U jednom manevru južno krilo francuske armije zauzelo je položaje s druge strane Rajne.

Bilo je predloga da se turnir zbog novonastale situacije odloži za godinu dana, ali je to odbijeno. Tačno u 9 ujutro, 18. jula 1870. turnir je otpočeo. Nekoliko bogataša i aristokrata je bilo prisutno kao posmatrači. Ručak je počinjao u 13 sati. Prekinute partije su se završavale istog dana. Oni koji su završili svoje partije provodili su vreme u popodnevnoj šetnji. Uveče su slušali banjski bend i ispijali vino u lokalnom vinskom podrumu. Jedne večeri su Blekburn, De Ver i Štajnic zapevali engleske melodije, šetajući se van grada i naleteli na nemačku patrolu. Gotovo da se dogodio međunarodni incident. Mnogo ozbiljnija je bila Šternova mobilizacija kao bavarskog rezerviste posle 4. kola. Kao i Cukertort, Štern odlazi u rat.

Učesnici turnira[uredi | uredi izvor]

Na turniru po dvostrukom sistemu učešće je uzelo 10 prvih igrača u svetu:

  • Adolf Andersen (1818—1879), nemački šahista, imao je pobede u Londonu 1851. i 1862. Igrao je agresivan šah.
  • Vilhelm Štajnic (1837—1900), austrijski i američki šahista. Porazio je Andersena u Londonu 1866. Njegove partije su bile pozicione, ali je rado birao i riskantna otvaranja.
  • Gustav Nojman (1838—1881), nemački šahista, čiju karijeru prekida duševna bolest.
  • Džozef Blekburn (1841—1924), engleski šahista; bio je šampion Engleske 1868. i 1869.
  • Luis Paulsen (1833—1891), nemački šahista; završio je kao prvi u Bristolu 1861. i drugi u Londonu 1862. Čvrsta igra je bila njegova glavna strategija.
  • Sesil de Ver (1845—1875) postaje prvi engleski šampion u šahu 1866. Rano je umro je od posledica tuberkuloze i alkoholizma.
  • Simon Vinaver (1838—1920), poljski šahista; bio je trgovac. Završio je kao drugi u Parizu 1867.
  • Samuel Rozental (1837—1902), poljski i francuski šahista.
  • Johanes Minkvic (1843—1901), nemački šahista, pisac knjige Deutsche Schachzeitung.

Lange, Cukertort i Majtner nisu učestvovali iz različitih razloga.

Tabela turnira "Baden-Baden 1870."[uredi | uredi izvor]

Adolf Andersen
Velemajstor Država 1 2 3 4 5 6 7 8 9 Poeni
1. Adolf Andersen  Nemačka 2 0 2 1 1 2 11
2. Vilhelm Štajnic  Austrija,
 SAD
0 2 ½ 2 2 2 ½ 10½
3. Gustav Nojman  Nemačka 2 0 1 1 2 ½ 2 10
4. Džozef Blekburn  Engleska ½ ½ 1 2 1 2 10
5. Luis Paulsen  Nemačka 0 0 1 1 1
6. Sesil de Ver  Engleska ½ 0 1 0 1 1 2 1
7. Simon Vinaver  Poljska 1 0 0 ½ ½ 1 2
8. Samuel Rozental  Poljska,
 Francuska
1 ½ 1 ½ 0 ½ 0 5
9. Johanes Minkvic  Nemačka 0 ½ 0 0 ½ 1 0 2 5

Turnir 1925.[uredi | uredi izvor]

Bio je ovo prvi međunarodni turnir u Nemačkoj nakon Prvog svetskog rata. Zigbert Taraš je uložio veliki trud da organizuje ovaj turnir. Učestvovali su najbolji svetski šahisti, izuzev Kapablanke i Laskera. Njihov dodatni finansijski zahtev nije prihvaćen. Turnir je održan od 15. aprila do 20. maja 1925.

Aljehin je startovao veoma snažno (9,5/10). Završio je na prvom mestu sa skorom od 12 pobeda i 8 remija.

Tabela turnira "Baden-Baden 1925."[uredi | uredi izvor]

Velemajstor Država 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 Poeni
1. Aleksandar Aljehin  Rusija
 Francuska
½ 1 ½ 1 ½ 1 ½ 1 1 1 ½ ½ 1 ½ 1 1 1 1 1 16
2. Akiba Rubinštajn  Poljska ½ ½ ½ ½ 0 ½ ½ ½ 1 ½ 1 1 1 1 1 ½ 1 1 1 1 14½
3. Fridrih Semiš  Nemačka 0 ½ 1; 0 ½ ½ ½ 1 ½ 1 1 1 ½ 1 ½ 0 1 1 1 1 13½
4. Efim Bogoljubov  Ukrajina
 Nemačka
½ ½ 0 0 1 0 0 1 1 1 1 1 ½ 0 1 ½ 1 1 1 1 13
5. Frenk Maršal  SAD 0 ½ 1 1 ½ 1 ½ ½ ½ 0 ½ ½ ½ ½ ½ 1 1 ½ 1 1 12½
6. Savieli Tartakover  Poljska ½ 1 ½ 0 ½ ½ ½ 1 ½ ½ ½ ½ ½ 1 1 ½ ½ 1 ½ 1 12½
7. Ilja Rabinovič  Rusija 0 ½ ½ 1 0 ½ ½ 0 ½ ½ ½ 1 1 ½ 1 1 1 ½ ½ 1 12
8. Ernst Grinfeld  Austrija ½ ½ ½ 1 ½ ½ ½ ½ 0 0 1 ½ 1 0 ½ 1 0 1 1 1 11½
9. Aron Nimcovič  Letonija 0 ½ 0 0 ½ 0 1 ½ ½ 1 0 ½ 1 ½ 1 ½ 1 1 ½ 1 11
10. Karlos Tore  Meksiko ½ 0 ½ 0 ½ ½ ½ 1 ½ ½ 0 ½ 0 1 ½ ½ ½ 1 1 1 10½
11. Rihard Reti  Čehoslovačka
 Austrija
0 ½ 0 0 1 ½ ½ 1 0 ½ ½ 1 1 ½ ½ ½ 0 1 0 1 10
12. Karel Trejbal  Čehoslovačka 0 0 0 0 ½ ½ ½ 0 1 1 ½ ½ 1 0 ½ ½ 1 1 ½ 1 10
13. Rudolf Špilman  Austrija ½ 0 0 0 ½ ½ 0 ½ ½ ½ 0 ½ 1 1 1 0 1 ½ 1 1 10
14. Karl Karls  Nemačka ½ 0 ½ ½ ½ ½ 0 0 0 1 0 0 0 0 1 1 ½ 1 1 1 9
15. Frederik Jejts  Ujedinjeno Kraljevstvo 0 0 0 1 ½ 0 ½ 1 ½ 0 ½ 1 0 1 0 0 0 1 0 1 8
16. Stefano Roseli  Italija ½ 0 ½ 0 ½ 0 0 ½ 0 ½ ½ ½ 0 0 1 1 1 0 ½ ½
17. Zigbert Taraš  Nemačka 0 ½ 1 ½ 0 ½ 0 0 ½ ½ ½ ½ 1 0 1 0 ½ 0 0 ½

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]