Широколисни ветрогон
Širokolisni vetrogon | |
---|---|
Eriophorum latifolium Hopee | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Tip: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | |
Vrsta: | E. latifolium
|
Binomno ime | |
Eriophorum latifolium Hoppe
| |
Sinonimi[1] | |
|
Širokolisni vetrogon ili šiorkolisna suhoperka (lat. Eriophorum latifolium) je reliktna vrsta koja pripada fimiliji Cyperaceae. Rod Eriophorum obuhvata 15 vrsta od kojih četiri rastu na teritoriji Republike Srbije (E. latifolium, E. angustifolium, E. gracile i E. vaginatum).[2] Ime roda potiče od starogrčke reči za vunu i nositi, zbog dugih perigonskih dlaka.
Opis[uredi | uredi izvor]
Širokolisni vetrogon je višegodišnja zeljasta biljka sa kraktim rizomom i bez stolona. Stabljike su visine do 20 cm, glatke i trouglaste. Listovi su široko linearni ili lancetasti, skoro pljosanti. U donjem delu listovi su široki, a sa donje strane sa malim grebenom. Pleve su izduženo jajaste, tamno sive i sa jednim, belim srednjim nervom. Perigonske čekinje su bele sa razgranatim vrhom. Cvetovi se nalaze u klasićima, kojih ima do 12, a cvetne drške su nejednake, najčešće polegle Plodovi su izduženi, trostrani i mrki. Biljka cveta od aprila do juna.[3]
Rasprostranjenje i stanište[uredi | uredi izvor]
Prirodni areal širokolisnog vetrogona obuhvata skoro celu Evropu, Malu Aziju, Kavkaz, Sibir i Severnu Ameriku. Vrsta je kod nas rasprostranjena i zabeležena je u močvarama, zamočvarenim livadama i tresavama.
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Stanište biljke
-
Stanište biljke
-
Habitus
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Eriophorum latifolium Hoppe | Plants of the World Online | Kew Science”. Plants of the World Online (na jeziku: engleski). Pristupljeno 09. 12. 2023.
- ^ „Eriophorum L. | Plants of the World Online | Kew Science”. Plants of the World Online (na jeziku: engleski). Pristupljeno 09. 12. 2023.
- ^ Josifović, M. (1976). Flora SR Srbije 8. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti. str. 164-165.