Škoda T-32
Š-I-D (T-32) | |
---|---|
Osnovne karakteristike | |
Zemlja porekla | Čehoslovačka |
Namena | tanketa |
Proizvođač | Škoda |
Početak proizvodnje | 1936-1937. |
Povučen iz upotrebe | 1941. |
Prvi korisnik | Kraljevina Jugoslavija |
Broj primeraka | 8[1] |
Brzina na putu | 41 km/h |
Doseg | 250 km |
Dimenzije i masa | |
Dužina | 3.58 m |
Širina | 1.95 m |
Visina | 1.76 m |
Težina | 4.8 t |
Oprema | |
Glavno naoružanje | top od 37 mm |
Sporedno naoružanje | laki mitraljez od 7.92 mm kod vozača |
Oklop | 5-22 mm |
Snaga (KS) | 60 KS |
Posada | |
Posada | 2 |
Š-I-D (T-32) je čehoslovačka tanketa iz perioda pre Drugog svetskog rata koje je koristila motorizovana konjica Kraljevine Jugoslavije.
Istorija
[uredi | uredi izvor]Nova Čehoslovačka država, nastala 1918, nasledila je od Austrougarske samo nekoliko starih oklopnih kola Lancia, ali i impresivnu vojnu industriju na čelu sa fabrikom Škoda. Počinjući od nule, 1923-1930. Škoda i Tatra proizvele su manji broj oklopnih automobila OA-23, OA-27 i OA-30, a nakon 1930. veća pažnja posvećena je razvoju tenkova.
Bez iskustva u proizvodnji tenkova, čehoslovačke fabrike počele su sa razvojem tanketa. Krajem 20-ih godina, fabrika CKD postala je konkurent Škodi, i 1930. ubedila je vojsku da kupi 4 britanske tankete Vikers Karden-Lojd Mk VI, obezbedivši licencu za njihovu proizvodnju. Unapređena verzija proizvodila se u CKD 1933-1934. kao Tanketa model 33. U isto vreme, Škoda je napravila svoju verziju tankete, Š-I-D (T-32) naoružanu topom od 37 mm : proizvedeno je svega 8 komada, koji su prodati kraljevini Jugoslaviji.[1]
Proizvodnja | do 1933 | 1934 | 1935 | 1936 | 1937 | 1938 | 1939 |
---|---|---|---|---|---|---|---|
OA-23 | |||||||
OA-27 | |||||||
OA-30 | |||||||
Tanketa model 33 | |||||||
Škoda T-32 | |||||||
AH-IV | |||||||
LT-34 | |||||||
LT-35 | |||||||
TNH serija | 10(TNH) |
7(LTP) |
17(LTP) 24(LTH) |
Oklopne snage kraljevine Jugoslavije
[uredi | uredi izvor]Početkom 30-ih godina, vojska kraljevine Jugoslavije imala je 2 konjičke divizije, od kojih se svaka sastojala od po 2-3 konjičke brigade (svaka sa 2 konjička puka, artiljerijskim divizionom i bataljonom biciklista). Planirano je da se svakoj diviziji priključi po jedan motorizovani puk, i sa tim ciljem počela je nabavka oklopnih vozila u inostranstvu.
Glavni problem bio je naći stranog dobavljača. Francuska je odbijala da proda moderna oklopna vozila, nudeći umesto njih zastarela vozila kojih je imala i suviše. Od Francuske, Jugoslavija je 1920-1930. nabavila oko 56 starijih tenkova Reno FT-17, neke na prodaju, a neke na poklon u vidu vojne pomoći, a 1935. kupljeno je još 54 relativno moderna laka tenka Reno R-35. Tokom 1933/1934. jugoslovenska vojska je testirala nekoliko poljskih (TK-3) i čeških (Tanketa model 33) tanketa koje nisu zadovoljile postavljene zahteve, pa je oktobra 1934. naručeno novo vozilo od fabrike Škoda sa zadatim karakteristikama (uglavnom jače oružje i čeoni oklop od 30 mm). Prototip, tanketa Š-I-D, testirana je početkom 1936. i naručeno je 8 komada. Tankete su isporučene u leto 1937. i primljene u službu pod imenom "Brza borna kola T-32", dok je veća porudžbina (108 vozila), planirana za 1939, otkazana zbog nemačke okupacije Čehoslovačke. Tako su oklopne snage kraljevine Jugoslavije uoči Aprilskog rata imale 110 tenkova i 8 tanketa.[2]
Karakteristike
[uredi | uredi izvor]T-32 sastojao se od četvrtaste oklopne kabine sa komandnom kupolom na krovu. Prednja oklopna ploča bila je debela 22 mm, bočne 15, a zadnja 10 mm - sve spojeno zakivcima. Dvočlana posada osmatrala je okolinu kroz dva osmatračka kapka na prednjoj strani, dok se naoružanje sastojalo od topa Škoda A3 kalibra 37 mm[1] (sa 42 metka) i mitraljeza ZB30 kalibra 7,92 mm (sa 1000 metaka).[2]
U službi
[uredi | uredi izvor]T-32 bila je dobro naoružana i oklopljena za tanketu: oklop debljine 12 mm smatran je dovoljnim da odbije puščane metke na rastojanju većem od 50 m, i protivoklopna zrna kalibra 7,92 mm na rastojanju većem od 100 m, dok je top kalibra 37 mm bio superiorniji od naoružanja nemačkih tenkova Pancer I i Pancer II i ravnopravan sa naoružanjem Pancera III.[1] Svih 8 tanketa bile su deo Eskadrona Oklopnih Kola u Konjičkoj oficirskoj školi u Zemunu, gde su među vojnicima bile poznate kao Škoda Š-I-D.[2]
Aprilski rat
[uredi | uredi izvor]Tokom Aprilskog rata, Eskadron je čuvao zemunski aerodrom 6-10. aprila, a zatim je upućen prema Nišu. Tri tankete napuštene su usput zbog kvarova (jedna još u Beogradu), a preostale su 12. aprila stupile u borbu sa Nemcima kod Topole, braneći prilaz Beogradu. U tom okršaju Nemci su izgubili 3 tenka i jedno oklopno vozilo, dok je jugoslovenska strana izgubila 3 tankete zajedno sa komandantom eskadrona, kapetanom Dušanom Radovićem. Preostale 2 tankete zarobljene su od Nemaca u Mladenovcu.[2]
Reference
[uredi | uredi izvor]Literatura
[uredi | uredi izvor]- Ness, Leland (2002). Jane's-World War II Tanks And Fighting Vehicles-The Complete Guide. London: HarperCollinsPublishers. str. 63—66. ISBN 978-000711228-9.