Šodži Nišimura
Šodži Nišimura | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 30. novembar 1889. |
Mesto rođenja | Prefektura Akita, Japansko carstvo |
Datum smrti | 24. oktobar 1944.54 god.) ( |
Mesto smrti | Surigao prolaz, Filipini |
Vojna karijera | |
Služba | 1910 — 1944. |
Vojska | Japanska carska mornarica |
Čin | Viceadmiral |
Komandant | Razarači: Kiku, Vakatake, Urakaze, Mikazuki, Širakumo Kumano Haruna 4. divizija razarača 7. divizija krstarica Južne snage |
Učešće u ratovima | Drugi svetski rat *Bitka u Javanskom moru *Gvadalkanalska kampanja *Bitka u zalivu Lejte |
Šodži Nišimura (jap. 西村祥治; 30. novembar 1889 — 24. oktobar 1944)[1] je bio viceadmiral u Japanskoj carskoj mornarici tokom Drugog svetskog rata.
Rani period[uredi | uredi izvor]
Nišimura je rođen u prefekturi Akita na severu regiona Tokoku u Japanu. On je diplomirao u 39. klasi na carskoj japanskoj pomorskoj akademiji 1911. godine, kao 21. od 148 kadeta. Kao podoficir služi na oklopnom krstašu Aso, pa na bojnom brodu Mikasa. Nakon unapređenja u čin Ensign (ekvivalent: Potporučnik), on se vraća na oklopni krstaš Aso, a odatle prelazi na bojni krstaš Hiei.
On pohađa mornaričku artiljerijsko-torpednu školu u periodu 1914—1915. godine, a zatim prelazi da služi na razarač Jugiri, pa na oklopni krstaš Jakumo, a odatle prelazi na bojni krstaš Haruna.
Kao Lieutenant (ekvivalent: Poručnik Fregate) Od 1917. godine, on usavršava navigaciju i služi kao zamenik navigacijskog oficira na većem broju brodova, uključujući razarče Kavakaze, Tanikaze, korvetu Jamato, laku krstaricu Kitakami, bojni brod Hizen, razarče Jura, Sunosaki i krstaricu Oi. Po unapređenju u čin Lieutenant commander (ekvivalent: Poručnik Bojnog Broda), on postaje glavni navigacijski oficir na oklopnom krstašu Nišin. Svoju prvu komandu nad brodom dobija 1. novembra 1926. godine - razarač Kiku, a zatim komanduje razaračima Vakatake, Urakaze, Mikazuki, i (nakon unapređenja u čin Commander - ekvivalent: Kapetan Korvete, od 1929. godine) Širakumo. Početkom 1930-ih, on se pridružuje komandi 26-te grupe razarača.
Nišimura je 1934. godine unapređen u čin Captain (ekvivalent: Kapetan Fregate), i nakon kratkog komandovanja 19-tom grupom razarača, on postaje komandant krstarice Kumano (1937—1938), pa bojnog krstaša Haruna (1938—1940). Čin kontraadmirala dobija 15. novembra 1940. godine.
Drugi svetski rat[uredi | uredi izvor]
U vreme napada na Perl Harbor, Nišimura je komandovao 4. eskadrom razarača, i sa njom se proslavio tokom bitke u Javanskom moru, u kojoj njegovi razarači zajedno sa drugim japanskim ratnim brodovima, nanose veliki poraz savezničkim pomorskim snagama. Juna meseca 1942. godine, on je postavljen na mestu komandanta 7. divizije krstarica, i sa njom učestvuje u Gvadalkanalskoj kampanji.
Nišimura je postavljen za komandanta „Južnih snaga“ („grupa C“) u operaciji „ŠO-GO“ – finalna i odlučujuća pomorska bitka protiva mornarice Sjedinjenih Američkih Država u bici za Filipine. Nišimurine snage „C“ su se sastojale od bojnih brodova Fuso i Jamaširo, teške krstarice Mogami i razarača Šigure, Mičišio, Asagumo i Jamagumo. U prolazu Surigao, između ostrva Lejte i Dinagat, uveče 24. oktobra 1944. godine, on nailazi na američki 7. flotu, pod komandom kontraadmirala Džesia Oldendorfa, a sastojala se od 6 bojnih brodova, 8 krstarica, 29 razarača i 39 torpednih čamaca. Nišimurine snage su iznenađene i gotovo u potpunosti uništene, a u bici gine i sam admiral Nišimura.
Napomene[uredi | uredi izvor]
- ^ Nišida, Imperial Japanese Navy
Literatura[uredi | uredi izvor]
- D'Albas, Andrieu (1965). Death of a Navy: Japanese Naval Action in World War II. Devin-Adair Pub. ISBN 978-0-8159-5302-9.
- Dul, Pol S. (1978). A Battle History of the Imperial Japanese Navy, 1941-1945. Naval Institute Press. ISBN 978-0-87021-097-6.
- Dupi, Trevor N. (1992). Encyclopedia of Military Biography. I B Tauris & Co Ltd. ISBN 978-1-85043-569-3.
- Fijld, Džejms A. (1947). The Japanese at Leyte Gulf: The Sho operation. Princeton University Press. ASIN B0006AR6LA.
- Fridmen, Kenet (2001). Afternoon of the Rising Sun: The Battle of Leyte Gulf. Presidio Press. ISBN 978-0-89141-756-9.
- Periš, Tomas (1978). The Simon and Schuster Encyclopedia of World War II. Njujork: Simon and Schuster. ISBN 978-0-671-24277-0.
- Van Der Vat, Dan (1978). Pacific Campaign: The U.S.-Japanese Naval War 1941-1945. Njujork: Simon and Schuster. ISBN 978-0-671-79217-6.
- Vilmot, H. P. (2005). The Battle Of Leyte Gulf: The Last Fleet Action. Indiana University Press. ISBN 978-0-253-34528-8.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Nišida, Hiroši. „Carska Japanska mornarica”. Arhivirano iz originala 14. 03. 2014. g. Pristupljeno 25. 8. 2007.
- Fridmen, Kenet I. „Bitka u zalivu Lejte”. Arhivirano iz originala 27. 09. 2007. g. Pristupljeno 25. 8. 2007.
- Čen, Piter. „Drugi svatki rat”. Arhivirano iz Profile originala Proverite vrednost parametra
|url=
(pomoć) 30. 09. 2007. g. Pristupljeno 25. 8. 2007.