Španska armada

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka kod Gravelina
Deo Anglo-španskog rata (1585—1604)

Poraz Španske armade, Filip Žak de Luterburg, ulje na platnu (1797).
Vreme8. avgust 1588.
Mesto
Ishod Strateška anglo-holandska pobeda
Sukobljene strane
 Kraljevstvo Engleska
 Nizozemska republika
Španija Španska imperija
Portugalija Kraljevina Portugalija
Komandanti i vođe
Elizabeta I od Engleske
Čarls Hauard
Fransis Drejk
Filip II od Španije
Vojvoda od Medine Sidonije
Jačina
34 ratna broda
163 naoružana trgovačka broda
22 galije
108 naoružanih trgovačkih brodova
Žrtve i gubici
50—100 poginulih[1]
oko 400 ranjenih
600 poginulih,
800 ranjenih,[2]
397 zarobljenih,
4 trgovačka broda su potopljena ili zarobljena

Španska armada (šp. Grande y Felicísima Armada — „Velika i Najsrećnija mornarica“; takođe poznata i kao Nepobediva armada), bila je španska flota koja je trebalo da 1588. godine izvrši invaziju na Englesku i kojom je komandovao Alonso de Guzman el Bueno (šp. Alonso de Guzmán El Bueno), 7. vojvoda od Medine Sidonije.[3]

Uprkos opštem mišljenju da je ovoj floti naziv „Nepobediva armada“ dao sam kralj Filip II, istina je da je ime poteklo od samih Engleza. Naime, Španci su u to doba svoju Armadu nazivali „Velikom armadom“ (šp. la Gran Armada), „Engleskom armadom“ (šp. la Armada de Inglaterra) ili „Engleskim poduhvatom“ (šp. la empresa de Inglaterra).[4] Ime se prvi put pojavilo u pamfletu državnog sekretara kraljice Elizabete, Vilijama Sesila, koji se pojavio nakon poraza Španaca i u kom je Sesil govorio o španskoj floti na sarkastičan način nazivajući je španskom nepobedivom flotom (engl. Spanish Invencible fleet). Ovaj apelativ se prvobitno širio kao podsmeh, međutim kako je vreme prolazilo, počeo je da se shvata u svom pravom značenju.[5]

Kralj Filip II od Španije je bio oženjen engleskom kraljicom Meri I od Engleske. Nakon njene smrti, odnosi između Engleske i Španije su se naglo pogrošali zbog politike koju je vodila njena naslednica kraljica Elizabeta I. Cilj ove invazije je bio da se spreči dalja pomoć Engleske Ujedinjenim holandskim provincijama koje su tada bile deo Španske Holandije, kao i sprečavanje daljih napada engleskih korsara na španske posede u Americi i galije koje su prevozile zlato. Španski kralj je imao podršku pape Siksta V.[6]

Armada je prvo imala veoma iskusnog komandanta, Alvara de Bazana, 1. markiza od Santa Kruza, ali on je umro februara 1588, tako da je Medina Sidonija zauzeo njegovo mesto. Flota je krenula sa 22 ratna broda Španske kraljevske mornarice i 108 trgovačkih brodova adaptiranih za borbu (ukupno 130).[3] Namera je bila da se pređe Lamanš, da se ukotvi u Flandriji gde je vojvoda od Parme čekao spreman za invaziju na jugoistočnu Englesku.

Armada je postigla svoj prvi cilj i ukotvila se u Severnom moru nedaleko od Gravelina, na morskoj granici između Francuske i Španske Holandije. Dok su čekali na uspostavljanje komunikacije sa vojskom vojvode od Parme, engleski ratni brodovi su osuli paljbu po španskim brodovima, naterali ih da dignu sidra i napuste mesto sastanka sa Parmom. Armada je uspela da se regrupiše i povuče na sever, dok su je progonili engleski brodovi. Povratak u Španiju je takođe bio poguban — snažne oluje su flotu skrenule sa kursa i više od 24 broda je nastradalo na severnoj i zapadnoj obali Irske, dok su preživeli našli utočište u Škotskoj. Flota je izgubila oko 50 plovila od početnih 22 galije i 108 naoružanih trgovačkih brodova.

Ova bitka je bila jedna od najvećih bitaka u anglo-španskom ratu vođenom između 1585. i 1604. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lewis 1966, str. 184.
  2. ^ Lewis 1966, str. 182.
  3. ^ a b Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 69. ISBN 86-331-2075-5. 
  4. ^ Pérez Samper, Mª de los A.El dominio de los mares. La Armada Invencible. National Geografic. Historia. Num. 1. pp. 90–99
  5. ^ Cabot, JT. „La Gran Armada. Una rivalidad en ascenso”. Historia y vida. 37 (459): 33—5. 
  6. ^ Katolička enciklopedija: Španska armada, na engleskom, Vikiizvornik, Pristupljeno 30. 4. 2013.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]