Pređi na sadržaj

Anoplotrupes stercorosus

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Anoplotrupes stercorosus
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
A. stercorosus
Binomno ime
Anoplotrupes stercorosus
(Hartmann in L. G. Scriba, 1791)
Sinonimi
Spisak
  • Geotrupes amoethysticus Mulsant, 1842
  • Geotrupes erythropterus Trella, 1937
  • Geotrupes fauconneti Pic, 1926
  • Geotrupes inaequalis Faldermann, 1835
  • Geotrupes juvenilis Mulsant, 1842
  • Geotrupes monticola Heer, 1841
  • Geotrupes nigrinus Mulsant, 1842
  • Geotrupes picipennis Fleischer, 1925
  • Geotrupes prusicus Czwalina, 1884
  • Geotrupes rugosissimus Fleischer, 1925
  • Geotrupes stercorosus Hartmann in L.G. Scriba, 1791
  • Geotrupes sylvaticus Panzer, 1798
  • Geotrupes violaceus Dalla Torre, 1879
  • Geotrupes viridis Dalla Torre, 1879
  • Geotrupes viturati Pic, 1926
  • Scarabaeus stercorosus Scriba, 1791
Anoplotrupes stercorosus – dva klina na spoljnoj strani tibije trećeg para nogu

Anoplotrupes stercorosus je vrsta tvrdokrilca iz porodice Geotrupidae, potporodice Geotrupinae.

Rasprostranjenje

[uredi | uredi izvor]

Ova buba je prisutna širom Evrope. Sreće se i u drugim krajevima sveta gde je dospela sa dovođenjem stoke, na primer u Australiji.[1]

Stanište

[uredi | uredi izvor]

Ovi tvrdokrilci naseljavaju listopadne šume, pretežno bukove, mešovite i nove četinarske šume.[2][3]

Odrasli primerci Anoplotrupes stercorosus narastu u dužinu 12-20 mm[2][4] pa ne dostižu veličinu sličnog srodnika Geotrupes stercorarius. Boja tela je plavo-crna, a donja strana je obično metalik plava. Pokrilca imaju sedam podužnih, blago istačkanih žlebova. Krila mogu biti plava, ljubičasta ili zelena, a antene su crvenkastosmeđe. Najbolji detalj za raspoznavanje je što Geotrupes stercorarius ima tri klina na spoljnoj strani tibije trećeg para nogu, dok A. stercorosus ima samo dva.

Biologija

[uredi | uredi izvor]

Odrasli primerci se javljaju tokom juna i sreću sve do narednog proleća.[5] Ovi balegari se hrane balegom, trulim gljivama i biljnim sokovima. S proleća polažu jaja na kraju hodnika iskopanih u zemlji, dugih 70-80 cm, u koje stavljaju balegu da bi se larve hranile. Mogu se hraniti i steljom i gljivama, bilo da su zdrave ili u raspadanju. Larve prezimljavaju i ulutkavaju se s proleća, tako da razvojni proces traje jednu godinu.[2]

Galerija

[uredi | uredi izvor]

Bibliografija

[uredi | uredi izvor]
  • Anderson, R., Nash, R. & O'Connor, J. P. 1997, Irish Coleoptera: a revised and annotated list, Irish Naturalists' Journal Special Entomological Supplement, 1-81
  • Joy, N. H., 1932, A practical handbook of British beetles, H. F. & G. Witherby, London
  • Jessop, L., 1986, Coleoptera: Scarabaeoidea. Dung beetles and chafers
  • Mann, D., 2002, Geotrupidae in: Checklist of Beetles of the British Isles. www.coleopterist.org.uk
  • Mulsant E. (1842) Histoire naturelle des Coléoptères de France. Lamellicornes, Paris, Lyon :1-623
  • Scriba L.G. (1791) Entomologische Bemerkungen und Erfahrungen, Journal für die Liebhaber der Entomologie. Frankfurt 1(3):244-255

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Fauna europaea
  2. ^ a b v Commanster
  3. ^ Adam Byk, Piotr Semkiw. Habitat preferences of the forest dung beetle Anoplotrupes stercorosus (Scriba, 1791) (Coleoptera:Geotrupinae) in Białowieża Forest. Acta Sci. Pol. Silv. Colendar. Rat. Ind. Lig nar. 9 (3-4), s. 17-28, 2010.
  4. ^ Atlas of Geotrupidae of Russia
  5. ^ „Anoplotrupes stercorosus | Alciphron”. alciphron.habiprot.org.rs. Pristupljeno 2021-03-09. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]