CP/M

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Snimak ekrana sa prizanim operativnim sistemom CP/M

CP/M je operativni sistem koji je nastao 1975. godine. Napisao ga je Geri Kildal iz firme Didžital riserč (Digital Research) i prvenstveno je bio namenjen računarima zasnovanim na mikroprocesoru Intel 8080 i njegovom bliskom rođaku, Zajlogovom Z80 (Zilog Z80), dakle osmobitnim računarima.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Nastao je kao privremeno rešenje za jedan drugi problem. Trebalo je napisati programski prevodilac za jezik PL/M na Intelovim mikroprocesorima, pa je usput napisan skup rutina za baratanje datotekama, memorijom i tako je nastao operativni sistem. Programski prevodilac još nije bio gotov, a Intel je već izgubio interesovanje, pa je Kildal ponudio Intelu svoj operativni sistem. Međutim, Intel nije bio zainteresovan ni za operativni sistem. Tada Kildal uzima stvar u svoje ruke, osniva firmu i kreće da reklamira svoj novi proizvod, operativni sistem CP/M.

Naziv je dobio od skraćenice Kontrolni Program za Mikroračunare, ali su uskoro pomislili da je prihvatljivije Kontrolni Program/Monitor (Control Program/Monitor). Kildal nije imao ispred sebe računar za koji je pisao operativni sistem, već samo emulator na PDP računaru. Pored prvobitnog proizvoda, pod nazivom CP/M-80, napravljen je i CP/M-86, koji je radio na ličnom računaru sa Intel mikroprocesorima, takođe CP/M-86k koji je radio na računarima sa procesorima MC68000 i CP/M-Z8k koji je radio na procesoru Zajlog Z8000 (što su sve 16-bitni mikroprocesori).

Velika zasluga ovog operativnog sistema leži u činjenici da je ovo prvi dostupan i relativno lak za učenje, a istovremeno upotrebljiv na mikroračunarima. Bitno je napomenuti da tada nisu postojali pojmovi kućni ili lični računari, već samo mikroračunari kao protivteža velikim (mejnfrejm) računarima, dok su i mini i supermini računari bili veličine ormara. Najveći uticaj je ovaj operativni sistem ipak ostvario činjenicom da je velikim delom kopiran u MS-DOS (Majkrosoft Disk Operejting Sistem) koji je potom vladao dugo teritorijom ličnih računara.

Do 1980. godine je bilo preko 500.000 instalacija u primeni i sve je govorilo da će ubuduće svi računari sa Intel mikroprocesorima koristiti jedino ovaj operativni sistem. Onda se 1981. godine pojavio novi Intelov mikroprocesor 8088 sa novom 16 bitnom arhitekturom. Ovo je ekipi iz Didžital Risrča zvučalo suviše avangardno i oni su se držali svoje zlatne koke, 8-bitne arhitekture. Programeri su smatrali da je 1 MB, što je količina memorije koju je moguće adresirati sa novim Intelovim 16-bitnim mikroprocesorima, više nego što će ikome ikad zatrebati.

Iako su bili revolucionari u poslu mikroračunara, kada je trebalo preći na 16 bita bili su veoma konzervativni.

Nastanak ovog operativnog sistema je legendaran koliko i priča o razlozima njegovog nestajanja. Priča se da je tim IBM inženjera krenuo na sastanak sa Kildalom u vezi ugradnje CP/M operativnog sistema na novi, tajni, IBM projekat, IBM PC. Ali, Kildal nije bio u kancelariji i razgovor nikad nije obavljen. Neko se setio bubuljičavog klinca iz Sijetla koji je sve smarao pričom da ima gotov operativni sistem i tako je Bil Gejts prodao IBM-u operativni sistem koji je još nije ni počeo da piše.

Kada je Kildal shvatio šta se događa i objavio novi CP/M-86, MS-DOS je već bio duboko u biznisu sa IBM u vezi ličnim računara. Već je bilo kasno.

Ovaj operativni sistem je postigao svoje zlatne trenutke na Amstradu CPC 6128 i PCW i Komodoru 128.

Struktura[uredi | uredi izvor]

Sem što je bio operativni sistem za mikroračunare, on je imao revolucionarnu novinu - višeslojnu arhitekturu. Postojao je nivo apstrakcije koji je delio operativni sistem u relativno nezavisne celine:

  • Command Control Processor, CCP - interpreter komandne linije
  • Basic Disk Operating System, BDOS - osnovne rutine za rad sa diskom, ponekad bi ovaj deo zajedno sa BIOS bio nazivan FDOS.
  • Basic I/O System, BIOS - osnovne ulazno-izlazne rutine, ovde su realizovane rutine za serijsku komunikaciju ali su takođe sakrivene informacije o specifičnosti geometrije sektora disketne jedinice. Samo ovaj deo je bilo potrebno promeniti da bi ceo operativni sistem radio na drugoj mašini.
  • Transient Program Area TPA - odvojeni memorijski prostor za izvršavanje korisničkih programa, van CCP i FDOS.

Unetu naredbu analizira CCP pa potom poziva program iz BDOS koji potom sprovodi operacije sa diskovima ili periferijom preko BIOS.

Od spoljašnjih uređaja ovaj operativni sistem je znao da radi sa čitačem papirne trake, sa bušačem i čitačem bušenih kartica, sa teleprinterom, štampačem i ekranom.

Uticaji[uredi | uredi izvor]

Naziv datoteke do 8 slova i 3 slova za tip je ovde uveden u svet mikroračunara i kasnije će naslediti MS DOS i Vindous 3. H. Međutim, to ograničenje nije slučajno došlo, već je nasleđeno od TOPS-10 operativnog sistema na kom je pisan prvi CP/M.

U verziji 2.2 je moglo postojati do 8 disk jedinica (do verzije 2.1 se prvenstveno mislilo na diskete, ali ova verzija dopušta i diskove do 8 MB kapaciteta). Kasnije je broj diskova povećan na 16, što praktično znači da su se upotrebljavala slova od A do P.

Prvi put se pojavljuju aplikacije koje su postale izuzetno popularne i čine nezamenljivu kombinaciju sa operativnim sistemom. Tada su se pojavile aplikacije Calc, WordStar i dBASE II. Operativni sistem je bio spreman za rad 15 sekundi po uključenju računara.

Komande[uredi | uredi izvor]

Neke komande ovog operativnog sistema su bile ugrađene u komandni interpreter i izvršavale su se bez pokretanja posebnih aplikacija.

  • TYPE - prikazuje na ekranu sadržaj datoteke
  • DIR - lista nazive datoteka sa diska
  • SHOW - prikazuje veličinu prostora na disku
  • DATE - čita i upisuje vreme i datum
  • ERASE - uklanja datoteku sa diska
  • RENAME - menja naziv datoteke
  • PIP - kopira datoteku sa/na ekran, disk, serijski i paralelni port

Primer[uredi | uredi izvor]

    ASM X
    DIR X.*
    ERA *.BAK
    PIP PRN:=X.PRN
    ERA X.PRN

Poznati računari koji su radili pod CP/M[uredi | uredi izvor]

Verzije[uredi | uredi izvor]

Glavne verzije operativnog sistema CP/M su:

  • CP/M v1.4
  • CP/M v2.2, osnova za nastanak MS DOS
  • CP/M v3.1, takođe nazvan i CP/M PLUS, od njega nastaju DR DOS i OpenDOS

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]