Igor Mandić

Igor Mandić

Igor Mandić (Šibenik, 20. novembar 1939 — Zagreb, 13. mart 2022) bio je hrvatski književnik, esejista, feljtonista, polemičar, kao i književni i muzički kritičar.

Biografija

Završio je studije komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1963. godine. Od 1966. bio zaposlen u Vjesniku, kao kritičar u dnevnim novinama, kao kolumnist Vjesnika u srijedu, interni recenzent, urednik i autor tekstova u pojedinim Vjesnikovim izdanjima. Od 1993. do 1995. pisao je kulturološke komentare za Slobodnu Dalmaciju, a 1997. prešao u slobodne umetnike, i objavljivao je u raznim listovima, između ostalih i u Novom Plamenu. Bio je glavni urednik novina Vjesnik (2000). Dugogodišnji je saradnik mnogih radio-televizijskih centara. Godine 2005. dobio je nagradu Hrvatskog novinarskog društva za životno delo. Živeo je i radio u Zagrebu.

Nakon što mu je u popodnevnim časovima 13. marta 2022. godine pozlilo u stanu u kome je živeo, završio je u bolnici „Sveti Duh” u Zagrebu u kojoj je ovaj hrvatski novinar, književni kritičar i kolumnista preminuo istog dana u 82. godini života.

Politička delovanje i stavovi

Mandić je u emisiji Nedjeljom u dva rekao da je u Hrvatskoj nazvani Domovinski rat bio "građanski rat" i da se nije radilo o agresiji nego o regresiji jer je bilo normalno očekivati pobunu Srba na stanje u Hrvatskoj. Protivio se nezavisnosti Kosova jer je smatrao da je Kosmet srpska zemlja. Takođe je izjavio kako se protivi nezavisnosti Crne Gore. Smatrao je da su Srbi i Hrvati "dva plemena istoga naroda" i naglašavao da je za ponovno stvaranje federalne zajednice.

Deo Mandićeve izjave s komemoracije u Jadovnu 26. juna 2011. (prema pisanju srpskih Novosti): "Ustaški koljački mentalitet još stoluje u hrvatskom narodu i to mogu vikati s nebodera na zagrebačkom Trgu Republike." ... "Dok god postoje zloćudni povici na stadionima, grafiti... a iza toga mržnja i iracionalno bjesnilo potpomognuti politikom, neće biti sreće. Što je najgore, iza svega se krije i interes cijele fašističke Europe."

Dela

„Prijapov problem“, 1999, podnaslov „vulgarni eseji ili eseji o vulgarnosti“, je zbirka Mandićevih eseja koja je prvobitno objavljena u Erotici između 1985. i 1992. godine.

• Uz dlaku, kritike (Zagreb, 1970)
• Mysterium televisionis, eseji (Split, 1972)
• Gola masa, feljtoni (Zagreb, 1973)
• Nježno srce, polemike (Zagreb, 1975)
• Mitologija svakidašnjeg života, feljtoni (Rijeka, 1976)
• Od Bacha do Cagea, eseji, kritike (Zagreb, 1977)
• 101 kratka kritika (Zagreb, 1977)
• U sjeni ocvale glazbe, polemike (Zagreb, 1977)
• Policajci duha, polemike (Zagreb, 1979)
• Šok sadašnjosti, eseji (Zagreb, 1979)
• Arsen, monografija (Zagreb, 1983)
• Književnost i medijska kultura, eseji (Zagreb, 1984)
• Što, zapravo, hoće te žene?, feljtoni (Zagreb, 1984, Varaždin i Pula, 1985)
• Principi krimića, eseji (Beograd, 1985)
• Jedna antologija hrvatske poratne poezije, antologija (Prokuplje, Zagreb, 1987)
• Zbogom dragi Krleža, polemike (Beograd, 1988)
• Bračna kuhinja, feljtoni /sa Slavicom Mandić/ (Zagreb, 1989)
• Ekstaze i mamurluci, eseji (Zagreb, 1989)
• Romani krize, kritike (Beograd, 1996)
• Književno (st)ratište, kritike (Zagreb, 1998)
• Za našu stvar, kritike, polemike (Zagreb, 1999.; II. prošireno izdanje, Beograd, 2001)
• Prijapov problem, eseji (1999)
• Između dv(ij)e vatre, kolumne (Beograd, 2000)
• Bijela vrana, kolumne-polemike (Zagreb, 2002)
• Sloboda lajanja i Zauzeto, Hrvat (Zagreb, 2012)
• Hitna služba; izbor kolumni iz "Vjesnika" 1999. – 2005. (Zagreb, 2005)
• Sebi pod kožu. Nehotična autobiografija (Zagreb, 2006)
• Bračna kuhinja /sa Slavicom Mandić/ (Zagreb, 2006)
• Notes - VUS 1968-1972 (Zagreb, 2007)
• U zadnji čas. Autobiografski reality show (Zagreb, 2009)

Spoljašnje veze

• Odlazak britkog polemičara („Politika”, 15. mart 2022)