NEET

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

NEET (eng. "Not in Education, Employment or Training",sr. „nezaposlen, ne školuje se niti se usavršava kroz sistem obuke“) odnosi se na osobu koja je nezaposlena i ne stiče obrazovanje ili stručno obrazovanje. Klasifikacija je nastala u Velikoj Britaniji kasnih devedesetih, njegova upotreba se u različitom stepenu, proširila i na druge zemlje i regije, uključujući Japan, Južnu Koreju, Kinu, Tajvan, Kanadu, Sjedinjene Američke Države i Srbiju.

Kategorija NEET uključuje nezaposlene (osobe bez posla i osobe koje traže posao), kao i osobe izvan radne snage (bez posla i koje ne traže). Obično je starosno ograničeno isključivanjem ljudi u starosnoj penziji.

U Ujedinjenom Kraljevstvu klasifikacija obuhvata ljude starosti između 16 i 24 godine (neki od 16 do 17 godina su još uvek u obaveznom školskom uzrastu); često je posebno u fokusu podgrupa NEET-a starih od 16 do 18 godina. U Japanu klasifikacija obuhvata ljude starosti između 15 i 34 godine koji nisu zaposleni, nisu angažovani u kućnim poslovima, nisu upisani u školu ili na obuku u vezi sa poslom i ne traže posao. U Srbiji klasifikacija obuhvata ljude starosti između 15 i 30 koji su neaktivni u potražnji posla, ali žele da rade, oni koji su nezaposleni, nisu u procesu školovanja i neaktivni koji traže posao, ali nisu dostupni u naredne dve nedelje.

Izveštaj Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) iz 2008. godine kaže da su stope nezaposlenosti i NEET za ljude od 16 do 24 godine u većini zemalja OECD-a pale u protekloj deceniji, što se pripisuje povećanom učešću u obrazovanju.

NEET treba razlikovati od novonastale stope NLFET-a koju je Međunarodna organizacija rada iz 2013. godine koristila u izveštaju o globalnim trendovima zapošljavanja za mlade. NLFET je skraćenica za „ni u radnoj snazi ni u obrazovanju ili obuci“ (eng. „neither in the labour force nor in education or training“). Sličan je NEET-u, ali isključuje nezaposlenu omladinu (koja je deo radne snage).

Srbija[uredi | uredi izvor]

Na evropskom nivou, Srbija se nalazi na samom vrhu po riziku od siromaštva i nejednakosti među građanima. Uslovi života građana Srbije, posebne onih koji spadaju u ranjive grupe, smatraju se nepovoljnim. Mnogi razlozi za to mogu se povezati sa aktivnostima na tržištu rada, nedostatkom delotvornih mera i sistema podrške pri zapošljavanju. Iako zvanične statistike ukazuju na poboljšanje indikatora na tržištu rada u proteklom periodu, podaci nisu uporedivi bez naznake da se metodološki pristup nedavno promenio. Fleksibilnijom definicijom nezaposlenosti koja uključuje tri potkategorije (honorarno zaposleni koji žele da rade više sati, neaktivni koji ne traže posao, ali žele da rade i neaktivni koji traže posao, ali nisu dostupni u naredne dve nedelje), udvostručuje se objektivna stopa nezaposlenosti. Položaj mladih kao jedne od najranjivijih kategorija na tržištu rada veoma je nepovoljan, posebno kada je reč o dodatno ranjivim kategorijama, poput mladih žena, mladih sa invaliditetom, mladih bez kvalifikacije iz seoskih domaćinstava itd. Prema podacima Evrostata, mladi su u mnogo nepovoljnoj situaciji u odnosu na opštu populaciju u pogledu indikatora na tržištu rada: dvostruko veće stope nezaposlenosti i dvostruko manje stope zaposlenosti samo dva indikatora (ne)mogućnosti da se pronađe posao.

Definicija termina mladi[uredi | uredi izvor]

Zakon o mladima[1] Republike Srbije iz 2011. godine definiše mlade kao lica od navršenih 15 godina do navršenih 30 godina života. Za svrhe evropskih omladinskih politika koje koriste i Evropska komisija i Savet Evrope[2]mladima ili omladinom smatraju se osobe starosti od 13 do 30 godina. Prema Ujedinjenim nacijama, mladost se najbolje razume kao period tranzicije od zavisnosti koju sa sobom nosi detinjstvo do nezavisnosti odraslog doba. Zbog toga su mladi kao kategorija fluidniji od ostalih starosnih grupa. Ipak, godine života predstavljaju najlakši način da se ova grupa definiše, posebno kad je u pitanju obrazovanje i zaposlenje, jer se pod „mladima“ često podrazumeva osoba koja je u dobi kad napušta obavezno obrazovanje i nalazi prvi posao[3] .

Definicija termina NEET mladi[uredi | uredi izvor]

Podaci o osobama iz NEET kategorija koji su predstavljeni u ovom odeljku prikupljeni u Anketi o radnoj snazi (ARS). Po definiciji[4], NEET stopa u kontekstu ovog istraživanja prikazuje udeo mladih koji su nezaposleni, ne školuju se niti se usavršavaju kroz sistem obuke, npr. udeo mladih koji su nezaposleni ili ekonomski neaktivni i koji u prethodne četiri nedelje nisu stekli nikakvo (formalno ili neformalno) obrazovanje ili obuku u ukupnoj populaciji iste starosne grupe. Da bismo bolje razumeli definiciju NEET stope, takođe je važno napomenuti da je u kontekstu ove ankete nezaposleno lice definisano kao neko ko je bio bez posla tokom te nedelje kad je sprovedena Anketa o radnoj snazi; ko je bio dostupan da započne sa radom u naredne dve nedelje (ili je već započet posao koji započinje u naredna tri meseca); i ko je aktivno tražio zaposlenje tokom četiri nedelje pre ARS-a. Osoba je ekonomski neaktivna ukoliko ne pripada radnoj snazi (tj. nije ni u statusu zaposlenih ni nezaposlene osobe). Koncept NEET se koristi u državama članicama EU od 2010. godine kao indikator za politike koje su orijentisane na sektore zapošljavanja, obrazovanja, omladine, kao i socijalne politike. Ova kategorija je u Srbiji donekle prepoznata, i zastupljena je u zvaničnim dokumentima od 2015. godine. Otprilike 14 miliona mladih ljudi nije zaposleno, ne školuje se niti se usavršava kroz sistem obuke u celoj EU. Međutim, NEET stope variraju u rasponu od oko 5,5% mladih od 15 do 24 godine u Holandiji do 22,7% u Italiji, prema Evrostatovoj bazi podataka. Izveštaj Republičkog zavoda za statistiku[5] o rezultatima ARS sadrži informacije koje se odnose na mlade ljude od 15 do 24 godine; informacije o mladima od 15 do 29 godina takođe su dostupne putem portala otvorenih podataka, kao i u Evrostatovoj bazi podataka. Međutim, ovo predstavlja problem jer, kao što je već pomenuto, Zakon o mladima (2011)[6] definiše mlade u Srbiji kao lica od navršenih 15 do 30 godina. Informacije o ovoj starosnoj grupi moguće je dobiti podnošenjem zahteva Republičkom zavodu za statistiku. U tekstu koji sledi većina informacija odnosi se na mlade uzraste od 15 do 29 godina, jer su informacije o njima lako dostupne, a postoji i mogućnost da se u budućnosti uporede podaci sa drugim zemljama. Nije ekonomska cena jedini trošak koji plaćamo. Mladi ljudi koji nisu zaposleni, ne školuju se niti se usavršavaju kroz sistem obuka nose veći rizik da budu socijalno i politički otuđeni. Oni su manje zainteresovani i angažovani u politici, a imaju i niži nivo poverenja. Čak i u onim zemljama u kojima su pripadnici NEET kategorija politički više angažovani (kao što je slučaj u Španiji), oni se ne identifikuju sa glavnim političkim ili društvenim akterima. Države članice EU pokušale su da sprovedu niz mera kako bi širile mlade ljude da postanu deo NEET kategorija i ponovo integrišu one koji je već deo NEET kategorije. Učešće velikog broja zainteresovanih strana u izradi i sprovođenju mera za zapošljavanje mladih je od suštinskog značaja.

NEET stopa za mlade[uredi | uredi izvor]

Podaci o procentu mladih koji nisu zaposleni, ne školuju se niti se usavršavaju kroz sistem obuka smatraju se korisnim i važnim indikatorima položaja mladih. Stopa NEET navedena je kao indikator[7] jednog od ciljeva u okviru Ciljeva održivog razvoja Agende 2030. Ova stopa je takođe prepoznata kao važna u kontekstu EU politike - smanjenje broja osoba koje spadaju u NEET kategoriju je cilj politike naveden u preporuci o sprovođenju Garancije za mlade Ipak, često se skreće pažnja na to da je veoma važno da se ova stopa ne tumači na pogrešan način.Očigledno je da je ova grupa mladih heterogena iako postoji jedan broj koji označava NEET stopu. Različite grupe mladih ljudi iz ove kategorije odlikuju se vrlo različitim karakteristikama i potrebama, pa bi i odgovori politike trebalo da uzmu u obzir. Takođe treba biti oprezan u vezi sa mogućim pogrešnim tumačenjem ove stope, kao što je izjednačavanje mladih iz NEET kategorije sa obeshrabrenom omladinom (iako su neki od njih odustali od traženja posla jer su očajni zbog situacija na tržištu rada) i sa ranjivim grupama (mada ova kategorija svakako uključuje i ove grupe). Štaviše, stope NEET nisu jedini relevantan indikator koji se odnosi na položaj mladih na tržištu rada, a posebno je značajno uzeti u obzir kvalitet zapošljavanje mladih koji su zaposleni. Uglavnom se savetuje[8] da pre treba posmatrati specifične podgrupe u okviru NEET kategorija, a ne taj jedan broj.

Planovi zapošljavanja[uredi | uredi izvor]

Nacionalni akcioni plan zapošljavanja[uredi | uredi izvor]

Nacionalni akcioni plan zapošljavanja za 2020.godinu (NAPZ) predstavlja osnovni instrument za sprovođenje aktivnih mera za zapošljavanje. Socijalni partneri, nadležna ministarstva, institucije i druge zainteresovane strane učestvuju u izradi godišnjeg NAPZ-a. NAPZ definiše kategorije teže zapošljivih lica (definisane kao nezaposlena lica koja zbog zdravstvenog stanja, nedovoljnog ili neodgovarajućeg obrazovanja, sociodemografskih karakteristika, regionalnih ili profesionalnih neusklađenosti ponuda i prometa na tržištu rada ili zbog drugih objektivnih okolnosti teže nalaze posao), kao i aktivne mere zapošljavanja usmerene na poboljšanje njihove zapošljivosti. Na osnovu zvaničnog izveštaja o sprovođenju NAPZ-a za 2018. godinu, u mere aktivne politike zapošljavanja bilo je uključeno 152.936 nezaposlenih lica, dok je uz podršku projekta iz programskog ciklusa IPA 2013 obuhvaćeno dodatnih 1.896 nezaposlenih lica. Sprovedene su sledeće mere: obuka na zahtev poslodavca - za nezaposlene, subvencija za samozapošljavanje i subvencija za zapošljavanje nezaposlenih lica iz kategorije teže zapošljivih. Nema dostupnih podataka o strukturi podržanih korisnika. Izveštaji pokazuju da su prioritet za uključivanje u aktivne mere zapošljavanja imale nezaposlene osobe iz kategorije teže zapošljivih - mladi, lica starija od 50 godina, niskokvalifikovana lica i / ili lica bez kvalifikacije, osobe sa invaliditetom, Romi, kao i druga teže zapošljiva lica posebno osetljivih kategorija. Nisu dostupni javni podaci o raspodeli podrške među ranjivim mladim ljudima ili mladima iz NEET kategorija. NAPZ za 2019. godinu predviđa podršku za preko 136.000 nezaposlenih lica merama aktivne politike zapošljavanja koje će se sprovoditi iz različitih izvora finansiranja, uključujući Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom, što je čak 15% manje u odnosu na prethodnu godinu. Kategorije teže zapošljivih lica koja će imati prioritet korišćenja mera aktivne politike zapošljavanja: mladi do 30 godina, stariji od 50 godina, osobe bez kvalifikacije i niskovalifikovana lica, osobe sa invaliditetom, Romi, mladi u studentskim domovima, mladi u hraniteljskim porodicama i žrtve porodičnog nasilja . Postoji trend da se mladi koji pripadaju različitim ranjivim grupama obuhvatju merama aktivne politike zapošljavanja. Međutim, u okviru izveštaja o sprovođenju nisu dostupni podaci o stvarnoj primeni aktivnim merama, načinu uključivanja ovih ranjivih kategorija i raspodeli podrške. NAPZ za 2020. godinu predstavlja pregled ciljeva i prioriteta politike zapošljavanja koje treba postići programima i merama aktivne politike zapošljavanja tokom 2020. godine kako bi se doprinelo punoj primeni strateškog cilja politike zapošljavanja, koji je utvrđen u Nacionalnoj strategiji zapošljavanja za period 2011−2020. godine. To bi takođe omogućilo usklađivanje sa sektorskim politikama i trenutnim reformskim procesima koji su značajni za oblast politike zapošljavanja. Na osnovu izazova koji se javljaju na tržištu rada utvrđeni su sledeći ciljevi politike zapošljavanja:

●Poboljšanje uslova na tržištu rada i unapređenje institucija tržišta rada;

●Podsticanje zapošljavanja i uključivanje teže zapošljivih lica na tržište rada i podrška regionalnoj i lokalnoj politici zaposlenosti;

●Unapređenje kvaliteta radne snage i ulaganje u ljudski kapital.

Jedan od identifikovanih prioriteta je poboljšanje kvaliteta radne snage i ulaganje u ljudski kapital. To podrazumeva jačanje uloge centara za karijerno vođenje i savetovanje i njihovo predstavljanje, ali ne samo na univerzitetima, već i tokom osnovnog obrazovanja. Poenta je da se mladi ljudi u ranom dobu upoznaju sa načinom na kojem tržište rada funkcioniše, kao i sa mogućnošću razvoja njihovih budućih karijera. Pored toga, kroz pomenute institucije mladi se upoznaju i sa zanimanjima koja će u budućnosti biti traženija, što im omogućava brzo zaposlenje.

Lokalni akcioni planovi zapošljavanja[uredi | uredi izvor]

Lokalni akcioni planovi zapošljavanja su dokumenti koji proizilaze iz Nacionalnog akcionog plana zapošljavanja. Lokalni akcioni plan zapošljavanja (LAPZ) predstavlja lokalnu politiku zapošljavanja i osnovni je instrument za planiranje, sprovođenje i praćenje aktivnih politika zapošljavanja na lokalnom nivou. Ovim dokumentom se definišu ciljevi i prioriteti politike zapošljavanja za svaku godinu, odnosno programi i mere koji će se sprovoditi u određenom gradu / opštini u cilju održavanja / povećanja zaposlenosti ili smanjenja nezaposlenosti. Od osnivanja prvih lokalnih saveta za zapošljavanje i izrada prvih lokalnih akcionih planova zapošljavanja 2010. godine, različite analize i istraživanja ukazuju na to da veliki broj akcionih planova praktično prepisuje odredbu iz Nacionalnog akcionog plana zapošljavanja, kako bi ispunili prvi uslov za ostvarivanje prava na sufinansiranje iz budžeta Vlade Republike Srbije. Na ovaj način sam mehanizam sufinansiranja sprečava postizanje decentralizacije i unapređenja politike zapošljavanja na svim nivoima, tako da nijedna opština nije detaljnije profilisala ili odredila određene ranjive kategorije ili potkategorije kojima treba pružiti podršku. Jednu od glavnih poteškoća predstavlja i uključivanje civilnog sektora, preduzeća, obrazovnih institucija i stručnjaka u procesu kreiranja i sprovođenja lokalnih politika zapošljavanja. Ne postoje uvid u posebne potrebe ranjivih grupa kojima su namenjene. Prema podacima iz 2017. godine, ni u jedan lokalni savet za zapošljavanje nisu bili uključeni predstavnici mladih ili omladinskih organizacija ili Saveta mladih. Problemi sa kojima se lokalne samouprave suočavaju u procesu kreiranja i sprovođenja lokalnih politika zapošljavanja su: nedostaci finansijskih i ljudskih resursa (što je posebno izraženo u nerazvijenim opštinama gdje je podrška najpotrebnija); nedovoljno transparentan proces izrade lokalnih akcionih planova; nedovoljno uključivanje ili potpuno isključivanje ciljnih grupa i civilnog sektora u procesu kreiranja, sprovođenja i praćenja mera; nedostatak sistema za praćenje sprovođenja lokalnih akcionih planova za zapošljavanje; nepostojanje definicije posebno ranjivih grupa na lokalnom nivou; itd.

Nacionalna strategija za mlade[uredi | uredi izvor]

Nacionalna strategija za mlade za period 2015−2025. godine. Ova strategija utvrđuje osnovne principe za poboljšanje položaja mladih i stvaranje uslova za ostvarivanje prava i interesa mladih u svim oblastima. Strategija definiše devet strateških ciljeva kao željenih promenjenih stanja kada su u pitanju mladi u oblastima od interesa za mlade. Prvi cilj je zapošljivost i zaposlenost mladih žena i muškaraca, kao kvalitet i mogućnosti za sticanje kvalifikacije i razvoj kompetencije i inovativnosti mladih. Isto poglavlje se takođe bavi samozapošljavanjem i preduzetništvom mladih.

Ovo poglavlje uključuje sledeće specifične ciljeve:

●Poboljšanje perspektive mladih na tržištu rada stvaranjem uslova za porast broja i razvoj kalitetnijih radnih mesta;

●Veće učešće mladih u programima i merama na tržištu rada;

●Stimulisanje otvaranja novih radnih mesta i podsticanje samozapošljavanja i preduzetništva mladih;

●Podsticanje profesionalnih i teritorijalnih mobilnosti mladih.

Kao jedan od rezultata koji potpada pod prvi specifični cilj Strategije predviđeno je unapređivanje postojećih i kreiranje novih programa koji pospešuju zapošljivost i zaposlenost mladih, u okviru kojih se planira unapređenje postojećih i kreiranje novih programa koji podstiču aktivnost mladih žena, kao i mladih iz ranijih društvenih grupa i NEET mladih. Strategija prepoznaje različite vidove karijernog savetovanja, neformalnog obrazovanja, trening za trenere, sticanje veštine i znanja kao samo neke od načina za izgradnju kapaciteta i postizanje aktivnog učešća mladih i njihovo osnaživanje u rešavanju najvažnijih socijalnih pitanja. Ova strategija posebno ističe loš položaj mladih žena u Srbiji. Mlade žene su znatno izloženije diskriminaciji pri zapošljavanju, prvenstveno zbog rađanja. Posebno je prepoznat nepovoljan položaj mladih Romkinja, koje su tri puta manje zaposlene u mladoj Rimu, a znatno manje u odnosu na opštu populaciju mladih. Akcenat je stavljen na važnost promocija i podsticanja preduzetništva i preduzetničkog načina razmišljanja, otvaranja novih preduzeća, samozapošljavanja, otvaranja novih radnih mesta, kao i sticanje samopouzdanja i jačanje kreativnosti i društvene odgovornosti među mladima. Nacionalna strategija za mlade uzima u obzir mlade iz NEET kategorija. Primena Strategije podrazumeva aktivnosti koje se odnose kako na prevenciju, tako i na uspostavljanje sistema podrške i jačanja kompetencije NEET mladih. Iako su mladi iz NEET kategorija navedeni kao jedan od najvažnijih ciljnih grupa, ne postoji dodatna analiza i podaci o tome koji su mladi koji spadaju u NEET kategoriju i kako se do njih može doći. Što je najvažnije, Strategija za mlade prepoznaje organizacije civilnog društva i njihove saveze kao ključne partnere u procesu sprovođenja, što značajno doprinosi unapređenju socijalnog dijaloga i kreiranju kvalitetnih usluga za mlade. U procesu izrade Strategije i Akcionog plana ostvarena je saradnja sa omladinskim organizacijama i velikim brojem mladih. Ipak, analiza izveštaja o praćenju i evaluaciji strategija pokazuje da je strateški okvir u velikoj meri udaljen od ostalih aktera, kao i da nedostaje element međuinstitucionalne saradnje.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Zakon o mladima”. www.paragraf.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-05-26. 
  2. ^ Kelava, Polona, ur. (2013-09-10). „Neformalno učenje? Kaj pa je to?”. doi:10.32320/978-961-270-176-5. 
  3. ^ „DEFINITION OF YOUTH” (PDF). 
  4. ^ „Figure 5.8. Inactive youth: neither in employment nor in education or training (NEET)”. dx.doi.org. Pristupljeno 2021-05-26. 
  5. ^ G, Suresh (2020). „An Overview on Novel Coronavirus (COVID-19)”. Nanomedicine & Nanotechnology Open Access. 5 (2). ISSN 2574-187X. doi:10.23880/nnoa-16000183. 
  6. ^ „Zakon o mladima”. www.paragraf.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-03-18. 
  7. ^ „Global indicator framework for the Sustainable Development Goals and targets of the 2030 Agenda for Sustainable Development” (PDF). 
  8. ^ Domljan, Ivana; Domljan, Vjekoslav (2016). „ŠTA POTIČE REGIONALNU EKONOMSKU INTEGRACIJU–POUKE IZ RAZVOJA RAZVOJNIH KORIDORA”. MJESTO I ULOGA GLAVNIH GRADOVA SEE (JUGOISTOČNE EVROPE) U RAZVOJU MEĐUREGIONALNE I MEĐUDRŽAVNE SURADNJE U OKVIRU DUNAVSKE I JADRANSKO-JONSKE EVROPSKE MAKROREGIJE. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. ISBN 9926-410-07-3. doi:10.5644/pi2016-164-10.