Polifagija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Polifagija
SinonimiHyperphagia
Specijalnostiendokrinologija, psihijatrija

Polifagija, povećana glad ili hiperfagija, prejedanje jedan je od poremećaja u ishrani U njoj dominira simptomi prekomerna glad i nedostatak osećaja sitosti, što karakteriše unos viška hrane u u ishrani. Višak unesene hrane, u odnosu na energiju koju organizam troši, dovodi do nesklada i povećanja telesne težine odnosno rezultuje gojaznošću (koja je poslednjih decenija postala problem javnog zdravlja širom sveta).[1]

Organi koji mogu biti uključeni su mozak (a posebno paraventrikularno jezgro hipotalamusa ) koji reguliše unos hrane reagujući na faktore hrane i metaboličke signale koje joj šalju periferni organi (uključujući digestivni trakt , mišiće, jetru, slezinu, itd.) preko krvi, nervnog sistema i hormonskog sistema. Još uvek nje nepoznat način na koji mozak tumači ove kaskadne signale.[1]

Etiologija[uredi | uredi izvor]

Uzrok nastanka polifagije mogu biti:

  • endokrinološke bolesti: dijabetes melitus, hipertireoidizam, Kušingova bolest,
  • bolesti gastrointestinalnog trakta: atrofija pankreasa, malapsorpcija
  • psihička oboljenja (anksioznost, bulimija),
  • predmenstrualni sndrom,
  • upotreba nekih lekova (kortikosteroidi, triciklični antidepresevi).

Klinička slika[uredi | uredi izvor]

Kliničku sliku polifagije karakteriše prekomerno uzrimanje hrane koje može da rezultuje gojaznošću.

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Dijagnoza polifagije se postavlja na osnovu detaljne anamneze, kliničke slike, kliničkog pregleda, laboratorijskih analiza, ispitivanja organa na čiji se poremećaj sumnja.[2]

Terapija[uredi | uredi izvor]

Lečenje polifagije zasniva se na terapiji osnovnog oboljenje koje je uzrokovalo polifagiju.[3]

U toku terapije ovim pacijentima je neophodno potrebna emocionalna podrška, a nekada i psihološko savetovanje.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ а б Lagerlöf, Olof; Slocomb, Julia E.; Hong, Ingie; Aponte, Yeka; Blackshaw, Seth; Hart, Gerald W.; Huganir, Richard L. (2016-03-18). „The nutrient sensor OGT in PVN neurons regulates feeding”. Science. 351 (6279): 1293—1296. ISSN 0036-8075. doi:10.1126/science.aad5494. 
  2. ^ Barnhart, Jay S.; Mittleman, Roger E. (1986). „Unusual Deaths Associated with Polyphagia”. The American Journal of Forensic Medicine and Pathology. 7 (1): 30—34. ISSN 0195-7910. doi:10.1097/00000433-198603000-00006. 
  3. ^ Elliott, Robert E; Jane, John A; Wisoff, Jeffrey H (2011). „Surgical Management of Craniopharyngiomas in Children: Meta-analysis and Comparison of Transcranial and Transsphenoidal Approaches”. Neurosurgery. 69 (3): 630—643. ISSN 0148-396X. doi:10.1227/neu.0b013e31821a872d. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Klasifikacija
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).