Pređi na sadržaj

Polyphaga

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Polyphaga
Cetonia aurata
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Arthropoda
Klasa: Insecta
Red: Coleoptera
Podred: Polyphaga
Emery, 1886
Podijela

Bostrichiformia
Cucujiformia
Elateriformia
Scarabaeiformia
Staphyliniformia

Polyphaga je najveći i najraznolikiji podred tvrdokrilca. Obuhvata 144 porodice raspoređene u 16 superfamilija i prikazuje ogromnu raznolikost specijalizacije i adaptacije, sa preko 300.000 opisanih vrsta, ili oko 90% vrsta dosad otkrivenih tvrdokrilca.

Glavne karakteristike Polyphaga su da zadnja coxa (baza noge) ne dijeli prvu i drugu abdominalnu/ventralnu ploču koja je takođe poznata kao sternita. Takođe, nije prisutan ni neuralni šav (ispod pronotalne zaštite).[1]

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Ime polyphaga je izvedeno iz dve grčke reči: poly-, što znači „mnogo“, i phagein, što znači „jesti“, tako da se podred naziva i „oni koji jedu mnoge stvari“.

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Pet podjela su:

Unutrašnja klasifikacija Polyphaga uključuje nekoliko superfamilija ili serija, čiji sastavni dijelovi su relativno stabilni, iako se neke manje porodice (čiji je rang čak i osporen) premještaju se u druge klase od strane različitih autora. Velike superfamilije uključuju Hydrophiloidea, Staphylinoidea, Scarabaeoidea, Buprestoidea, Byrrhoidea, Elateroidea, i Bostrichoidea.

Podela Cucujiformia obuhvata veliku većinu tvrdokrilca biljojeda, ujedinjenih kriptonefričnim Malpigijevim sudovima normalnog tipa, konusnim omatidijumom sa otvorenom rabdom i nedostatkom funkcionalnih otvora na osmom abdominalnom segmentu. Konstitutivne superfamilije od Cucujiformia su Cleroidea, Cucujoidea, Tenebrionoidea, Chrysomeloidea, i Curculionoidea. Očigledno je da je usvajanje biljojednog načina života u korelaciji sa raznovrsnošću taksona tvrdokrilaca, sa Cucujiformia, posebno Curculionoidea dovelo do velike raznovrsnosti.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Johnson, Norman F.; Triplehorn, Charles A. (2004). Borror and DeLong's Introduction to the Study of Insects (7th izd.). Belmont: Brooks/Cole. str. 365—400, 428—429. ISBN 978-0-03-096835-8. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Johnson, Norman F.; Triplehorn, Charles A. (2004). Borror and DeLong's Introduction to the Study of Insects (7th izd.). Belmont: Brooks/Cole. str. 365—400, 428—429. ISBN 978-0-03-096835-8. 
  • Peter S. Cranston and Penny J. Gullan, University of California,Phylogeny of Insects, page 893.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]