Vaucheria

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Vaucheria
Vaucheria sesselis
Naučna klasifikacija
Domen:
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vaucheria

Vaucheria je rod algi koji pripada tradicionalnoj klasi Xanthosiphonophyceae u okviru razdela žutozelenih algi.

Građa[uredi | uredi izvor]

Sve predstavnike ovog roda karakteriše sifonalni stupanj organizacije. Talus je končast i nepravilno granat, a za podlogu pričvršćen bezbojnim rizoidima. Poprečnih zidova u talusu nema, osim ukoliko dođe do povrede ili stvaranja organa za razmnožavanje. Citoplazma se nalazi uz sam ćelijski zid u vidu tankog sloja. U njoj se nalazi veći broj hloroplasta bez pirenoida, a nešto dublje i jedra, kojih takođe ima više. Sredinu ćelije zauzima krupna vakuola.[1]

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Razmnožavaju se bespolno i polno.[1]

Bespolno razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Razmnožavaju se zoosporama specifične građe koje se nazivaju sinzoospore. Nastaju u zoosporangijama koje se formiraju na vrhovima končastih talusa. Zoospore se oslobađaju kada prsne zid sporangije. Kreću se vrlo kratko vreme, jer već nakon pola sata isklijaju u jedno ili veći broj končastih tela. Terestrične vrste se razmnožavaju aplanosporama koje takođe vrlo brzo proklijaju.[1]

Polno razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Sve vrste se razmnožavaju polno, samo što su slatkovodne uvek monecke, dok su marinske ili monecke ili diecke. Polni proces je oogamija. Oogonije i anteridije nastaju u obliku bočnih izraštaja na telu alge i u njih ulazi protoplazma. Izraštaji od kojih nastaju anteridije se najpre izdužuju, a potom savijaju poput roga. U zreloj anteridiji protoplast je izdeljen na veći broj izduženih i sitnih spermatozoida sa po dva nejednaka biča. Kod moneckih vrsta začetak oogonije je u neposrednoj blizini anteridije. Loptastog je oblika. Iako i u nju ulazi višejedarni protoplast, na kraju diferencijacije će se obrazovati samo jedna jajna ćelija sa jednim jedrom. Za sudbinu ostalih jedara postoje dva mišljenja; ona ili degenerišu ili migriraju u vegetativnu nit. I na zidu anteridije i na zidu oogonije nastaje pukotina kako bi se omogućio prilaz spermatozoida jajnoj ćeliji, koji doplivavaju do nje. Nakon oplođenja nastaje zigot bogat hranljivim supstancama i hematohromom. Posle jednog perioda mirovanja, zigot direktno klija u novu algu.[1]

Stanište[uredi | uredi izvor]

Većina vrsta su slatkovodne i dobro se razvijaju u vodama bogatim jedinjenjima gvožđa. Zanimljivo je da su sterilne u brzim tekućim vodama, a da uvećana količina ugljen-dioksida stimulativno deluje na obrazovanje zoospora. Osim slatkovodnih, postoje i terestrične i marinske vrste.[1]

Primeri vrsta[uredi | uredi izvor]

Potpun spisak vrsta (258) na sajtu algaebase.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Blaženčić, J. 2000. Sistematika algi. Beograd: NNK International. ISBN 8623230027