Tič Nat Han

С Википедије, слободне енциклопедије

Tič Nat Han
Thích Nhất Hạnh in Paris in 2006
Tič Nat Han u Parizu 2006. godine
Puno imeThích Nhất Hạnh
Ime po rođenjuNguyễn Xuân Bảo
Druga imenaTaj (učitelj)
Datum rođenja(1926-10-11)11. oktobar 1926.
Mesto rođenjaHue, Tija Tijen provincija
 Francuska Indokina
Datum smrti22. januar 2022.(2022-01-22) (95 god.)
Mesto smrtiHue, Tija Tijen
 Vijetnam
PrebivalištePlam seoski manastir (trenutno u Tu Hieu hramu u blizini Hue, Vijetnam)
Državljanstvovijetnamsko
ObrazovanjeLindži škola (Lam Te)[1]
Red unutrašnjeg bića
tradicija Plam sela
Zanimanjebudistički monah, mirovni aktivista, autor meditacije i pomnosti
TitulaTien Su
(majstor Zena)
Mandat42. generacija (Lam Te)[1]
8. generacija (Lieu Kvan)[1]

Tič Nat Han (Thích Nhất Hạnh, rođen kao Nguyễn Xuân Bảo[2]Hue, 11. oktobar 1926[3]Hue, 22. januar 2022) bio je vijetnamski budhistički monah i mirovni aktivista, osnivač tradicije Plam sela.

Tíč Nat Han je proveo najveći deo svog kasnijeg života boraveći u manastiru Plam sela u južnoj Francuskoj,[4] internacionalno putujući radi duhovnih povlačenja i govora. On je skovao termin „angažovani budizam” u svojoj knjizi Vijetnam: Lotus u moru vatre.[5] Nakon dugog prognanstva, dobio je dozvolu da se prvi put vrati u Vijetnam 2005. godine.[6][7] U novembru 2018. godine on se vratio u Vijetnam kako bi proveo preostale dane u svom „matičnom hramu”, Tu Hieu u blizini Hue.[8]

Nat Han je objavio preko 100 knjiga, uključujući više od 70 na engleskom jeziku.[9][10] Bio je aktivan je u mirovnom pokretu, i promovisanju nenasilnog rešavanja sukoba.[11] On se takođe uzdržavao od konzumiranja životinjskih proizvoda (veganizam) kao sredstva nenasilja prema životinjama.[12][13]

Biografija[уреди | уреди извор]

Budina dvorana Tu Hieu pagode

Nat Han je rođen kao Ngujen Sjuen Bao, u gradu Hue u centralnom Vijetnamu 1926. godine. Sa 16 godina pristupio je u manastiru obližnjeg hrama Tu Hieu, gde je njegov glavni učitelj bio majstor Zena Tan Kuj Čan Tat.[14][15][16] Diplomirao je budističku akademiju Bao Kuok u Centralnom Vijetnamu. Tič Nat Han je prošao kroz obuku u vijetnamskim tradicijama mahajanskog budizma, kao i vijetnamskom Tienu, i dobio potpuno zaređenje kao bikšu 1951. godine.[17]

Preminuo je 22. januara 2022.[18]

Bibliografija[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б в Carolan, Trevor (1. 1. 1996). „Mindfulness Bell: A Profile of Thich Nhat Hanh”. Lion's Roar. Приступљено 14. 8. 2018. 
  2. ^ Ford, James Ishmael (2006). Zen Master Who?: A Guide to the People and Stories of Zen. Wisdom Publications. стр. 90. ISBN 978-0-86171-509-1. 
  3. ^ Taylor, Philip (2007). Modernity and Re-enchantment: Religion in Post-revolutionary Vietnam. Institute of Southeast Asian Studies. стр. 299. ISBN 9789812304407. Приступљено 9. 10. 2018. 
  4. ^ „Religion & Ethics – Thich Nhat Hanh”. BBC. Приступљено 16. 6. 2013. 
  5. ^ Nhu, Quan (2002). „Nhat Hanh's Peace Activities" in "Vietnamese Engaged Buddhism: The Struggle Movement of 1963–66". Reprinted on the Giao Diem si. Приступљено 13. 9. 2010.  (2002)
  6. ^ Johnson, Kay (16. 1. 2005). „A Long Journey Home”. Time Asia Magazine (online version). Архивирано из оригинала 27. 02. 2011. г. Приступљено 13. 9. 2010. 
  7. ^ Warth, Gary (2005). „Local Buddhist Monks Return to Vietnam as Part of Historic Trip”. North County Times (re-published on the Buddhist Channel news website). Приступљено 13. 9. 2010. 
  8. ^ „Thich Nhat Hanh Returns Home”. Plum Village (на језику: енглески). 2. 11. 2018. Приступљено 2. 11. 2018. 
  9. ^ „The Father of Mindfulness Awaits the End of This Life”. Time. 
  10. ^ „Thich Nhat Hanh”. Plum Village. 11. 1. 2019. 
  11. ^ Farah, Samar (4. 4. 2002). „An advocate for peace starts with listening”. The Christian Science Monitor. Приступљено 13. 9. 2010. 
  12. ^ Halifax, Joan (2004). „The Fruitful Darkness: A Journey Through Buddhist Practice and Tribal Wisdom”. Grove Press. Приступљено 3. 12. 2013. „Being vegetarian here also means that we do not consume dairy and egg products, because they are products of the meat industry. If we stop consuming, they will stop producing. 
  13. ^ „"Oprah Talks to Thich Nhat Hanh" from "O, The Oprah Magazine". mart 2010. Приступљено 3. 12. 2013. 
  14. ^ Dung, Thay Phap (2006). „A Letter to Friends about our Lineage” (PDF). PDF file on the Order of Interbeing website. Приступљено 23. 11. 2014. 
  15. ^ Cordova, Nathaniel (2005). „The Tu Hieu Lineage of Thien (Zen) Buddhism”. Blog entry on the Woodmore Village website. Архивирано из оригинала 12. 1. 2013. г. Приступљено 13. 9. 2010. 
  16. ^ „Thich Nhat Hanh”. Published on the Community of Interbeing, UK website. Архивирано из оригинала 2. 1. 2008. г. Приступљено 13. 9. 2010. 
  17. ^ Bổn, Thích Đồng (23. 12. 2010). „Tiểu Sử Hòa Thượng Thích Đôn Hậu”. Thư Viện Hoa Sen (на језику: Vietnamese). Приступљено 20. 11. 2018. „...in 1951 when he was transmission master at An Quang temple, in that transmission ceremony Ven. Nhật Liên, Ven. Nhất Hạnh…. were ordinees. 
  18. ^ „Preminuo vijetnamski budistički monah i mirovni aktivista Tič Nat Han”. B92. 22. 1. 2022. Приступљено 22. 1. 2022. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]