Alesandro Bariko — разлика између измена

С Википедије, слободне енциклопедије
Садржај обрисан Садржај додат
#1Lib1Ref
#1Lib1Ref
Ред 27: Ред 27:


Takođe, kao glumac se oprobao u filmu -{''Il cielo è sempre più blu''}-, a [[2008]]. režira i film -{''Lezione 21''}-.
Takođe, kao glumac se oprobao u filmu -{''Il cielo è sempre più blu''}-, a [[2008]]. režira i film -{''Lezione 21''}-.
Svaka od Barikovih knjiga sadrži neke zajedničke karakteristike: bogate imaginacije, neobične likove i sudbine.<ref>{{cite book |last1=Vrbavac |first1=Jasmina |title=Tri i po: kritike |date=2007 |publisher=Agora |location=Zrenjanin, Novi Sad |pages=54-55}}</ref>
Svaka od Barikovih knjiga sadrži neke zajedničke karakteristike: bogate imaginacije, neobične likove i sudbine. Ono što Barika čini istinski drugačijim je svojevrstan način pripovedanja u kome je rečenica čas izlomljena čas dugačka, bogata poetskim slikama.<ref>{{cite book |last1=Vrbavac |first1=Jasmina |title=Tri i po: kritike |date=2007 |publisher=Agora |location=Zrenjanin, Novi Sad |pages=54-55}}</ref>
Alesandro sebe vidi kao zanatliju koji radi, razmišlja, posmatra, oseća težinu i čvrstinu dela. Pisanje je dugotrajan proces kroz koji se iskazuje energija, lepota, talenat.<ref>{{cite web |title=Savremeni pisci: Alesandro Bariko |url=http://www.rts.rs/page/tv/sr/story/255/rts-3/1401600/savremeni-pisci-alesandro-bariko.html |website=RTS |accessdate=3. 2. 2020}}</ref>
== Bibliografija ==
== Bibliografija ==
=== Romani ===
=== Romani ===

Верзија на датум 3. фебруар 2020. у 18:48

Alesandro Bariko
Alesandro Bariko
Lični podaci
Datum rođenja25. januar 1958.
Mesto rođenjaTorino, Italija

Alesandro Bariko (ital. Alessandro Baricco; 25. januar 1958, Torino[1]) je popularni italijanski novelista, scenarista, književni i muzički kritičar, novinar, pijanista, režiser i esejista. Njegova dela su prevedena na više jezika. Napisao je jedanaest romana, tri eseja i nekoliko scenarija za pozorište. Njegovi novinski članci objavljeni su pod nazivom Barnum, Barnum 2 i Next.

Biografija

Nakon završenih studija iz filozofije sa Đanijem Vatimom, objavljuje nekoliko eseja o kritici u muzici: Genije u bekstvu, Hegelova duša i krave iz Viskonsina u kojima povezuje muziku i modernizam. Strast prema klasičnoj muzici preneli su mu roditelji, a znanje na ovom polju plod je njegovog samostalnog istraživanja. Takođe, diplomirao je na konservatorijumu na odseku za klavir. Kao muzički kritičar daje svoj doprinos dnevnim novinama la Repubblica i la Stampa.

Takođe, kao glumac se oprobao u filmu Il cielo è sempre più blu, a 2008. režira i film Lezione 21. Svaka od Barikovih knjiga sadrži neke zajedničke karakteristike: bogate imaginacije, neobične likove i sudbine. Ono što Barika čini istinski drugačijim je svojevrstan način pripovedanja u kome je rečenica čas izlomljena čas dugačka, bogata poetskim slikama.[2] Alesandro sebe vidi kao zanatliju koji radi, razmišlja, posmatra, oseća težinu i čvrstinu dela. Pisanje je dugotrajan proces kroz koji se iskazuje energija, lepota, talenat.[3]

Bibliografija

Romani

Eseji

  • „Genije u bekstvu“ (ital. Il genio in fuga), 1988.
  • „Hegelova duša i krave iz Viskonsina“ (ital. L'anima di Hegel e le mucche del Wisconsin), 1992.
  • „Next“, 2002.
  • „Varvari“ (ital. I Barbari), 2006.

Scenarija za pozorište

  • „Pijanista“, 1994.
  • „Davila Roa“ (ital. Davila Roa), 1997.
  • „Španska partija“ (ital. Partita spagnola), 2003.

Референце

  1. ^ Alessandro Baricco - Authors - Random Hous
  2. ^ Vrbavac, Jasmina (2007). Tri i po: kritike. Zrenjanin, Novi Sad: Agora. стр. 54—55. 
  3. ^ „Savremeni pisci: Alesandro Bariko”. RTS. Приступљено 3. 2. 2020.