Alesandro Bariko — разлика између измена
#1Lib1Ref |
#1Lib1Ref |
||
Ред 25: | Ред 25: | ||
== Biografija == |
== Biografija == |
||
Nakon završenih studija iz filozofije sa [[Đani Vatimo|Đanijem Vatimom]], objavljuje nekoliko eseja o kritici u muzici: ''Genije u bekstvu'', ''Hegelova duša i krave iz Viskonsina'' u kojima povezuje muziku i modernizam. Strast prema klasičnoj muzici preneli su mu roditelji, a znanje na ovom polju plod je njegovog samostalnog istraživanja. Takođe, diplomirao je na konservatorijumu na odseku za klavir. |
Nakon završenih studija iz filozofije sa [[Đani Vatimo|Đanijem Vatimom]], objavljuje nekoliko eseja o kritici u muzici: ''Genije u bekstvu'', ''Hegelova duša i krave iz Viskonsina'' u kojima povezuje muziku i modernizam. Strast prema klasičnoj muzici preneli su mu roditelji, a znanje na ovom polju plod je njegovog samostalnog istraživanja. Takođe, diplomirao je na konservatorijumu na odseku za klavir. |
||
Njegova prva knjiga ''Zamkovi gneva'' donosi mu evropska priznanja a ''Svila'' - svetsku slavu, kao i ''Pijanista'' i ''City''.<ref>{{cite web |title=Alesandro Bariko: Pisanje je samo životinjski instinkt |url=https://www.b92.net/kultura/art_durbin.php?nav_category=1209&nav_id=572189 |website=Blic |accessdate=3. 2. 2020}}</ref> |
Njegova prva knjiga ''Zamkovi gneva'' donosi mu evropska priznanja a ''Svila'' - svetsku slavu, kao i ''Pijanista'' i ''City''.<ref>{{cite web |title=Alesandro Bariko: Pisanje je samo životinjski instinkt |url=https://www.b92.net/kultura/art_durbin.php?nav_category=1209&nav_id=572189 |website=Blic |accessdate=3. 2. 2020}}</ref> U kratkom, ali efektnom romanu SvilaBariko svog junaka, trgovca svilenim bubama sprovodi kroz začuđujuće avanture na putu od Evrope do Japana.<ref>{{cite web |title=Alesandro Bariko: Svila |url=http://klub-knjige.blogspot.com/2011/05/alesandro-bariko-svila.html |website=Klub knjige |accessdate=3. 2. 2020}}</ref> |
||
Kao muzički kritičar daje svoj doprinos u dnevnim novinama -{[[la Repubblica]]}- i -{[[la Stampa]]}-. Između maja i oktobara [[2006]]. godine objavio je seriju članaka u listu Republika u kojima je kritički prikazao odnos prema fenomenu globalizacije.<ref>{{cite web |title=Varvari - Ogled o preobražaju |url=https://casopisvino.co.rs/prikaz-knjige/varvari-alesandro-bariko-ogled-o-preobrazaju/ |website=Časopis Vino |accessdate=3. 2. 2020}}</ref> |
Kao muzički kritičar daje svoj doprinos u dnevnim novinama -{[[la Repubblica]]}- i -{[[la Stampa]]}-. Između maja i oktobara [[2006]]. godine objavio je seriju članaka u listu Republika u kojima je kritički prikazao odnos prema fenomenu globalizacije.<ref>{{cite web |title=Varvari - Ogled o preobražaju |url=https://casopisvino.co.rs/prikaz-knjige/varvari-alesandro-bariko-ogled-o-preobrazaju/ |website=Časopis Vino |accessdate=3. 2. 2020}}</ref> |
||
Ред 33: | Ред 33: | ||
Godine [[2014]]. učestvovao je na [[Дубровачке летње игре|Dubrovačkim letnjim igrama]] u okviru programa ''Pisci na Igrama'' gde je bio predstavljen njegov roman ''Okean more'' sa citatom ''Pesak dokle ti oko seže''.<ref>{{cite web |title=Alesandro Bariko na Dubrovačkim letnjim igrama |url=https://www.blic.rs/kultura/vesti/alesandro-bariko-na-dubrovackim-letnjim-igrama/80578cw |website=Blic |accessdate=3. 2. 2020}}</ref> |
Godine [[2014]]. učestvovao je na [[Дубровачке летње игре|Dubrovačkim letnjim igrama]] u okviru programa ''Pisci na Igrama'' gde je bio predstavljen njegov roman ''Okean more'' sa citatom ''Pesak dokle ti oko seže''.<ref>{{cite web |title=Alesandro Bariko na Dubrovačkim letnjim igrama |url=https://www.blic.rs/kultura/vesti/alesandro-bariko-na-dubrovackim-letnjim-igrama/80578cw |website=Blic |accessdate=3. 2. 2020}}</ref> |
||
Piše toplo, s istančanim osećajem za patnju, usamljenost i tugu. Lirski lako opisuje posebna stanja duha, promene i sumnju kroz bogatu igru reči i stilova, ali i kroz blagu ironiju i šalu.<ref>{{cite web |title=Italijanska priča: Alesandro Bariko |url=https://www.portalmladi.com/italijanskapricaaleksandarbariko/ |website=Portal mladi |accessdate=3. 2. 2020}}</ref> |
Piše toplo, s istančanim osećajem za patnju, usamljenost i tugu. Lirski lako opisuje posebna stanja duha, promene i sumnju kroz bogatu igru reči i stilova, ali i kroz blagu ironiju i šalu.<ref>{{cite web |title=Italijanska priča: Alesandro Bariko |url=https://www.portalmladi.com/italijanskapricaaleksandarbariko/ |website=Portal mladi |accessdate=3. 2. 2020}}</ref> |
||
== Bibliografija == |
== Bibliografija == |
||
=== Romani === |
=== Romani === |
Верзија на датум 3. фебруар 2020. у 19:19
Alesandro Bariko | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 25. januar 1958. |
Mesto rođenja | Torino, Italija |
Alesandro Bariko (ital. Alessandro Baricco; 25. januar 1958, Torino[1]) je popularni italijanski novelista, scenarista, književni i muzički kritičar, novinar, pijanista, režiser i esejista. Njegova dela su prevedena na više jezika. Napisao je jedanaest romana, tri eseja i nekoliko scenarija za pozorište. Njegovi novinski članci objavljeni su pod nazivom Barnum, Barnum 2 i Next.
Biografija
Nakon završenih studija iz filozofije sa Đanijem Vatimom, objavljuje nekoliko eseja o kritici u muzici: Genije u bekstvu, Hegelova duša i krave iz Viskonsina u kojima povezuje muziku i modernizam. Strast prema klasičnoj muzici preneli su mu roditelji, a znanje na ovom polju plod je njegovog samostalnog istraživanja. Takođe, diplomirao je na konservatorijumu na odseku za klavir. Njegova prva knjiga Zamkovi gneva donosi mu evropska priznanja a Svila - svetsku slavu, kao i Pijanista i City.[2] U kratkom, ali efektnom romanu SvilaBariko svog junaka, trgovca svilenim bubama sprovodi kroz začuđujuće avanture na putu od Evrope do Japana.[3] Kao muzički kritičar daje svoj doprinos u dnevnim novinama la Repubblica i la Stampa. Između maja i oktobara 2006. godine objavio je seriju članaka u listu Republika u kojima je kritički prikazao odnos prema fenomenu globalizacije.[4]
Takođe, kao glumac se oprobao u filmu Il cielo è sempre più blu, a 2008. režira i film Lezione 21. Svaka od Barikovih knjiga sadrži neke zajedničke karakteristike: bogate imaginacije, neobične likove i sudbine. Ono što Barika čini istinski drugačijim je svojevrstan način pripovedanja u kome je rečenica čas izlomljena čas dugačka, bogata poetskim slikama.[5] Alesandro sebe vidi kao zanatliju koji radi, razmišlja, posmatra, oseća težinu i čvrstinu dela. Pisanje je dugotrajan proces kroz koji se iskazuje energija, lepota, talenat.[6] Godine 2014. učestvovao je na Dubrovačkim letnjim igrama u okviru programa Pisci na Igrama gde je bio predstavljen njegov roman Okean more sa citatom Pesak dokle ti oko seže.[7] Piše toplo, s istančanim osećajem za patnju, usamljenost i tugu. Lirski lako opisuje posebna stanja duha, promene i sumnju kroz bogatu igru reči i stilova, ali i kroz blagu ironiju i šalu.[8]
Bibliografija
Romani
- „Zamkovi gneva“ (ital. Castelli di rabbia), 1991.
- „Okean more“ (ital. Oceano mare), 1993.
- „Svila“ (ital. Seta), 1996.
- „City“, 1999.
- „Bez krvi“(ital. Senza sangue), 2002.
- „Homer, Ilijada“,(ital. Omero, Iliade), 2004.
- „Ova priča“, (ital. Questa storia), 2005.
- „Emaus“ (ital. Emmaus), 2009.
- La storia di Don Giovanni, 2010.
- Mr Gwyn, 2011.
- Tre volte all'alba, 2012.
Eseji
- „Genije u bekstvu“ (ital. Il genio in fuga), 1988.
- „Hegelova duša i krave iz Viskonsina“ (ital. L'anima di Hegel e le mucche del Wisconsin), 1992.
- „Next“, 2002.
- „Varvari“ (ital. I Barbari), 2006.
Scenarija za pozorište
- „Pijanista“, 1994.
- „Davila Roa“ (ital. Davila Roa), 1997.
- „Španska partija“ (ital. Partita spagnola), 2003.
Референце
- ^ Alessandro Baricco - Authors - Random Hous
- ^ „Alesandro Bariko: Pisanje je samo životinjski instinkt”. Blic. Приступљено 3. 2. 2020.
- ^ „Alesandro Bariko: Svila”. Klub knjige. Приступљено 3. 2. 2020.
- ^ „Varvari - Ogled o preobražaju”. Časopis Vino. Приступљено 3. 2. 2020.
- ^ Vrbavac, Jasmina (2007). Tri i po: kritike. Zrenjanin, Novi Sad: Agora. стр. 54—55.
- ^ „Savremeni pisci: Alesandro Bariko”. RTS. Приступљено 3. 2. 2020.
- ^ „Alesandro Bariko na Dubrovačkim letnjim igrama”. Blic. Приступљено 3. 2. 2020.
- ^ „Italijanska priča: Alesandro Bariko”. Portal mladi. Приступљено 3. 2. 2020.