Igor Mandić

С Википедије, слободне енциклопедије
Igor Mandić

Igor Mandić (Šibenik, 20. novembar 1939Zagreb, 13. mart 2022) bio je hrvatski književnik, esejista, feljtonista, polemičar, kao i književni i muzički kritičar.[1]

Biografija[уреди | уреди извор]

Završio je studije komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1963. godine. Od 1966. bio zaposlen u Vjesniku, kao kritičar u dnevnim novinama, kao kolumnist Vjesnika u srijedu, interni recenzent, urednik i autor tekstova u pojedinim Vjesnikovim izdanjima. Od 1993. do 1995. pisao je kulturološke komentare za Slobodnu Dalmaciju, a 1997. prešao u slobodne umetnike, i objavljivao je u raznim listovima, između ostalih i u Novom Plamenu. Bio je glavni urednik novina Vjesnik (2000). Dugogodišnji je saradnik mnogih radio-televizijskih centara. Godine 2005. dobio je nagradu Hrvatskog novinarskog društva za životno delo.[1] Živeo je i radio u Zagrebu.

Nakon što mu je u popodnevnim časovima 13. marta 2022. godine pozlilo u stanu u kome je živeo, završio je u bolnici „Sveti Duh” u Zagrebu u kojoj je ovaj hrvatski novinar, književni kritičar i kolumnista preminuo istog dana u 82. godini života.[2]

Politička delovanje i stavovi[уреди | уреди извор]

Mandić je u emisiji Nedjeljom u dva rekao da je u Hrvatskoj nazvani Domovinski rat bio "građanski rat" i da se nije radilo o agresiji nego o regresiji jer je bilo normalno očekivati pobunu Srba na stanje u Hrvatskoj. Protivio se nezavisnosti Kosova jer je smatrao da je Kosmet srpska zemlja. Takođe je izjavio kako se protivi nezavisnosti Crne Gore. Smatrao je da su Srbi i Hrvati "dva plemena istoga naroda" i naglašavao da je za ponovno stvaranje federalne zajednice.

Deo Mandićeve izjave s komemoracije u Jadovnu 26. juna 2011. (prema pisanju srpskih Novosti): "Ustaški koljački mentalitet još stoluje u hrvatskom narodu i to mogu vikati s nebodera na zagrebačkom Trgu Republike." ... "Dok god postoje zloćudni povici na stadionima, grafiti... a iza toga mržnja i iracionalno bjesnilo potpomognuti politikom, neće biti sreće. Što je najgore, iza svega se krije i interes cijele fašističke Europe."

Dela[уреди | уреди извор]

„Prijapov problem“, 1999, podnaslov „vulgarni eseji ili eseji o vulgarnosti“, je zbirka Mandićevih eseja koja je prvobitno objavljena u Erotici između 1985. i 1992. godine.[3]
  • Uz dlaku, kritike (Zagreb, 1970)
  • Mysterium televisionis, eseji (Split, 1972)
  • Gola masa, feljtoni (Zagreb, 1973)
  • Nježno srce, polemike (Zagreb, 1975)
  • Mitologija svakidašnjeg života, feljtoni (Rijeka, 1976)
  • Od Bacha do Cagea, eseji, kritike (Zagreb, 1977)
  • 101 kratka kritika (Zagreb, 1977)
  • U sjeni ocvale glazbe, polemike (Zagreb, 1977)
  • Policajci duha, polemike (Zagreb, 1979)
  • Šok sadašnjosti, eseji (Zagreb, 1979)
  • Arsen, monografija (Zagreb, 1983)
  • Književnost i medijska kultura, eseji (Zagreb, 1984)
  • Što, zapravo, hoće te žene?, feljtoni (Zagreb, 1984, Varaždin i Pula, 1985)
  • Principi krimića, eseji (Beograd, 1985)
  • Jedna antologija hrvatske poratne poezije, antologija (Prokuplje, Zagreb, 1987)
  • Zbogom dragi Krleža, polemike (Beograd, 1988)
  • Bračna kuhinja, feljtoni /sa Slavicom Mandić/ (Zagreb, 1989)
  • Ekstaze i mamurluci, eseji (Zagreb, 1989)
  • Romani krize, kritike (Beograd, 1996)
  • Književno (st)ratište, kritike (Zagreb, 1998)
  • Za našu stvar, kritike, polemike (Zagreb, 1999.; II. prošireno izdanje, Beograd, 2001)
  • Prijapov problem, eseji (1999)
  • Između dv(ij)e vatre, kolumne (Beograd, 2000)
  • Bijela vrana, kolumne-polemike (Zagreb, 2002)
  • Sloboda lajanja i Zauzeto, Hrvat (Zagreb, 2012)
  • Hitna služba; izbor kolumni iz "Vjesnika" 1999. – 2005. (Zagreb, 2005)
  • Sebi pod kožu. Nehotična autobiografija (Zagreb, 2006)
  • Bračna kuhinja /sa Slavicom Mandić/ (Zagreb, 2006)
  • Notes - VUS 1968-1972 (Zagreb, 2007)
  • U zadnji čas. Autobiografski reality show (Zagreb, 2009)

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б IGOR MANDIĆ Архивирано на сајту Wayback Machine (20. јун 2008), hrvatsko društvo pisaca (језик: хрватски)
  2. ^ „Preminuo Igor Mandić, poznati pisac, književni kritičar i novinar”. vijesti.me (на језику: српски). Приступљено 2022-03-14. 
  3. ^ „Prijapov problem - Kultura - Dnevni list Danas” (на језику: српски). 2011-08-07. Приступљено 2022-03-16. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]