Kurt Levin

Из Википедије, слободне енциклопедије
Иди на навигацију Иди на претрагу
Kurt Levin
Kurt Lewin Photo.jpg
Kurt Levin
Ime po rođenjuKurt Lewin
Datum rođenja(1890-09-09)9. septembar 1890.
Mjesto rođenjaMogilno, okrug Mogilno, provincija Poznanj
 Nemačko carstvo
Datum smrti12. februar 1947.(1947-02-12) (56 god.)
Mjesto smrtiNjutnvil, Masačusets
 SAD
PrebivališteNemačka, Sjedinjene Države
DržavljanstvoNemačko
ObrazovanjePsihologija
UniverzitetUniverzitet u Berlinu
Zanimanjepsiholog
DjelovanjePsihologija grupe, Akciono istraživanje, Trening grupe

Kurt Levin (9. septembar 1890. – 12. februar 1947) bio je nemačko-američki psiholog, poznat kao jedan od pionira socijalne, organizacione, i primenjene psihologije u Sjedinjenim Državama.[1] Prognan iz zemlje svog rođenja, Levin je stvorio sebi novi život, u kojem je definisao sebe i svoje doprinose polju komunikacija kroz tri analitička sočiva: primenjeno istraživanje, akciona istraživanja, i grupna komunikacija .

Levin se obično smatra „osnivačem socijalne psihologije” i jednim od prvih naučnika koji su studirali psihologiju grupe i organizacioni razvoj. U jednoj anketi časopisa Review of General Psychology, čiji rezultati su objavljeni 2002. godine, Levin je rangiran kao 18. najviše referencirani psiholog u 20. veku.[2]

Rana karijera[уреди]

Levin je poticao iz siromašne jevrejske poljoprivredne porodice iz Pruske (današnja Poljska), gde su predrasude o Jevrejima bile velike, što je ostavilo veliki uticaj na Levina. Doktorat iz psihologije završio je 1914. na Univerzitetu u Berlinu, a već se tada počeo interesovati za način na koji lični doživljaj sveta utiče na pojednica.[3] Levin 1933. godine beži u SAD pred nacističkim režimom, gde se počinje interesovati za uticaj grupe na ponašanje pojedinca. Smatra da identifikacija s grupom daje pojedincu pogled na svet, perspektivu i značaj. Proučavao je i fenomen samomržnje kod Jevreja, te grupnu dinamiku,[4] istražujući delovanje demokratskih, autokratskih i neusmeravanih (laissez-faire) načina rukovođenja u dečjim grupama.[5]

Teorija „gejtkipinga” i istraživanje grupne dinamike[уреди]

Vratari su pojedinci koji kontrolišu protok informacija u kanalu, mogu ih zadržati, promeniti, proširiti ili ponoviti. Pojam „vratar” u literaturi se koristi uz pozivanje na dela Kurta Levina. Levin (1951.; 1958.) razvija koncept u okviru analize procesa odlučivanja unutar grupa.[6] Levin se odlaskom na MIT 1945. godine, gde je osnovao Istraživački centar za grupnu dinamiku posvetio studijama koje su istraživale komunikacijske mreže među ljudima, odnosno načine na koji su grupe i individue međusobno povezani i kako reagiraju na promenjene okolnosti.

Akciona izraživanja[уреди]

Kurt Levin se smatra utemeljiteljem akcionih istraživanja. Smatrao je kako nije dovoljno da akademska zajednica razjasni postojeće društvene probleme i dâ opšte smernice, već je važno da i sami praktičari u konkretnoj socijalnoj situaciji imaju mogućnost da usmeravaju svoje delovanje na temelju rezultata koje su uočili.[5] Time su akcijska istraživanja oblik društvenog inženjeringa ili društvenog menadžmenta koji se bavi uslovima i učincima različitih oblika društvene akcije.

Glavne publikacije[уреди]

  • Lewin, K. (1935). A dynamic theory of personality. New York: McGraw-Hill.
  • Lewin, K. (1936). Principles of topological psychology. New York: McGraw-Hill.
  • Lewin, K. (1938). The conceptual representation and measurement of psychological forces. Durham, NC: Duke University Press.
  • Lewin, K., and Gertrude W. Lewin (Ed.) (1948). Resolving social conflicts: selected papers on group dynamics [1935-1946]. New York: Harper and Brothers.
  • Lewin, K., and Dorwin Cartwright (Ed.) (1951). Field theory in social science. New York: Harper.
  • Lewin, K. (1997). Resolving social conflicts & Field theory in social science. Washington, D.C: American Psychological Association.
  • Lewin, K., and Martin Gold (Ed.). (1999). The complete social scientist: a Kurt Lewin reader. Washington, DC: American Psychological Association.

Vidi još[уреди]

Reference[уреди]

  1. ^ In an empirical study by Haggbloom et al. using six criteria such as citations and recognition, Levin was found to be the 18th-most eminent psychologist of the 20th century. Haggbloom, S.J. et al. (2002). The 100 Most Eminent Psychologists of the 20th Century. Review of General Psychology. Vol. 6, No. 2, 139–152. Haggbloom et al. combined three quantitative variables: citations in professional journals, citations in textbooks, and nominations in a survey given to members of the Association for Psychological Science, with three qualitative variables (converted to quantitative scores): National Academy of Science (NAS) membership, American Psychological Association (APA) President and/or recipient of the APA Distinguished Scientific Contributions Award, and surname used as an eponym. Then the list was rank ordered.
  2. ^ Haggbloom, Steven J.; Warnick, Renee; Warnick, Jason E.; Jones, Vinessa K.; Yarbrough, Gary L.; Russell, Tenea M.; Borecky, Chris M.; McGahhey, Reagan; Powell, John L., III; Beavers, Jamie; Monte, Emmanuelle (2002). „The 100 most eminent psychologists of the 20th century”. Review of General Psychology. 6 (2): 139—52. CiteSeerX 10.1.1.586.1913Слободан приступ. doi:10.1037/1089-2680.6.2.139. 
  3. ^ Rogers, E., A History of Communication Study: A Biographical Approach. NY: The Free Press.1997. ISBN 9780684840017. стр. 318.
  4. ^ Rogers 1997, стр. 328.
  5. 5,0 5,1 Bognar, B., Akcijska istraživanja u školi, Odgojne znanosti, Vol.8, br.1, 2006:178
  6. ^ Bognar, B., Akcijska istraživanja u školi, Odgojne znanosti, Vol.8, br.1, 2006:180

Literatura[уреди]

  • Burnes B., "Kurt Lewin and the Planned Approach to Change: A Re-appraisal", Journal of Management Studies (41:6 September 2004), Manchester, 2004.
  • Foschi R., Lombardo G.P. , Lewinian contribution to the study of personality as the alternative to the mainstream of personality psychology in the 20th century. In: Trempala, J., Pepitone, A. Raven, B. Lewinian Psychology. (vol. 1, pp. 86–98). Bydgoszcz: Kazimierz Wielki University Press.2006. ISBN 978-83-7096-592-1.
  • Kaufmann, Pierre, Kurt Lewin. Une théorie du champ dans les sciences de l’homme, Paris, Vrin, 1968.
  • Marrow, Alfred J. (1984). The Practical Theorist: The Life and Work of Kurt Lewin. ISBN 978-0-934698-22-1.  (Alfred J. Marrow studied as one of Lewin's students)
  • Trempala, J., Pepitone, A. Raven, B. Lewinian Psychology. Bydgoszcz: Kazimierz Wielki University Press.ISBN 978-83-7096-592-1.
  • White, Ralph K., and Ronald O. Lippitt, (1972). Autocracy and Democracy. ISBN 978-0-8371-5710-8.  (White and Lippitt carried out the research described here under Lewin as their thesis-advisor; Marrow's book also briefly describes the same work in chapter 12.)
  • Weisbord, Marvin R., (2004). Productive Workplaces Revisited. ISBN 978-0-7879-7117-5.  (Chapters 4: Lewin: the Practical Theorist, Chapter 5: The pig Organization: Lewin's Legacy to Management.)
  • Lewin, K (1947). „Frontiers of Group Dynamics: Concept, method and reality in social science, social equilibria, and social change”. Human Relations. 1: 5—41. doi:10.1177/001872674700100103. 

Spoljašnje veze[уреди]