Spontano narušavanje simetrije

С Википедије, слободне енциклопедије

Spontano narušavanje simetrije je spontan proces narušavanja simetrije, po kome fizički sistem u simetričnom stanju završava u asimetričnom stanju.[1][2][3] Posebno, to može da opisuje sisteme gde jednačine kretanja[4][5] ili Lagranžijani poštuju simetrije,[6][7][8] ali vakuumska rešenja[9] sa najmanjom energijom ne pokazuju istu simetriju. Kada sistem pređe na jedno od ovih vakuumskih rešenja, simetrija se narušava zbog perturbacija oko tog vakuuma, iako celokupan Lagranžijan zadržava tu simetriju.

Pregled[уреди | уреди извор]

U eksplicitnom kršenju simetrije,[10][11] ako se uzmu u obzir dva ishoda, verovatnoća para ishoda može biti različita. Po definiciji, spontano narušavanje simetrije zahteva postojanje simetrične raspodele verovatnoće - bilo koji par ishoda ima istu verovatnoću. Drugim rečima, osnovni zakoni su invarijantni u okviru transformacije simetrije.

Sistem u celini se menja pod takvim transformacijama.

Faze materije, poput kristala, magneta i konvencionalnih superprovodnika, kao i jednostavni fazni prelazi mogu se opisati spontanim razbijanjem simetrije. Uočljivi izuzeci uključuju topološke faze materije poput frakcijskog kvantnog Holovog efekta.[12][13]

Primeri[уреди | уреди извор]

Potencijal meksičkog šešira[уреди | уреди извор]

Razmotrite simetričnu kupolu sa koritom koje je okružuje pri dnu. Ako se kugla postavi na sam vrh kupole, sistem je simetričan u odnosu na rotaciju oko središnje ose. Međutim kugla može da spontano naruši ovu simetriju ako se otkotrlja niz kupolu u korito, tačku najniže energije. Nakon toga, kugla se zaustavlja u nekoj fiksnoj tački na obodu. Kupola i kugla zadržavaju svoju individualnu simetriju, ali sistem to ne čini.[14]

Grafikon potencijalne funkcije Goldstonovog „meksičkog šešira” .

U najjednostavnijem idealizovanom relativističkom modelu, spontano narušena simetrija se sumira pomoću ilustrativne teorije skalarnog polja. Relevantan Lagranžijan skalarnog polja , koji u suštini diktira kako se sistem ponaša, može se podeliti na kinetičke i potencijalne članove,

 

 

 

 

(1)

Upravo u ovom potencijalnom članu dolazi do prekida simetrije. Jedan primer potencijala, koji je dao Džefri Goldston[15] prikazan je na grafukonu.

.

 

 

 

 

(2)

Ovaj potencijal ima neograničen broj mogućih minimuma (stanja u vakuumu) datih izrazom:

.

 

 

 

 

(3)

za svako realno θ između 0 i 2π. Sistem takođe ima nestabilno vakuumsko stanje, što odgovara Φ = 0. Ovo stanje ima U(1) simetriju. Međutim, kad sistem jednom padne u specifično stabilno vakuumsko stanje (zavisno od izbora θ), dolazi do nestanka ove simetrija ili „spontanog narušavanja”.

Zapravo, svaki drugi izbor θ bi imao potpuno istu energiju, što implicira postojanje bezmasenog Nambu-Goldstonovog bozona, moda kretanja u krug na minimumu ovog potencijala, i ukazuje da postoji vid memorije na izvornu simetriju Lagranžijana.

Nobelova nagrada[уреди | уреди извор]

Dana 7. oktobra 2008, Švedska kraljevska akademija nauka dodelila je Nobelovu nagradu za fiziku 2008. godine trojici naučnika za njihov rad na narušavanju simetrije u subatomskoj fizici. Joičiro Nambu, sa Univerziteta u Čikagu, dobio je polovinu nagrade za otkriće mehanizma spontanog narušavanja simetrije u kontekstu jakih interakcija, specifično hiralnog narušavanja simetrije. Fizičari Makoto Kobajaši i Tošihide Masukava, sa Kjoto univerziteta, podelili su drugu polovinu nagrade za otkriće porekla eksplicitnog narušavanja CP simetrije usled slabih interakcija.[16] Ovo poreklo ultimatno počiva na Higsovom mehanizmu, ali, do tada je bilo shvaćeno kao „upravo tako” svojstvo Higsovih spega, a ne kao spontano narušen fenomen simetrije.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Miransky, Vladimir A. Dynamical Symmetry Breaking in Quantum Field Theories. стр. 15. ISBN 9810215584. 
  2. ^ Arodz, Henryk; Dziarmaga, Jacek; Zurek, Wojciech Hubert (ур.). Patterns of Symmetry Breaking. стр. 141. 
  3. ^ Cornell, James (ур.). Bubbles, Voids and Bumps in Time: The New Cosmology. стр. 125. 
  4. ^ R.G. Lerner; George L. Trigg (1991). Encyclopedia of Physics (second изд.). New York: VCH Publishers. ISBN 0-89573-752-3. OCLC 20853637. 
  5. ^ Hand, Louis N.; Janet D. Finch (1998). Analytical Mechanics. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-57572-0. OCLC 37903527. 
  6. ^ Ralph Abraham and Jerrold E. Marsden, (1967) "Foundations of Mechanics"
  7. ^ David Bleecker, (1981) "Gauge Theory and Variational Principles" Addison-Wesley
  8. ^ Jurgen Jost, (1995) "Riemannian Geometry and Geometric Analysis", Springer
  9. ^ H. Stephani, et al., "Exact solutions of Einstein's field equations" (2003) Cambridge University Press
  10. ^ Castellani, E. (2003) "On the meaning of Symmetry Breaking" in Brading, K. and Castellani, E. (eds) Symmetries in Physics: New Reflections, Cambridge: Cambridge University Press
  11. ^ Sinha & Amaratunga (2016) "Explicit Symmetry Breaking in Electrodynamic Systems and Electromagnetic Radiation" Morgan Claypool, Institute of Physics, UK
  12. ^ „The Nobel Prize in Physics 1998”. www.nobelprize.org. Приступљено 28. 3. 2018. 
  13. ^ Schwarzschild, Bertram (1998). „Physics Nobel Prize Goes to Tsui, Stormer and Laughlin for the Fractional Quantum Hall Effect”. Physics Today. 51 (12): 17—19. Bibcode:1998PhT....51l..17S. doi:10.1063/1.882480. Архивирано из оригинала 15. 4. 2013. г. Приступљено 20. 4. 2012. 
  14. ^ Edelman, Gerald M. (1992). Bright Air, Brilliant Fire: On the Matter of the MindНеопходна слободна регистрација. New York: BasicBooks. стр. 203. 
  15. ^ Goldstone, J. (1961). „Field theories with " Superconductor " solutions”. Il Nuovo Cimento. 19 (1): 154—164. Bibcode:1961NCim...19..154G. doi:10.1007/BF02812722. 
  16. ^ The Nobel Foundation. „The Nobel Prize in Physics 2008”. nobelprize.org. Приступљено 15. 1. 2008. 

Literatura[уреди | уреди извор]

Dodatna literatura[уреди | уреди извор]

  • „The History of the Guralnik, Hagen and Kibble development of the Theory of Spontaneous Symmetry Breaking and Gauge Particles”. arXiv:abs/0907.3466Слободан приступ Проверите вредност параметра |arxiv= (помоћ). 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]