Superoksid dismutaza

С Википедије, слободне енциклопедије
Superoksid dismutaza
Identifikatori
EC broj1.15.1.1
CAS broj9054-89-1
Baze podataka
IntEnzIntEnz pregled
BRENDABRENDA pristup
ExPASyNiceZyme pregled
KEGGKEGG pristup
MetaCycmetabolički put
PRIAMprofil
Strukture PBPRCSB PDB PDBe PDBj PDBsum

Superoksid dismutaza (EC 1.15.1.1) je enzim sa sistematskim imenom superoksid:superoksid oksidoreduktaza.[1][2][3]

Drugi nazivi pod kojim se može naći ovaj molekul su superoksidaza dismutaza, bakar-cink superoksidna dismutaza, Cu-Zn superoksidna dismutaza, ferisuperoksidna dismutaza, superoksidna dismutaza I, superoksidna dismutaza II, SOD, Cu,Zn-SOD, Mn-SOD, Fe-SOD, SODF, SODS, SOD-1, SOD-2, SOD-3, SOD-4, hemokuprein, eritrokuprein, citokuprein, kuprein, hepatokuprein

Ovaj enzim katalizuje sledeću hemijsku reakciju

Ovaj enzim je metaloprotein. Superoksid dismutaze ubrzavaju disproporcionisanje superoksida 10.000 puta što je dovoljno da onemogući brzu reakciju superoksida sa biološkim tkivom.

Bakar, cink-superoksid je enzim prisutan kod bakterija i kod eukariota. Bakar, cink-superoksid dismutaza sadrži katalitički aktivan tip I bakarnog centra i strukturni cink centar, koji su povezani histidinom.

Tokom reakcije peroksid se oksiduje do kiseonika, a bakar(II) se redukuje do bakar(I).[4]

Mehanizam[уреди | уреди извор]

Detaljan mehanizam se može predstaviti na sledeći način u četiri koraka:

  1. izmena vode i superoksida
  2. oksidacija spoljašnjeg superoksida do hidroperoksida, a redukcija bakra
  3. redukcija unutrašnjeg superoksida do hidroperoksida, a oksidacija bakra
  4. regeneracija bakar centra uz izdvajanje vodonik peroksida

Bilo koji metal čiji se redoks potencijal nalazi između -0,3 i +0,9 V može da deluje kao superoksid dismutaza. Zato se u ovim enzimima često može naći gvožđe ili mangan zbog svoje biodostupnosti.[4]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Keele, B.B., McCord, J.M. and Fridovich, I. (1971). „Further characterization of bovine superoxide dismutase and its isolation from bovine heart”. J. Biol. Chem. 246: 2875—2880. PMID 4324341. 
  2. ^ Sawada, Y., Ohyama, T. and Yamazaki, I. (1972). „Preparation and physicochemical properties of green pea superoxide dismutase”. Biochim. Biophys. Acta. 268: 305—312. PMID 4337330. 
  3. ^ Vance, P.G., Keele, B.B. and Rajagopalan, K.V. (1972). „Superoxide dismutase from Streptococcus mutans. Isolation and characterization of two forms of the enzyme”. J. Biol. Chem. 247: 4782—4786. PMID 4559499. 
  4. ^ а б Гргурић-Шипка, Сања (2014). Хемија биоелемената. Београд: Хемијски факултет, Универзитет у Београду. стр. 86—87. ISBN 978-86-7220-065-2. 

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]