Merlinka — разлика између измена
Нема описа измене |
|||
Ред 31: | Ред 31: | ||
[[Merlinka (festival)|Filmski festival]] koji od [[2009]]. godine promoviše filmove o [[LGBT]] populaciji nosi ime po Merlinki.<ref name="volimo" /> Na desetogodišnjicu od ubistva, na uglu ulica Gavrila Principa i Zagrebačke postavljena je ploča sa nazivom „Ulica Merlinkina“.<ref>B92: [http://www.b92.net/zivot/vesti.php?nav_id=735285&fs=1 „Merlinkina ulica u centru Beograda“], 23.07.2013</ref> |
[[Merlinka (festival)|Filmski festival]] koji od [[2009]]. godine promoviše filmove o [[LGBT]] populaciji nosi ime po Merlinki.<ref name="volimo" /> Na desetogodišnjicu od ubistva, na uglu ulica Gavrila Principa i Zagrebačke postavljena je ploča sa nazivom „Ulica Merlinkina“.<ref>B92: [http://www.b92.net/zivot/vesti.php?nav_id=735285&fs=1 „Merlinkina ulica u centru Beograda“], 23.07.2013</ref> |
||
Miladin Ševarlić je 2003. godine napisao dramski tekst "Merlinkina ispovest" po autobiografiji Vjerana Miladinovića Merlinka "Terezin sin", koji je postavljen kao istoimena monodrama 2014. godine u produkciji Doma omladine Beograda, Puls teatra iz Lazarevca i Merlinka festivala, a u režiji Stevana Bodrože. Uloge Vjerana Miladinovića Merlinke tumačili su Aleksandar Trmčić i Čarni Đerić. |
|||
== Reference == |
== Reference == |
Верзија на датум 19. јул 2019. у 17:33
Vjeran Miladinović | |
---|---|
Datum rođenja | 14. oktobar 1958. |
Mesto rođenja | Zagreb SFRJ |
Datum smrti | 22. mart 2003. (44 god.) |
Mesto smrti | Krnjača (Beograd) SCG |
Vjeran Miladinović (Zagreb, 14. oktobar 1958[1][2] — Krnjača, 22. mart 2003) bio je prvi javno deklarisani transvestit na prostorima bivše Jugoslavije, u Beogradu.[3][4] i zvezda filmova Želimira Žilnika. U svetu šou biznisa poznat je pod imenom „Merlinka“.
Biografija
Rođen je 14. oktobra 1958. godine u Zagrebu, u opštini Črnomerec, od majke Tereze Strmečki iz Zagorja i oca Miodraga iz Prokuplja, koji je u Zagrebu pohađao vojno-tehničku školu. U nedostatku osnovnih sredstva za život, pošto je zbog trudnoće izbačena iz škole, i jedno vreme živela u Maksimirskom parku, majka je smeštena u Dom „Vladimir Nazor“ za nezbrinutu decu i mlađe punoletne osobe, da bi šest meseci posle rođenja, Vjeran ostao da živi u domu, bez majke. Posle nešto više od tri godine, otac ga je odveo da živi kod babe Kadivke, njegove majke, u selo Bresničić, kod Prokuplja, da bi ga pred polazak u školu 1965. godine preuzeo kod sebe u Prokuplje, gde je živeo sa maćehom i polubratom.[1]
Posle završene srednje škole se preselio u Beograd, sa očevom porodicom, sa kojom nije bio u dobrim odnosima. U februaru 1978. godine izbacili su ga iz kuće. Prelazak u Beograd, prema autografiji predstavljao je najveću prekretnicu u njegovom životu. Vremenom je, družeći se sa istomišljenicima, prvo počeo samo diskretno da se prerušava, šminka, oblači uske farmerice i bavi se prostitucijom, da bi u 31. godini života, 1989. odlučio da se potpuno transformiše u „Merlinku“.[1] Prostitucijom se bavio većinom u Ulici Gavrila Principa blizu pijace Zeleni venac. Postao je poznat po specifičnom stilu, kratkim i uskim suknjama, naglašenom nakitu i visokim potpeticama.
Reditelj Želimir Žilnik bio je očaran njegovim talentom, te je Vjeran 1986. godine zaigrao u dva Žilnikova filma Beograde, dobro jutro i Lijepe žene prolaze kroz grad,[4] a 1995. godine ostvario glavnu ulogu u filmu Dupe od mramora (енгл. Marble Ass).[4] Izdao je i autobiografski roman Terezin sin 2001.[5] i dopunio 2002. godine.[6] Živeo je na Kalemegdanu, u zgradi Narodne opservatorije, a potom Beogradskog planetarijuma i bio njihov nastojnik.[7] Prema rečima savremenika, bio je dobar čovek, ljudi u kraju su ga simpatisali. Često su ga viđali dok hrani pse lutalice na Kalemegdanu. O sebi je govorio kako u ženskom, tako i u muškom rodu.[8]
Ubijen je 22. marta 2003. godine u ulici Grge Andrijanovića, kod Osnovne škole „Zaga Malivuk“ u Krnjači. Najpre je zadavljen, a zatim i zadobio snažne udarce zidarskim čekićem. Njegovo telo je pronađeno mesec dana nakon smrti u poodmakloj fazi raspadanja.[9] Za ubistvo je bio optužen Faik Ramadani, dok je tada maloletni Bejtul Raćipi optužen da je pomagao Ramadaniju posle ubistva. Obojica su u maju 2004. oslobođena optužbi usled nedostatka dokaza.[10] Za ubistvo do sada niko nije odgovarao. Neposredno pre ubistva Vjeran Miladinović je izjavio da planira da se povuče iz prostitucije.[6][11]
U popularnoj kulturi
Filmski festival koji od 2009. godine promoviše filmove o LGBT populaciji nosi ime po Merlinki.[8] Na desetogodišnjicu od ubistva, na uglu ulica Gavrila Principa i Zagrebačke postavljena je ploča sa nazivom „Ulica Merlinkina“.[12]
Miladin Ševarlić je 2003. godine napisao dramski tekst "Merlinkina ispovest" po autobiografiji Vjerana Miladinovića Merlinka "Terezin sin", koji je postavljen kao istoimena monodrama 2014. godine u produkciji Doma omladine Beograda, Puls teatra iz Lazarevca i Merlinka festivala, a u režiji Stevana Bodrože. Uloge Vjerana Miladinovića Merlinke tumačili su Aleksandar Trmčić i Čarni Đerić.
Reference
- ^ а б в Knjiga: Terezin sin, Vjeran Miladinović, Beograd, 2001
- ^ Bibliografije zapis26: „Miladinović, Vjeran 1958-2003“
- ^ „Čitanka od a do š o lezbejskim i gej ljudskim pravima“ Архивирано на сајту Wayback Machine (4. март 2016), Grupa autora, Labris, Beograd (2011). ISBN 978-86-86509-08-6..
- ^ а б в „Uhapšen ubica Merlinke?“, Blic, 20. 05. 2003.
- ^ B92: „Deset godina od ubistva Merlinke“, 21.03.2013
- ^ а б Časopis labris br. 19—20: „Vesti iz regiona“ Архивирано на сајту Wayback Machine (4. јануар 2014), 2004, str. 4
- ^ „Zbornik radova sa konferencije Razvoj astronomije kod SrbaV 18—22. aprila 2008“, Beograd 2009
- ^ а б Style: „Zašto volimo Merlinku?“, 28.11.2011
- ^ Klijent ubio Merlinku, Glas javnosti, 20. 5. 2003.
- ^ Oslobođen optuženi za ubistvo Merlinke, Kurir, 13. 5. 2004.
- ^ „Merlinka ubijena zidarskim čekićem!“, 16.4.2013
- ^ B92: „Merlinkina ulica u centru Beograda“, 23.07.2013
Spoljašnje veze
- Rastko: „Merlinkina ispovest“, Miladin Ševarlić, jun 2003, Beograd
- Vjeran Miladinović na sajtu IMDb (jezik: engleski)