Jakov Alfejev

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sveti apostol Jakov Alfejev

Sveti apostol Jakov je rođen u Galileji, sin je Alfejev i jedan od dvanaest velikih apostola. On je rođeni brat apostola i jevanđelista Mateja. Svedok je reči i čudesa Isusa Hrista. Bio je i svedok Njegovog stradanja, Vaskrsenja i Vaznesenja.[1]

Apostol Jakov je propovedao Jevanđelje Hristovo u Elevteropolju i okolnim mestima, potom i u Misiru. Sa velikom silom prenosio je blagovest o jednom Bogu, rušeći idolopoklonstvo, izgoneći demone iz ljudi, lečeći svaku bolest imenom Isusa Hrista. Njegov trud i njegova revnost krunisani su velikim uspehom. Mnogi neznabožci poverovali su u Hrista Gospoda, crkve se osnovale i uredile, sveštenici i episkopi postavili. Postrada u Misiru u gradu Ostracinu gde je osuđen na smrt kamenovanjem zato što nije hteo da se odrekne Isusa.[2]

Slavi se 9. oktobra po starom kalendaru odn. 22. oktobra po novom.

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]