Abaršahr

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Abaršahr (sasanidska provincija)
Abaršahr
240.—651.

Karta Abaršahra (krajnje desno) i okoline tokom kasne Sasanidske ere
Glavni gradNišapur[1]
RegijaBliski istok,
ZemljaSasanidsko carstvo, Iran
Događaji
StatusBivša pokrajina
Istorija 
• Uspostavljeno
240.
• Ukinuto
651.

Abaršahr je bio sasanidska provincija u kasnoj antici, koja je ležala pod kustom Horasana. Pokrajina se graničila sa Medijom na zapadu, Hirkanijom na severozapadu, Margianom na severoistoku i Harevom na jugoistoku. Potvrđeno je da je guverner Abaršahra imao jedinstvenu titulu kanaranga, koja se razlikuje od titule marzbana, dodeljene guvernerima pograničnih pokrajina.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Izloženo je nekoliko etimologija o poreklu imena pokrajine. Tokom srednjeg veka, na primer, arapski geografi su smatrali da taj naziv znači „oblačni grad“.[2] Takođe je tumačeno da znači "gornja zemlja".[3] Novija etimologija koja sugeriše da Abaršahr potiče od Aparn-kšahra, "zemlja Aparnija" smatra se najtačnijom.[4]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Pokrajina je formirana za vreme vladavine Šapura I, kao deo njegovih napora za uspostavljanjem veće centralizacije u carstvu, i bila je sastavljena od vazalnog kraljevstva Sataropa, koje je proglasilo vernost Šapurovom ocu Ardaširu I, nakon njegove pobede nad poslednji partskim kraljem, po imenu Artaban V, u bici kod Hormozdgana 224.[5] Grad Nišapur (srednjopersijski: Nev-Šahpur "dobar grad Šapur" osnovao je ili obnovio Šapur I i služio je kao administrativna prestonica Abaršahra, blizu hrama Adur Burzen Mihr, kuće jedne od tri "velike vatre" koje su bile svetnje Zaratustrijanaca.[6] Nišapur se smatrao sigurnijom lokacijom od nekadašnje prestonice pokrajine, koja se zvala Tus, protiv naleta nomadskih plemena.

Mar Amo, Manijev učenik, osnivač maniheizma, predvodio je misiju u Abaršahr u pratnji partskog kneza Ardavana i nekoliko drugih ljudi tokom 260-ih. Pretpostavlja se da je Ardavan, kao manihejski pripadnik partćanske elite, pomogao Maru Amou da propoveda među partskim plemstvom i širi maniheizam.[7]


629. godine, tokom građanskog rata u Sasanidskom carstvu 628-632., Abaršahrom je nakratko vladao sasanidski uzurpator Hozroje III.Godine 651. ubijen je poslednji sasanidski kralj Jezdigerd III po naredbi svog generala Mahoja Surija, što je označilo kraj dinastije Sasanida. Međutim, Abaršahr je i dalje bio pod vlašću kanaranga, koji više nije bio pod sizerenstvom Sasanida. Međutim, to se ubrzo završilo: 652. godine Abaršahr je napao arapski vojni zapovednik Abdulah ibn Amir, koji je sklopio sporazum sa kanarangom, Kanadbakom. U sporazumu je Kanadbak pristao da plaća danak Arapima dok je i dalje ostao pod kontrolom njegovih teritorija u Tusu. Međutim, istovremeno, Karenidi iz Nišapura pod Burzin šahom i Savarom Karinom zapretili su Kanadbaku i Abdulahu i uspeli su da povrate teritoriju u Horasanu, koja je obuhvatala gradove poput Nišapura koji je nekada bio pod njihovom kontrolom.[8] Abdullah je tada obećao Kanadbaku da će mu vratiti izgubljenu teritoriju, u zamenu za pomoć u borbiprotiv kareniških pobunjenika. Potom su počeli da pljačkaju okolinu Nišapura i žestoko su se borili da zauzmu grad.

Tada je Savar pokušao da se pomiri sa Abdulahom i rekao mu je da će otvoriti kapije Nišapura ako ga on pomiluje.[9] Abdulah se, međutim složio, a kad su se otvorile kapije, ušao je na kapiju sa svojom vojskom i počeo da pljačka grad i ubija građane, sve dok mu Kanadbak nije rekao: "O Amir, kad jednom pobedite i trijumfalni oproštaj je veći [vrlina] nego osveta i odmazda. " Abdulah je tada učinio kako je potonji rekao i vratio grad Kanadbaku, koji je i dalje vladao kao vazal Rašiduna.[10]

Reference[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]