Alterglobalizam

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Alterglobalistički slogani tokom jednog samita G8 u Francuskoj

Alterglobalizam ili alterglobalizacija (takođe alternativni globalizam ili alternativna globalizacija) je naziv društvenog pokreta čiji zagovornici podržavaju globalnu saradnju i interakciju, ali se protive onome što označavaju negativnim efektima ekonomske neoliberalne globalizacije, smatrajući da često ona radi na štetu, ili da neadekvatno promoviše ljudske vrednosti kao što su zaštita životne sredine i klime, ekonomska pravda, zaštita radnih prava, poštovanje kulturne raznolikosti, mir i ljudska prava i slobode.

Ime je verovatno izvedeno iz popularnog slogana pokreta „Drugačiji svet je moguć”, koji je proizašao iz Svetskog socijalnog foruma.[1] Alterglobalistički pokret je pokret saradnje, osmišljen da „protestuje protiv pravca i uočenih negativnih ekonomskih, političkih, socijalnih, kulturnih i ekoloških posledica neoliberalne globalizacije”.[2] Mnogi alterglobalisti nastoje izbeći „narušavanje lokalnih ekonomija i katastrofalne humanitarne posledice”.

Većina članova ovog pokreta izbegava oznaku antiglobalizam (antiglobalizacija) kao pežorativnu i netačnu, jer aktivno podržavaju ljudsku aktivnost na globalnom nivou i ne protive se ekonomskoj globalizaciji kao takvoj.

Umesto toga, oni vide svoj pokret kao alternativu onome što nazivaju ekonomskom neoliberalnom globalizacijom u kojoj se međunarodne institucije (Svetska trgovinska organizacija, Svetska banka, Međunarodni monetarni fond i slično) i velike korporacije usmeravaju obogaćivanju razvijenog sveta, posvećujući malu ili nikakvu pažnju na ono što kritičari označavaju štetnim efektima njihovih postupaka na ljude i životnu sredinu manje razvijenih zemalja, zemalja čije su vlade često preslabe ili previše korumpirane da bi se oduprle ili regulisale te štetne efekte.

Poreklo pojma[uredi | uredi izvor]

Pojam alterglobalizam (alterglobalizacija) je skovan na osnovu optužbi za nacionalizam od strane zagovornika ekonomske neoliberalne globalizacije, tako da označava da alterglobalizam podržava univerzalne ljudske vrednosti, ali se protivi Vašingtonskom konsenzusu i sličnim ekonomskim neoliberalnim politikama. Alterglobalizam prema tome predstavlja aktivizam za drugačiju ili alternativnu globalizaciju.[3][4]

Prvobitno razvijen na francuskom kao altermondijalizam, on definiše stav pokreta koji se suprotstavlja ekonomskoj neoliberalnoj globalizaciji, ali koji podržava globalizaciju koja poštuje ljudska prava i slobode, životnu sredinu, ekonomsku pravdu i kulturnu raznolikost.

Termin „alterglobalizam” je nastao zbog upotrebe termina „antiglobalizam”, koji su novinari i ostali koristili za opisivanje pokreta. Nakon nastanka pojma alterglobalizma mnogi novinari su od tada prestali da koriste termin „antiglobalizam” u korist „alterglobalizma”. Alterglobalizam treba da razlikuje pristalice alterglobalizacije od različitih pristalica antiglobalizma i antiglobalizacije, koji su protiv bilo koje vrste globalizacije, odnosno uglavnom desnih nacionalista, desnih protekcionista i tako dalje.

Aktivnosti[uredi | uredi izvor]

Aktivisti alterglobalizacije bore se za bolji tretman nerazvijenih i zemalja u razvoju i njihovih ekonomija, radna prava, pravednu trgovinu i jednaka ljudska prava. Oni se protive eksploataciji rada i zagađenju lokalnih životnih sredina.[5]

Aspekti pokreta uključuju:

  • Pokušaji alterglobalističkog pokreta za reformu politika i procesa Svetske trgovinske organizacije uključuju alternativne principe javne odgovornosti, prava ljudi i zaštite životne sredine.[6]
  • Radnički pokreti i sindikalne inicijative počeli su da reaguju na ekonomsku i političku globalizaciju širenjem međusobne saradnje i inicijativa na transnacionalni nivo.[7]
  • Inicijative pravedne trgovine, korporativni kodeksi ponašanja i socijalne klauzule, kao i razvoj lokalnih tržišta.[8]
  • Pokret alterglobalizacije smatra da put ka društvenim promenama može da bude kroz davanje prednosti vrednostima bazne i participativne demokratije, druželjubivosti i održivosti u svakodnevnim praksama, ličnom i lokalnom životu. Mnogi urbani aktivisti u korist toga navode način na koji se, na primer, zapatisti u Meksiku i drugi latinoamerički starosedelački pokreti fokusiraju na razvoj lokalne autonomije zajednica putem autonomne participativne demokratije, autonomnih obrazovnih sistema i poboljšanja kvaliteta života, te kroz druželjubive aspekte lokalnih inicijativa što sve predstavlja obećanje o malim, ali stvarnim alternativama korporativnoj globalizaciji i masovnoj potrošnji.[10]

Grupe i konferencije[uredi | uredi izvor]

Zagovornici alterglobalizacije uspostavili su digitalnu globalnu informativnu mrežu, Nezavisni medijski centar, kako bi izveštavali o razvoju događaja u pokretu.

Najveći forum za alterglobalističku aktivnost je godišnji Svetski socijalni forum. Svetski socijalni forum je zamišljen kao demokratski prostor organizovan u smislu vrednosti pokreta.[11]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hinkelammert, Franz Josef; Ulrich Duchrow: Property for People, Not for Profit: Alternatives to the Global Tyranny of Capital. Progressio. 2004. ISBN 978-1-84277-479-3.
  2. ^ Krishna-Hensel, Sai (2006). Global Cooperation: Challenges and Opportunities in the Twenty-first Century. Ashgate Publishing.
  3. ^ Broad, Robin; Zahara Heckscher (August 2003). Before Seattle: The Historical Roots of the Current Movement against Corporate-Led Globalisation. Taylor & Francis, Ltd.
  4. ^ Russia, Lagin. "Towards The Theory of Alter Globalism Ghost of Alter Globalization" (PDF).
  5. ^ Razsa 2015
  6. ^ Paterson, William (December 2006). Before Seattle: The Historical Roots of the Current Movement against Corporate-Led Globalisation. University of Stirling.
  7. ^ The Construction of a Trans-European Labour Movement, Capital & Class, February 2011, by Daniel Jakopovich
  8. ^ Broad, Robin; John Cavanagh. Development Redefined: How the Market Met its Match.
  9. ^ Bakker, Karen (2007). „The "Commons" Versus the "Commodity": Alter-globalization, Anti-privatization and the Human Right to Water in the Global South”. Antipode. 39 (3): 430—455. doi:10.1111/j.1467-8330.2007.00534.x. 
  10. ^ Pleyers, Geoffrey (March 2009). "WSF 2009: A generation's challenge". OpenSpaceForum. Retrieved 2009-04-09. Pleyers, Geoffrey (December 2010). "Alter-Globalization". Polity Press.
  11. ^ Scerri, Andy (2013). „The World Social Forum: Another World Might be Possible”. Social Movement Studies. 12: 111—120. S2CID 146295322. doi:10.1080/14742837.2012.711522. 

Literatura[uredi | uredi izvor]