Ambar

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ambar
Starogrčka geometrijska umetnička kutija u obliku žitnica, 850. p. n. e. Izloženo u Muzeju antičke agore u Atini, smešteno u Atalovoj stoi.
Leuit, sundanska tradicionalna žitnica, u zapadnoj Javi, Indonezija.

Ambar ili žitnica je građevina čije ja osnovna namena skladištenje žita ili stočne hrane.[1] Najčešće se gradi s ulazom na većoj visini kako bi se sprečio pristup miševima i drugim životinjama štetočinama. Ambari su karakteristični za poljoprivredna područja i seoska gazdinstva.

Poreklo[uredi | uredi izvor]

Od davnina se žito skladištilo na veliko.[2] Najstarije pronađene žitnice datiraju iz 9500. godine p. n. e.[3] i nalaze se u naseljima pre grnčarskog neolita A u dolini Jordana. Prvi su se nalazili na mestima između drugih zgrada. Međutim, počevši oko 8500. godine pre nove ere, premeštani su u kuće, a do 7500. godine pre nove ere skladištenje se obavljalo u posebnim prostorijama.[3] Prvi ambari su spolja bili veličine 3 x 3 m i imali su izdignute podove koji su štitili žito od glodara i insekata i omogućavali cirkulaciju vazduha.[3]

Ovim ambarima su sledili oni u Mergaru u dolini Inda iz 6000. godine pre nove ere. Drevni Egipćani su imali praksu čuvanja žitarica u godinama izobilja za upotrebu u godinama oskudice. Pošto je klima u Egiptu bila veoma suva, žito je moglo da se čuva u jamama dugo vremena bez vidljivog gubitka kvaliteta.

Istorijski gledano, silos je bio jama za skladištenje žita. Razlikuje se od amgara, koji je nadzemna struktura.

Istočna Azija[uredi | uredi izvor]

Model ambara, dinastija Han
Žitnica dinastije Han na Putu svile zapadno od Dunhuanga

Jednostavne žitnice podignute na četiri ili više stubova pojavile su se u kulturi Jangšao u Kini i nakon početka intenzivne poljoprivrede na Korejskom poluostrvu tokom mamunskog perioda grnčarije (oko 1000. p. n. e.), kao i na japanskom arhipelagu tokom kraja đomonskog / ranog javojskog perioda (oko 800. p. n. e.). U arheološkom narodnom govoru severoistočne Azije, ove karakteristike su spojene sa onima koje su možda takođe funkcionisale kao rezidencije i zajedno se nazivaju „zgrade sa podignutim podom“.

Kina je izgradila razrađen sistem dizajniran da se smanji smrtnost od gladi. Sistem je uništen u Tajpinškoj pobuni tokom 1850-ih.[4][5][6]

Jugoistočna Azija[uredi | uredi izvor]

U narodnoj arhitekturi Indonežanskog arhipelaga, žitnice su pravljene od drveta i bambusa, a većina ih je podignuta na četiri ili više stubova kako bi se izbegli glodari i insekti. Primeri indonežanskih stilova žitnica su sundanski leuit i minanški rangkijang.

Velika Britanija[uredi | uredi izvor]

U Južnom Hamsu na jugozapadu Velike Britanije, mali ambari su sagrađeni na postoljima u obliku pečurke. Sagrađeni su od drvene građe i često imaju krovome od škriljaca. Veći ambari su slični linijima, ali sa gornjim ograđenim spratom. Pristup prvom spratu je obično preko kamenih stepenima na spoljašnjem zidu.[7]

Krajem 19. veka, skladišta specijalno namenjena za čuvanje žitarica su počela da se šire Velikom Britanijom. Bilo je velikih klimatskih problema u načinu čuvanja žitarica u Velikoj Britaniji, ali ove poteškoće su uglavnom prevaziđene.[2]

Moderni ambari[uredi | uredi izvor]

Savremene operacije proizvodnje žitarica često koriste industrijske čelične žitnice za skladištenje žitarica na licu mesta dok se ne mogu transportovati kamionima do glavnih skladišta u očekivanju otpreme. Veliki mehanizovani objekti, posebno viđeni u Rusiji i Severnoj Americi, poznati su kao elevatori za žito.[8][9]

Kontrola vlage[uredi | uredi izvor]

Zrno se mora držati podalje od vlage što je duže moguće da bi se očuvalo u dobrom stanju i sprečio rast buđi.[10][11] Novo požnjeveno zrno uneseno u žitnicu ima tendenciju da sadrži višak vlage, što podstiče rast buđi, te dovodi do fermentacije i zagrevanja, oba od kojih su nepoželjni i negativno utiče na kvalitet. Fermentacija generalno kvari zrno i može izazvati hemijske promene koje stvaraju otrovne mikotoksine.[12][13][14]

Tradicionalni lek je da se zrno rasporedi u tankim slojevima po podu, gde se okreće da bi se temeljno provetravalo. Kada se zrno dovoljno osuši, može se preneti u žitnicu za skladištenje. Danas se to može uraditi pomoću mehaničkog žitnog pužnog prenosila za pomeranje zrna iz jedne žitnice u drugu.

U savremenim silosima, zrno se obično prisilno provetrava na licu mesta ili cirkuliše kroz spoljnu opremu za sušenje zrna.[15][16][17]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Amarilis, Dragana. „ambar - srpski rečnik porekla i značenja reči i izraza”. Dragana Amarilis (na jeziku: engleski). Pristupljeno 18. 7. 2019. 
  2. ^ a b  Jedna ili više prethodnih rečenica uključuje tekst iz publikacije koja je sada u javnom vlasništvuZimmer, George Frederick (1911). „Granaries”. Ur.: Chisholm, Hugh. Encyclopædia Britannica (na jeziku: engleski). 13 (11 izd.). Cambridge University Press. str. 336. 
  3. ^ a b v Kuijt, I.; Finlayson, B. (jun 2009). „Evidence for food storage and predomestication granaries 11,000 years ago in the Jordan Valley”. Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. 106 (27): 10966—10970. Bibcode:2009PNAS..10610966K. ISSN 0027-8424. PMC 2700141Slobodan pristup. PMID 19549877. doi:10.1073/pnas.0812764106Slobodan pristup. 
  4. ^ Pierre-Etienne Will and R. Bin Wong, Nourish the people: The state civilian granary system in China, 1650–1850 (University of Michigan Press, 2020).
  5. ^ Kathryn Jean, Edgerton-Tarpley, "From" Nourish the People" to" Sacrifice for the Nation": Changing Responses to Disaster in Late Imperial and Modern China." Journal of Asian Studies (2014): 447-469. online
  6. ^ Shiue, Carol H. "Local granaries and central government disaster relief: moral hazard and intergovernmental finance in eighteenth-and nineteenth-century China." Journal of Economic History (2004): 100-124. online
  7. ^ „Barn Guide: Traditional Farm Buildings in the South Hams: Their Adaptation and Re-use” (PDF). Pristupljeno 2021-04-12.  The Barn Guide by South Hams District Council
  8. ^ Brown, William J. (2013). American Colossus: The Grain Elevator 1843 to 1943. Colossal Books. ISBN 978-0578012612. 
  9. ^ „Descriptions of types of grain elevators licensed by the Canadian Grain Commission”. Grainscanada.gc.ca. 2010-01-12. Arhivirano iz originala 2013-11-20. g. Pristupljeno 2013-03-28. 
  10. ^ Moore D, Robson GD, Trinci AP, ur. (2011). 21st Century Guidebook to Fungi (1st izd.). Cambridge University Press. ISBN 978-0521186957. 
  11. ^ Madigan M, Martinko J, ur. (2005). Brock Biology of Microorganisms (11th izd.). Prentice Hall. ISBN 978-0-13-144329-7. OCLC 57001814. 
  12. ^ Richard, J. L. (2007). „Some major mycotoxins and their mycotoxicoses – an overview”. Int. J. Food Microbiol. 119 (1–2): 3—10. PMID 17719115. doi:10.1016/j.ijfoodmicro.2007.07.019. 
  13. ^ Çimen, Duygu; Bereli, Nilay; Denizli, Adil (2022-06-01). „Patulin Imprinted Nanoparticles Decorated Surface Plasmon Resonance Chips for Patulin Detection”. Photonic Sensors (na jeziku: engleski). 12 (2): 117—129. Bibcode:2022PhSen..12..117C. ISSN 2190-7439. doi:10.1007/s13320-021-0638-1. 
  14. ^ Bennett, J. W.; Klich, M (2003). „Mycotoxins”. Clinical Microbiology Reviews. 16 (3): 497—516. PMC 164220Slobodan pristup. PMID 12857779. doi:10.1128/CMR.16.3.497-516.2003. 
  15. ^ Behlen Manufacturing Co. Modern grain conditioning, 1974.
  16. ^ Bern, Carl J,. Hurburgh, Charles R,. Brumm, Thomas J,."Chapter 9 Grain drying methods" in Managing grain after harvest,2013.
  17. ^ FS services, Inc., Bloomington, 1977, Grain drying guide.
  18. ^ „The Abbey Barn”. Somerset Rural Life Museum (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-12-09. 
  19. ^ „Abbey Tithe Barn, including attached wall to east”. historicengland.org.uk. Pristupljeno 2007-09-29. 
  20. ^ „History in their making”. Mendip Times. maj 2011. str. 6. 
  21. ^ Bhanbhro, Sadiq (12. 1. 2017). „Indonesia's Minangkabau culture promotes empowered Muslim women”. The Conversation. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Brown, William J. (2013). American Colossus: The Grain Elevator 1843 to 1943. Colossal Books. ISBN 978-0578012612. 
  • Hórreo: granary (Spain), in Encyclopedia of Vernacular Architecture of the World (Paul Oliver ed.), Vol. 1, Theories and Principles, pp. 713-714: "Not until the 13th century, in the 'Cantigas' of Alfonso X, was there confirmation of buildings that were morphologically similar to the basic Galician hórreos."
  • Rickman, G., (1971): Roman Granaries and store buildings. Cambridge.
  • Salido Dominguez, J., (2011): Horrea Militaria. El aprovisionamiento de grano al ejército en el occidente del Imperio romano, Anejos de Gladius 14, Madrid.
  • Salido Dominguez, J., (2009): “Los graneros militares romanos de Hispania”. En MORILLO, A., HANEL, N. & MARTÍN, E., (eds.): Limes XX. Estudios sobre la Frontera Romana. Anejos de Gladius 13. Volumen 2. Madrid, 679-692. I.S.B.N. 978-84-00-08856-9.
  • Salido Dominguez, J., (2008): “La investigación sobre los horrea de época romana: balance historiográfico y perspectivas de futuro”. CUPAUAM 34, 105-124. I.S.B.N. 978-84-00-08856-9 http://www.uam.es/otros/cupauam/pdf/Cupauam34/3405.pdf
  • Salido Dominguez, J., (2008b): “Los sistemas de almacenamiento y conservación de grano en las villae hispanorromanas”. En FERNÁNDEZ OCHOA, C., GARCÍA-ENTERO, V. & GIL SENDINO, F., (eds.): Las villae tardorromanas en el Occidente del Imperio. Arquitectura y función. IV Coloquio Internacional de Arqueología de Gijón. 26, 27 y 28 de Octubre de 2006, Gijón, 693-706. I.S.B.N.: 978-84-9704-363-2.
  • Peter Lampe, Christians at Rome in the First Two Centuries: From Paul to Valentinus, p. 61. Continuum International Publishing Group. 2006. ISBN 0-8264-8102-7.
  • David Stone Potter, D. J. Mattingly, Life, Death, and Entertainment in the Roman Empire, p. 180. University of Michigan Press. 1999. ISBN 0-472-08568-9.
  • Guy P.R. Métreaux, "Villa rustica alimentaria et annonaria", in The Roman Villa: Villa Urbana, ed. Alfred Frazer, p[. 14-15. University of Pennsylvania Museum of Archaeology. 1998. ISBN 0-924171-59-6.
  • Joseph Patrich, "Warehouses and Granaries in Caesarea Maritima", in Caesarea Maritima: A Retrospective After Two Millennia, p. 149. BRILL. 1996. ISBN 90-04-10378-3.
  • William Smith, A Dictionary of Greek and Roman Antiquities, p. 618. John Murray, London, 1875.
  • Bryan Ward-Perkins, The Fall of Rome: And the End of Civilization, pp. 91-92. Oxford University Press. 2005. ISBN 0-19-280728-5..
  • Claridge, Amanda (1998). Rome: An Oxford Archaeological Guide. First, Oxford, UK: Oxford University Press. str. 55. ISBN 0-19-288003-9. 
  • „Maintaining Corn Grain Quality Through Harvest and Drying”. www.pioneer.com. Arhivirano iz originala 12. 11. 2015. g. Pristupljeno 2015-10-19. 
  • „Grain Elevator Conference”. Urban Design Project. State University of New York at Buffalo. Arhivirano iz originala 4. 3. 2016. g. Pristupljeno 22. 11. 2013. 
  • Cook, Michael; Papciak, Bryan (2010). Elevator Alley. Furnace Press. ISBN 9780977274260. 
  • „Vanishing Sentinels”. Vanishingsentinels.blogspot.com. 2005-12-30. Pristupljeno 2013-03-28. 
  • „Acadia Valley elevator”. 2009-08-16. Arhivirano iz originala 16. 8. 2009. g. Pristupljeno 2013-03-28. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]