Bengal

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Podela Bengala između Indije i Bangladeša

Bengal (beng. বঙ্গ, engl. Bengal) je istorijski region u severoistočnom delu južne Azije. Naseljavaju ga većinom Bengalci, koji govore bengalski jezik. U 20. veku Bengal je podeljen na Istočni i Zapadni Bengal po religijskom većinskom principu. Danas je Zapadni Bengal jedna od saveznih država Indije, dok Istočni Bengal čini državu Bangladeš.

Teritorija[uredi | uredi izvor]

Većina Bengala leži u niskoj delti reka Gang i Bramaputra, najvećoj delti na svetu. U južnom delu delte nalaze se Sundarbani, najveća svetska šuma mangrova u kojima živi ugrožena vrsta bengalskog tigra. Bengal čini severnu obalu Bengalskog zaliva.

Ukupna površina Bengala je 232.752 km².

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Godine 2001. u Bengalu je živelo 245.598.679 ljudi. Od toga 68% živi u Bangladešu.

Region Bengala je jedan od najnaseljenijih područja na svetu. Gustina stanovništva prelazi 900 stanovnika po kilometru kvadratnom.

Iako u ovoj regiji većina stanovništva živi u selima i bavi se poljoprivredom, u Bengalu postoje dva megapolisa: Kalkuta i Daka.

Većina stanovništva govori indoarijevske jezike, kao što je jezik bengali. Ostale jezičke porodice (dravidska, munda) prisutne su u brdskim predelima Bengala.

Muslimani čine 66% stanovništva (89,7% u Bangladešu, 28% u Zapadnom Bengalu), a 33% su hinduisti (9,2% u Bangladešu, 70% u Zapadnom Bengalu). Ostatak čine budisti, hrišćani i animisti.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Posle naseljavanja indoarijevaca u Indiju, u današnjim regionima Bengala i Bihara formirale su se u 10. veku p. n. e. države Anga, Vanga i Magada. Stari Grci su oko 100. godine p. n. e. zapisali da se u području Bengala nalazila zemlja pod imenom Gangaridai. Od 3. do 6. veka kraljevina Magada je bila centar imperije Gupta. Budistička imperija Pala vladala je regionom od 7. do 11. veka, i proširila svoju vlast preko Indijskog potkontinenta do Avganistana. Nju je zamenila hinduistička dinastija Sena. Islam se u Bengalu pojavio u 12. veku dolaskom sufističkih misionara. Narednih vekova u Bengalu su dominirali muslimanski vladari. Mogulski car Akbar zauzeo je Bengal 1576. U periodu dominacije Mogula u Bengalu su postojala i nezavisna hinduistička kraljevstva.

Evropska kolonizacija[uredi | uredi izvor]

Trgovci iz Evrope stizali su do Bengala još u antičko doba. Plinije Stariji beleži da je bilo potrebno nedelju dana plovidbe da se stigne od Cejlona do Bengala.

U 17. veku Evropljani su počeli da osnivaju trgovačke kolonije u Bengalu: Kalkuta (Engleska), Čandanagar (Francuska), Serampore (Danska), Hugli-Činsura (Holandija). Bengal je bio deo Mogulskog carstva, ali je praktično bio nezavisan u 18. veku. Britanska istočnoindijska kompanija je preuzela vlast u Bengalu 1765. To je postala najznačajnija provincija u Britanskoj Indiji. Kalkuta je bio glavni grad ove provincije i carstva Britanske Indije (1772—1911). Istovremeno, Kalkuta je postala kulturni i intelektualni centar. Reformski pokret pod imenom Bengalska renesansa začeo se u 19. veku. Iz njega su proistekli moderna indijska književnost i politika.

Britanski vicekralj Indije Lord Kurzon je 1905. inicirao podelu Bengala na istočni i zapadni deo radi lakšeg upravljanja. Ovaj pokušaj nije uspeo zbog narodnog otpora i rezultovao je 1912. u premeštanju prestonice Britanske Indije iz nacionalističke Kalkute u Delhi gde su nacionalisti imali manje uticaja. Istovremeno su od Bengala odvojene provincije Bihar, Orisa i Asam.

Podela[uredi | uredi izvor]

Kada je Indija stekla nezavisnost 1947. Bengal je podeljen po religijskom principu. Većinski hinduistički zapadni deo postao je indijska država Zapadni Bengal. Većinski muslimanski istočni deo pridružio se Pakistanu kao provincija Istočni Bengal (od 1956. pod imenom Istočni Pakistan). Ovaj istočni deo je 1971. postao nezavisna država Bangladeš. Podela Bengala je protekla u krvavim oklonostima religijskih nereda.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Baxter C (1997). Bangladesh, From a Nation to a State. Westview Press. str. 0813336325. ISBN 978-1-85984-121-1. 
  • Bennett A, Hindle, J (1996). London Review of Books: An Anthology. Verso. str. 63—70. ISBN 978-1-85984-121-1.