Bitka za Admiralitetska ostrva

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka za Admiralitetska ostrva
Deo rata na Pacifiku u Drugom svetskom ratu

Istočna Nova Gvineja i Nova Britanija
Vreme29. februar - 14. april 1944.
Mesto
Ishod Saveznička pobeda
Sukobljene strane
 Japan  SAD
 Australija
Komandanti i vođe
Hitoši Imamura
Jošio Ezaki 
Daglas Makartur
Jačina
Japan 5.000 Sjedinjene Američke Države 6.000
Žrtve i gubici
3.280 poginulih i 75 zarobljenih 321 poginulih i 1.189 ranjenih

Bitka za Admiralitetska ostrva (engl. Admiralty Islands campaign), vođena od 29. februara do 14. aprila 1944, bila je saveznička pobeda tokom rata na Pacifiku.[1]

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Admiralitetska ostrva pripadaju Bizmarkovom arhipelagu: pružaju se severno od Nove Gvineje u vidu luka, zatvarajući Bizmarkovo more sa severozapada. Sastoje se od 40 manjih i 1 većeg ostrva - Manus (79 sa 26 km), na kome je glavni grad i vojna baza Lorengau.[1]

Japanci su januara 1942. okupirali Admiralitetska ostrva i na njima podigli aerodrom Lorengau i Momote, sa kojih su kasnije ugrožavali savezničko napredovanje duž severne obale Nove Gvineje. Od posadnih trupa zadržali su na ostrvima samo oko 5.000 vojnika, od približno 100.000 koliko su imali na Bizmarkovom arhipelagu, naročito u bazama Rabaul i Kavijeng (engl. Kavieng). Da bi izbegli frontalni udar na jako posednuti Bizmarkov arhipelag, saveznici su odlučili da se prvo iskrcaju u njegovoj pozadini, na Admiralitetskim ostrvima. Za ovaj zadatak određena je 1. konjička divizija (engl. 1st Cavalry Division) iz sastava američke 6. armije, koja je bila opremljena i obučena za izvršenje desantnih operacija, sastava 2 brigade od po 2 puka (5, 12, 7. i 8. puk). Pomorske snage dala je 7. amfibijska flota, a avijaciju 5. vazduhoplovna armija.[1]

Bitka[uredi | uredi izvor]

General Daglas Makartur odlučio je da napad otpočne 29. februara 1944. u 7 časova. Posle nasilnog izviđanja i jakog bombardovanja japanskih baza i položaja, iskrcan je odred od 1.000 vojnika kod aerodroma Momote. Iduće noći Japanci su izvršili jak protivnapad na mostobran, ali nisu uspeli da američke snage bace u more. Pošto je 5. vazduhoplovna armija neutralisala japanske baze na Novoj Gvineji, Japanci nisu ni pokušali da upotrebe svoje pomorske snage bez podrške iz vazduha. Tako su savezničke pomorske jedinice mogle neometano da nastave iskrcavanje trupa i da im pruže podršku pri odbijanju japanskih protivnapada. Kada su razarači i avijacija neutralisali japanske obalske baterije, nastavljeno je širenje mostobrana u pravcu zapada, uporedo sa novim desantima na ostrva Los Negros i Manus (18. marta zauzet je aerodrom Lorengau). Organizovan japanski otpor savladan je tek 14. aprila.[1]

Posledice[uredi | uredi izvor]

Japanski gubici: 3.280 poginulih i 75 zarobljenih. Amerikanci su imali 321 poginulog i 1.189 ranjenih. Pomorska i vazduhoplovna baza na Admiralitetskim ostrvima koju su saveznici brzo izgradili, odigrala je važnu ulogu u daljem napredovanju prema Filipinima.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Nikola Gažević, Vojna enciklopedija (knjiga 1), Vojnoizdavački zavod, Beograd (1970), str. 10-11

Literatura[uredi | uredi izvor]