Pređi na sadržaj

Brusketa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Brusketa
Drugo imeBruskete sa salatom od paradajza, karamelizovanim balzamiko sirćetom i Grana Padano sirom
Vrsta jelapredjelo
Regije ili državaItalija
Deo nacionalne kuhinjeItalijanska kuhinja
Temperatura serviranjahladno
Glavni sastojcihleb, beli luk, maslinovo ulje
Varijacijeparadajz, povrće, pasulji, suvo meso, sir
  Mediji: Brusketa

Brusketa (ital. bruschetta) je italijanski antipasto tj. predjelo koji se sastoji od prepečenog hleba često prelivenog maslinovim uljem i solju. Najčešće se servira sa prelivima od paradajza, povrća, pasulja, suvog mesa i/ili sira. U Italiji se brusketa često priprema na posebnom roštilju zvanom brustolina.

Vrste[uredi | uredi izvor]

Popularna vrsta brusketa je sa paradajzom. Recept popularan van Italije uključuje bosiljak, svež paradajz, beli luk i mocarelu. Bruskete se obično služe kao užina ili predjelo. U nekim zemljama, pripremljeni preliv se prodaje kao brusketa.[1]

U regionu Abruco u Italiji, služi se varijanta brusketa pravljena sa salamom koja se zove ventricina. Ventricina se pravi od sirovog svinjskog mesa i začina koji odleže u svinjskoj bešici, a pasta se nanosi na otvorene kriške hleba koje se ponekad peku na roštilju.[2]

Jelo je nastalo kao način korišćenja hleba koji je ustajao.[3]

Prema Međunarodnom kulinarskom centru, termin brusketa se ponekad koristi i za krostini i toskansko jelo fetunta. U Toskani se fetunta obično služi bez preliva, posebno u novembru, da bi se probalo prvo ulje u sezoni.[4]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Brusketa je prvi put dokumentovana na engleskom jeziku 1954. godine u knjizi Italijanska hrana (Italian Food )britanske kuvrice Elizabet Dejvid.[5] U knjizi kaže o da se „bruskete jedu sa tek napravljenim uljem“ u oblastima Toskane i Umbrije koje proizvode maslinovo ulje.[6]

Vaverli Rut i Marcela Hazan otkrile su da brusketa vode poreklo do starog Rima. Prema Rut, stari Rimljani su zvali bruskete clustrum ili crustulum. Natpis pronađen u sabinjanskom gradu Cures dokumentuje da se klastrum delio ljudima zajedno sa mulsumom, vrstom medovače sa vinom, na važne praznike kao što su Saturnalije.[7]Hazan navodi da je poreklo brusketa „verovatno staro koliko i samo maslinovo ulje“. U starom Rimu, prvi ukus maslinovog ulja bio je „verovatno na komadu hleba natopljenim uljem koji je mogao biti natrljan belim lukom“. U moderno doba, brusketa je bila glavna ponuda u tratorijama kao štedljiva varijanta. Vremenom je stekla popularnost i ušla u kuhinje viših društvenih slojeva.[8]

Međunarodni kulinarski centar datira bruskete u srednji vek, kada su se nadevi služili na hlebu umesto na tanjirima.[9]

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Imenica bruschetta (množina bruschette) potiče od glagola bruscare na romanesko dijalektu, što je ekvivalent italijanskoj reči abbrustolire što znači nazdraviti, ili peći na uglju.[10]

U Sjedinjenim Državama, ova reč se ponekad koristi za pripremljen preliv, koji se prodaje u teglama i obično na bazi paradajza.[11]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Bruschetta Trio”. Oil and Vinegar company website. 2015. Arhivirano iz originala 2015-12-08. g. Pristupljeno 2015-12-05. 
  2. ^ „bruschetta”. Hannah International Food. 2010. Arhivirano iz originala 2010-02-27. g. Pristupljeno 2010-01-05. 
  3. ^ Mariani, John (1998). The Dictionary of Italian Food and Drink. New York: Broadway Books. str. 45. ISBN 0767901290. 
  4. ^ „Fettunta Toasted bread with olive oil”. Arhivirano iz originala 9. 5. 2012. g. Pristupljeno 21. 3. 2012. 
  5. ^ Butterfield, Jeremy, ur. (2016). „bruschetta”. Fowler's Concise Dictionary of Modern English Usage (3 izd.). Oxford University Press. str. 95. ISBN 978-0-19-966631-7. 
  6. ^ David, Elizabeth (1989). „Eggs, cheese dishes, pizze, etc.”. Italian Food. Penguin Books. str. 128. ISBN 978-0-140-27327-4. 
  7. ^ Root, Waverley (1977). „III. Lazio”. The Food of Italy. Vintage Books. ISBN 0-394-72429-1. 
  8. ^ Hazan, Marcella (1976). „Antipasti”. The Classic Italian Cookbook. Alfred A. Knopf. str. 49. ISBN 0-394-40510-2. 
  9. ^ International Culinary Center (2012). „Antipasti”. The Fundamental Techniques of Classic Italian Cuisine. Stewart, Tabori & Chang. str. 40. ISBN 978-1-58479-990-0. 
  10. ^ Ayto, John (2003). An A to Z of Food and Drink. Oxford: Oxford University Press. str. 44. ISBN 0192803514. 
  11. ^ Hartz-Seeley, Deborah S (21. 8. 2008). „The Toast Of Italy: Bruschetta South Florida Chefs Put Their Own Spin on Traditional Dish”. South Florida Sun-Sentinel. str. E7. Arhivirano iz originala 2018-01-24. g. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]