Vaso Ćuković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vasilije Ćuković
Datum rođenja(1858-06-09)9. jun 1858.
Mesto rođenjaRisanAustrijsko carstvo
Datum smrti20. decembar 1933.(1933-12-20) (75 god.)
Mesto smrtiDenverKolorado, SAD

Vasilije Vaso Ćuković (Risan, 9. jun 1858Denver, 20. decembar 1933) bio je srpski dobrotvor, koji je rođen u Risnu kao prvo dete trgovca Lazara Ćuković [1] i Stane Drobnjaković.

Na porođaju je babica rekla da mu je videla zvezdu na čelu, što je predviđalo da će biti slavan čovek. Sa devet godina, godinu dana nakon smrti majke, zbog školovanja ga je otac poslao kod tetke (majčina sestra Ana) i tetka (Simeona Katurića) u Trst. U Trstu je pohađao Trgovačku školu i bio je šegrt u grčkoj trgovačkoj firmi. Naučio je osnove grčkog jezika, a pohađao je i kurseve nemačkoh i italijanskog jezika. Odlazi u Ameriku 1877. sa 19 godina. U San Francisku je postao biznismen. Bio je veoma uspešan. Bavio se rudarstvom, a imao je i kockarnicu. Već oko 1900. imao je 40 miliona dolara. Bio je poznat po darežljivosti.

U Jugoslaviji je 1922. osnovao fond Lazara i Stane Ćuković, u spomen svojih roditelja. Fondacija je školovala siromašnu decu. Do pred Drugi svetski rat, do kada je postojao fond, iz njega je finansirano školovanje 99 Rišnjana, od kojih su neki postali vrhunski intelektualci.[2] Dao je tadašnjih 100.000 dolara i od toga novca se školovalo 35 učenika u školama i koledžima. Vlada Jugoslavije ga je tri puta odlikovala. Umro je u Denveru sa 75 godina. Iza sebe je ostavio imovinu koja je vredila milione dolara. U Risnu je izgradio bolnicu sa 350 kreveta, za koju je utrošio 350.000 tadašnjih dolara. Bolnica je bila u ratu oštećena, ali je posle renovirana. Prilikom poslednje posete Risnu, društvu Privrednik iz Beograda poklanja 100.000 dinara, a isti iznos daje i za izgradnju hrama Svetog Save u Beogradu. Roditelji su mu sahranjeni u manastiru Banja i manastir je više puta pomagao (nova zvona, popravka konaka i sporednih prostorija i izgradnja puta do manastira).[3] Za crkvu Svetih Petra i Pavle u Risnu je kupio zvona, na šta je potrošio 100.000 dinara.[4] Njegovom zaslugom u San Francisku izlazi list Zastava i u Čikagu, Ujedinjeno srpstvo.[5] Posle Drugog svetskog rata sud u Denveru je odobrio da se iz fonda Vase Ćukovića isplati 300.000 dolara za nabavku ambulantnih kola i drugih sredstava za risansku bolnicu. Sredinom pedesetih još 300.000 dolara je isplaćeno za risansku bolnicu. Od ostavštine Vase Ćukovića izgrađen je i dom kulture srušen u zemljotresu 1979.[6] Nikola Tesla, Mihailo Pupin, Robert Spir (gradonačelnik Denvera kojem je pomogao da dođe na vlast i testamentaro u njegov spomen dao da se izgradi bista u vrednosti sto tisuća dolara) i Petar Perunović su mu bili prijatelji. Sahranjen je na groblju Fejrmont (Fairmont) u Denveru, kao i ostali članovi njegove familije.

Ordenje[uredi | uredi izvor]

Dobitnik je tri ordena. Svetog Save trećeg (1925.) i petog (1929.) reda i Jugoslovenske krune trećeg reda (1931.)

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Vaso je kao osnovac istukao jednog dečaka, jer je ovaj psa bacio u more. Kada je došao kući, video je da je otac za to već čuo i plašio se batina. Ipak, otac ga je poljubio i pohvalio što štiti slabije. Dečak koji je izvršio nasilje nad životinjom bio je sin felbebera, austrougarskog komandanta mesta, pa je to izazvalo i veći konflikt, ali je Lazar ostao dosledan.[7] Zbog posedovanja više kockarnica u Denveru, lokalni baptistički pastor je vlasnike kockarnica, pa i Ćukovića, nazvao društvenim parazitom, čije kockarnice odnose mnoge živote. Zbog svog milosrđa u Denveru su ga zvali sirotinjska majka i čovek dobrog srca. Kada je u Ameriku stigao njegov bliski pravoslavni rođak Uroš Ćuković, upisao je Jezuitsku gimnaziju i Bogoslovsku akademiju. Postao je katolički svještenik, kanonik i kasnije biskup u državi Kolorado.[8]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Tomanović, Lazar (2007). Putopisna proza. Gradska biblioteka i čitaonica Herceg Novi.