Viktor Šauberger
Viktor Šauberger | |
---|---|
Puno ime | Viktor Šauberger |
Datum rođenja | 30. jul 1885. |
Mesto rođenja | Holcšlag, Austrougarska |
Datum smrti | 25. septembar 1958.73 god.) ( |
Mesto smrti | Linc, Austrija |
Veb-sajt | pks |
Viktor Šauberger (nem. Viktor Schauberger; Holcšlag, 30. jul 1885 — Linc, 25. septembra 1958) bio je austrijski šumarski nadzornik, naturalist, filozof i pronalazač. Bavio se pitanjima iz hidrodinamike i energetike. Njegove teorije nisu prihvaćene u nauci, a povezuje se i sa teorijama zavere.
Stvaralačke aktivnosti[uredi | uredi izvor]
Principi[uredi | uredi izvor]
Šauberger se zalaže za „vrtložne tehnologije“ i sve je kako kaže kopirao iz žive i nežive prirode. Njegovo geslo je bilo „shvati i kopiraj“[1]. Na osnovu svojih posmatranja je radio na teoriji prirodnih kretanja. Kao primere navodi tekuće reke, plivajuću pastrmku ili let ptice.
Tehnički uređaji[uredi | uredi izvor]
Na osnovu svojih teorija je razradio nekoliko prototipova mašina i uređaja za koje ne postoje dokazi.
Takođe je autor nekoliko poljoprivrednih mašina za bolju obradu zemlje koje takođe niko nije video a dokaze o tome niko nije video.
Perpetuum mobile[uredi | uredi izvor]
Bavio se i prototipom za perpetuum mobile za koji je inspirisan običnim virom u vodi i rogovima od antilope.
Pronalazci[uredi | uredi izvor]
Kao narednu mašinu za vreme rata je razvijao za Nemačku leteću rotacionu mašinu koju je nazivao “repulsionom“ i koja je trebalo da bude osnova za nacistički NLO[2] [3].
Sledeća mašina na kojoj je radio je „klimator“ koja je trebalo da pomoću mahaničkog aparata zagreva vazduh.
Bavio se i tihim motorom za podmornice.
Patenti[uredi | uredi izvor]
Šauberger je prijavio u austrijskom zavodu za patente nekoliko patenata.
Ovi patenti nisu bili za upotrebu.
U celini se može reći da je nepriznati pseudonaučnik, koji nije dobio priznanje u naučnim krugovima.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Siegbert Lattacher: Viktor Schauberger - auf den Spuren des legendären Naturforschers. Ennsthaler, Steyr 2003, pp. 223-228.
- ^ „NS-Zeit in Österreich: Wiege der Nazi-Ufos - ZEIT ONLINE”. ZEIT ONLINE. 29. 3. 2012. Pristupljeno 7. 12. 2015.
- ^ „Die Forellenturbine als Prinzip der kostenlosen Energiegewinnung”. kheichhorn.de. Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 7. 12. 2015.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- www.schauberger.co.uk (engleski)
Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]
- Olof Alexandersson: Lebendes Wasser. Viktor Schauberger rettet die Umwelt. Ennsthaler, Steyr 1993; 12. korr. und erw. A. ebd. 2008. ISBN 978-3-85068-377-7.
- Alick Bartholomew: Das Verborgene in der Natur. Die wegweisenden Einsichten von Viktor Schauberger. AT, Baden. 2006. ISBN 978-3-03800-297-0.
- Callum Coats: Naturenergien verstehen und nutzen. Viktor Schaubergers geniale Entdeckungen. Omega, Düsseldorf. 1999. ISBN 978-3-930243-14-3.
- Norbert Harthun: Naturgemäße Technik. Wege für die Forschung nach Viktor Schauberger. Delta Pro Design und Verlag, Berlin 1996
- Siegbert Lattacher: Viktor Schauberger. Auf den Spuren des legendären Naturforschers. Ennsthaler, Steyr. 1999. ISBN 978-3-85068-544-3.
- Martina Rodier: Viktor Schauberger – Naturforscher und Erfinder. Zweitausendeins, Frankfurt am Main 1999; 3. A. (als „Martina Nell“). 2010. ISBN 978-3-941116-01-6.
- Viktor Schauberger und Jörg Schauberger: Das Wesen des Wassers: Originaltexte.. AT Verlag Baden und München (3rd izd.). 2009. ISBN 978-3-03800-272-7. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć)