Vladimir Ljotić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vladimir Ljotić
Lični podaci
Puno imeVladimir Ljotić
Datum rođenja(1846-00-00)1846.
Mesto rođenjaSmederevo, Kneževina Srbija
Datum smrti27. jul 1912.(1912-07-27) (65/66 god.)
Mesto smrtiSmederevo, Kraljevina Srbija

Vladimir Ljotić (Smederevo, 1846 — Smederevo, 27. jul 1912) bio je srpski političar.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rodio se u Smederevu u uglednoj porodici Ljotić. Budući da je porodica bila odana dinastiji Karađorđević, Dimitrije-Mita Ljotić, Vladimirov otac je morao da napusti Srbiju nakon povratka Obrenovića 1858. godine. U emigraciji je Dimitrijev otac radio kao sekretar kneza Aleksandra Karađorđevića. Dok mu je otac bio u emigraciji, Ljotić je u Srbiji počeo studije prava ali je nakon ubistva Mihaila Obrenovića 1868. zbog nezahvalne situacije za porodice-privrženike Karađorđevića, morao da napusti zemlju. U Beču je nastavio studije prava. Učestvovao je u stvaranju Ujedinjene omladine srpske 1870. U emigraciji se kretao u socijalističkom kružoku Svetozara Markovića. Trag socijalističke mladosti ostao je u njegovom prevodu Manifesta komunističke partije 1871. objavljenom prvi put na srpskom jeziku u listu Pančevac.

U Srbiju se vratio nakon abdikacije kralja Milana 22. februara 1889. godine. Kada je Sava Grujić formirao radikalsku vladu 1890. godine on je postavljen za srpskog konzula u Solunu. Nakon diplomatske službe Vladimir Ljotić je nastavio da se bavi politikom, bio je predsednik smederevske opštine i narodni poslanik. Bio je jedan od deputata koji su 1903. u Ženevi pozvali Petra Karađorđevića da preuzme srpski presto. Od 1904. godine do 1909. godine ponovo je bio konzul u Solunu.

Umro je 27. jula 1912. godine.[1]

Njegov sinovi su Dimitrije Ljotić i Jakov Ljotić.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ D. Subotić, Delatnost Vladimira Ljotića u oslobađanja srpskog naroda u Turskoj do 1909. godine, Srbija i oslobođenje srpskog naroda u Turskoj 1804-1912, Beograd 1912, 260-262.