Volof

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Volofi
Mladi Volof iz Gambije
Ukupna populacija
oko 3.600.000 miliona
Regioni sa značajnom populacijom
 Senegal3.200.000
 Gambija200.000
 Mauritanija185,000
Jezici
Volofski
Francuski (Senegal i Mauritanija)
Engleski (Gambija)
Arapski (Mauritanija)
Religija
Dominira islam, ali ima i hrišćana, animizam je takođe zastupljen.
Srodne etničke grupe
Nigerijsko-kongoaska

Volofi su narod, koji živi na području Senegala, Gambije i Mauritanije.

U Senegalu Volofi sa 3.200.000 (40%) čine najbrojniju etničku grupu. Stanovnici Senegala nazivaju se Volofi. Volofi nisu ravnomerno raspoređeni. Najviše ih ima u Sant Loisu, zapadno i jugozapadno od Kaolake, dok ih u Kasamankeu i na zapadu države gotovo ni nema. Iako čine samo 40% stanovništa, 80% senegalaca govori volofskim jezikom.

U Gambiji, oko 15% (približno 200.000 ljudi) stanovništva su Volofi. Oni ovde čine manjinu u odnosu na Mandinke koji čine 40% stanovništva. Ali volofski jezik i kultura i ovde imaju veliki uticaj zbog velike prisutnosti u Bandžulu, glavnom gradu Gambije, gde su 50% stanovnika Volofi. U Mauritaniji Volofa ima oko 185.000 što čini oko 7% stanovnika. Najviše ih ima u južnim obalnim krajevima države.

Kultura[uredi | uredi izvor]

Naziv[uredi | uredi izvor]

U starijim francuskim izvorima se ponekad koristi izraz „Ouolof“ umesto „Volof“. Potonji izraz se proširio zbog engleskog izraza za gambijske Volofe. U izvorima iz 19. veka se ponekad koriste izrazi „Volof“ ili „Olof“.

Jezik[uredi | uredi izvor]

Volofi govore volofskim jezikom koji pripada nigersko-kongoanskoj grupi jezika. Volofski jezik je i jedan od najprostranjenjijih jezika u Senegalu, zbog velike brojnosti naroda Volof.

Religija[uredi | uredi izvor]

U verskom pogledu Volofi su nejedinstveni, jer iako su većinom muslimani, ima ih i hrišćana, ali i pripadnika animizma.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mamadou Cissé. Dictionnaire Français-Wolof. L’Asiathèque: Paris. 2004. ISBN 978-2-915255-11-9.
  • Mamadou Cissé. Contes wolof modernes: bilingue wolof-français. L’Harmattan: Paris. 1994. ISBN 978-2-7384-3016-8.
  • Michel Malherbe, Cheikh Sall. 1989. Parlons Wolof: Langue et culture. L'Harmattan: Paris.
  • Gabriele Aïscha Bichler. Bejo, Curay und Bin-bim? Die Sprache und Kultur der Wolof im Senegal (mit angeschlossenem Lehrbuch Wolof). Europäische Hochschulschriften Band 90. Peter Lang Verlagsgruppe: Frankfurt am Main. 2003. ISBN 978-3-631-39815-9.
  • Arame Fal, Rosine Santos, Jean Léonce Doneux. Dictionnaire wolof-français (suivi d'un index français-wolof). Karthala: Paris. 1990. ISBN 978-2-86537-233-1.
  • Rolf Goetz. Senegal - Gambia: Praktischer Reiseführer an die Westküste Afrikas. Verlag Peter Meyer Reiseführer: Frankfurt am Main. 1996. ISBN 978-3-922057-09-3.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]