Volfendenov izveštaj

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Izveštaj ministarskog odbora o homoseksualnim prestupima i prostituciji, poznatiji kao Volfendenov izveštaj (po lordu Volfendenu, predsedniku odbora), izveštaj je koji je objavljen 4. septembra 1957. godine u Ujedinjenom Kraljevstvu nakon što je nekoliko poznatih i uglednih muškaraca, uključujući lorda Montagua, Pitera Vajldebloda i Majkla Pita Riversa uhapšeno i optuženo za homoseksualna dela.

Odbor[uredi | uredi izvor]

Odbor se sastojao od 15 članova (3 žene i 12 muškaraca), a predsednik je bio Džon Volfenden. Odbor se prvi put sastao 15. septembra 1954. godine, a radio je ukupno 62 dana, od kojih su 32 dana saslušavani svedoci. Među svedocima su bili policajci, službenici za uslovnu kaznu, psihijatri, verski lideri i gej muškarci.

Preporuke iz izveštaja[uredi | uredi izvor]

Odbacujući konvencionalne ideje vremena, Odbor je preporučio da „homoseksualni odnosi između dve odrasle osobe u privatnom ne bi trebalo više da budu krivično delo“. Svi članovi odbora, osim Džejmsa Adera, podržali su ovu preporuku. Odbor je, suprotno nekim medicinskim i psihijatrijskim dokazima svedoka, utvrdio da se „homoseksualnost ne može legitimno smatrati za bolest, jer je u mnogim slučajevima to jedini simptom i kompatibilna je sa punim mentalnim zdravljem u drugom pogledu.“ U izveštaju se dodaje: „Funkcija zakona je da očuva javni red i pristojnost, u cilju zaštite građana od onoga što je uvredljivo ili štetno, i da obezbedi dovoljne garancije protiv eksploatacije i korupcije drugih... Nije, po našem mišljenju, funkcija zakona da interveniše u privatne živote građana, ili da pokušava nametnuti određeni obrazac ponašanja.“ Odbor je preporučio da najmanja starost kod dobrovoljnog pristanka na homoseksualne odnose bude 21 godina.

U izveštaju se takođe raspravljalo o porastu ulične prostitucije u to vreme, koje je povezano sa „nestabilnošću u zajednici“ i „slabljenjem porodice“. Nakon izveštaja, policija je pokrenula akciju razbijanja ulične prostitucije.[1]

Posledice[uredi | uredi izvor]

Izveštaj je pokrenuo značajnu javnu raspravu u kojoj su učestvovali i neki ugledni pravnici toga vremena. Deset godina nakon objavljivanja izveštaja donet je novi zakon kojim su dekriminalizovani homoseksualni odnosi u Engleskoj i Velsu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Weeks, Jeffery, Sex, Politics and Society, Longman, 1980, pp. 240

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Committee on Homosexual Offences and Prostitution, 1957. Report of the Committee on Homosexual Offences and Prostitution. London: Her Majesty's Stationery Office.
  • Eustace Chesser, 1958. Live and Let Live: The Moral of the Wolfenden Report. Taylor Garnett & Evans.
  • Charles Berg, 1959. Fear, Punishment, Anxiety and the Wolfenden Report. George Allen & Unwin.
  • Grey, Antony Quest for Justice, Sinclair-Stevenson, 1992
  • Higgins, Patrick: Heterosexual Dictatorship: Male Homosexuality in Postwar Britain: London: Fourth Estate:. 1996. ISBN 978-1-85702-355-8.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]