Genadije I Carigradski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Genadije I Carigradski

Genadije I Carigradski (grč. Γενναδιος) (? — 25. avgust 471) je hrišćanski svetitelj i carigradski patrijarh u periodu od 458. do 471. godine.

U mladosti je bio prezviter i iguman manastira u Konstantinopolju. Bio je poznat kao jedan od najžešćih protivnika Kirila Aleksandrijskog, ali se kasnije sa njime pomirio. Za patrijarha carigradskog izabran je 458. nasledivši Svetog Anatolija na tom mestu. Nastavio je borbu protiv monofizitstva, odnosno raskola koji je zahvatio crkvu nakon Halkedonskog sabora. Takođe se borio protiv pojave simonije u crkvi. Bio je poznat po tome što je bio učeni pisac koji je sledio Antiohijsku školu doslovne egzegeze iako ti zaključci proizilaze iz nekoliko delimično sačuvanih zapisa o njemu.[1]

Napisao je više teoloških komentara i rasprava od kojih su do danas sačuvani samo fragmenti.

Ivan Mošus je rekao da je Genadije bio blag i izrazito pobožan. Genadije iz Marseja je rakao za Genadija da je "lingua nitidus et ingenio acer" - profinjenog jezika i oštrog intelekta, i tako bogat u poznavanju starina da je napisao tumačenje cele knjige po Danilu. Nastavak Jeronimove hronike koju je napisao Marselije Kams govori da je Genadije napisao tumačenje svih poslanica svetoga Pavla. Genadije je napisao tumačenje o Danilu i mnogim drugim delovima Starog zaveta, te o svim poslanicama sv. Pavla, kao i velikom broju propovedi. Od njih ostaje samo nekoliko fragmenata. Glavni fragmenti njegovih biblijskih dela uključuju Postanak, Izlazak, Psalme, Rimljane 1. i 2. Korinćane, Galaćane i Hebreje, i predstavljaju zanimljive primere egzegeze V. stoljeća. Neki fragmenti su prikupljeni od Migne uglavnom iz dve 'katene' i biblijskih tumačenja sveštenika Džona A. Kremera(17931848) o Rimljanima. Genadije je zapažen jer je bio obrazovan pisac, koji je sledio Antiohijsku školu dosljedne egzegeze. Rimljani je njegovo najvažnije delo s nizom obrazlažućih opažanja na zabačene tekstove, pa, iako je podbacio da shvati uzvišenu središnju doktrinu poslanice, on prikazuje misao i duhovni život.

Umro je 471. godine.[2]

Pravoslavna crkva ga proslavlja 31. avgusta po julijanskom kalendaru.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Genadija iz Carigrada”. Arhivirano iz originala 11. 07. 2022. g. Pristupljeno 08. 07. 2022. 
  2. ^ Svetosavlje

Napomena: Ovaj članak, ili jedan njegov deo, izvorno je preuzet iz Ohridskog prologa Nikolaja Velimirovića.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]