Gornji Bunibrod

Koordinate: 42° 57′ 22″ S; 22° 01′ 01″ I / 42.956° S; 22.017° I / 42.956; 22.017
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Gornji Bunibrod
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugJablanički
GradLeskovac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 710
Geografske karakteristike
Koordinate42° 57′ 22″ S; 22° 01′ 01″ I / 42.956° S; 22.017° I / 42.956; 22.017
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina231 m
Gornji Bunibrod na karti Srbije
Gornji Bunibrod
Gornji Bunibrod
Gornji Bunibrod na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj016
Registarska oznakaLE

Gornji Bunibrod je naseljeno mesto grada Leskovca u Jablaničkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 710 stanovnika.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Postoje dve legende o postanku imena Bunibrod. Obe legende vezuju se za Tulovsku reku i turski period.

Prema prvoj legendi, u tursko doba na Tulovskoj reci nije postojala nijedna ćuprija, već se ista prelazila preko posebnih greda, od kojih se jedna nalazila na mestu gde se sada izlazi iz Donjeg Bunibroda i ide za Badince. Jednog dana, kada je bula bunibrodskog gospodara išla iz sela, reka je bila nabujala, pa se bula, prelazeći preko grede, okliznula i utopila u talasima nabujale reke. Po ovom događaju, selo je prvo nazvano Bulin Brod, od čega je kasnije nastalo ime Bunibrod.

Prema drugoj legendi, u selu je u tursko doba živela lepa devojka Bunka, koju je turski gospodar želeo da poturči i odvede u harem. Međutim, ona to nije želela, tako da, kad su je jednog dana Turci videli kako se šeta po polju, pokušali su da je uhvate i zarobe. Ona je, bežeći, stigle do nabujale Tulovske reke i bacila se u nju. Nasuprot verovanju Turaka da će se utopiti, ona je isplivala i izašla na drugu obalu. Turci nisu smeli da je isprate, već su ostali na obali, a Bunka im je pobegla. Zahvaljujući ovom podvigu, selo je po Bunki dobilo ime Bunin Brod, što je kasnije prešlo u Bunibrod.[1]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Gornji Bunibrod živi 623 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,6 godina (39,5 kod muškaraca i 41,7 kod žena). U naselju ima 201 domaćinstvo, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,79.

Ovo naselje je u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 790
1953. 858
1961. 814
1971. 778
1981. 796
1991. 738 724
2002. 762 819
2011. 710
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
762 100,0%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Poznate ličnosti[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jovanović, Jovan V. (1979). Leskovačko polje i Babička gora. Leskovac: Narodni muzej. 
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]