Gudački instrumenti

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Gudački instrumenti su dobili ime zbog načina dobijanja tona: prevlačenje gudala preko žice izaziva treperenje žice i stvara ton. Gudački instrumenti imaju četiri žica različite debljine. Najdublje tonove proizvode prezne (nedodirnute) žice, dok viši tonovi nastaju njihovim skraćivanjem, što se postiže pritiskom prstiju leve ruke po žicama. Svi instrumenti ove grupe su slične građe i oblika, ali različite veličine, opsega tonova i boje zvuka. U ove instrumente spadaju: violina, violončelo, viola i kontrabas.

Današnji gudački instrumenti razvili su se iz raznih vrsta viola koje su u praksi muziciranja bile upotrebljivane od XV do XVIII veka. Razvoj i tehničko usavršavanje ovih instrumenata vezuju se za italijanski gradić Kremonu, u kojem su se nalazile nedaleko čuvene radionice poznatih graditelja instrumenata iz porodica Amati, Gvarneri i Stradivari.

Violina[uredi | uredi izvor]

Violina

Violina ima najmanju rezonantsku kutiju i najkraće žice, te zato proizvodi i najviše tonove od svih gudačkih instrumenata. To je instrument nežnog tona i velikih izvođačkih i izražajnih mogućnosti. Nosilac je muzičkih tema različitog karaktera. Zbog toga je podjednako zastupljena u solističkoj, orkestarskoj i kamernoj muzici. Vodeći je instrument umetničke muzike, ali se koristi i u savremenoj zabavnoj i džez muzici.

Violončelo[uredi | uredi izvor]

Violončelo

Violončelo je mnogo veći instrument od violine pa se pri sviranju drži među kolenima, oslonjen nožicom na pod. Zbog izrazitih osobina-velikog tonskog obima, prijatne boje i znatnih tehničkih mogućnosti-pored violine, najznačajni je instrument orkestarskog, kamernog i solističkog muziciranja.

Viola[uredi | uredi izvor]

Viola

Viola ima veću rezonantsku kutiju i duže od violine pa zato proizvodi dublje (za kvintu niže) i tamnije tonove. U grupi gudačkih instrumenata zauzima važno mesto kao instrument koji se koristi u manjim i većim izvođačkim sastavima. Zbog njenog karakterističnog zvuka - mekog i tužnog - kompozitori je koriste za posebne efekte i kao solo instrument.

Kontrabas[uredi | uredi izvor]

Kontrabas

Kontrabas je najmlađi instrument u porodici gudačkih instrumenata (nastao tek u XVIII veku). Ima najveću rezonantsku kutiju, najduže i najdeblje žice među gudačima, te proizvodi i najdublje, veoma snažne tonove. Neki od ovih instrumenata imaju i pet žica, te im se tako proširuju tonski obim i dubina. Kontrabas je obavezan i značajan orkestarski instrument. On nema izvođačke i izražajne mogućnosti ostalih gudača, pa se retko primenjuje solistički. Značajnu solističku ulogu ima u džez muzici zbog punog zvuka i ritmičkog karaktera u picikato-sviranju.

Vidi još[uredi | uredi izvor]