Davorin Bogović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Davorin Bogović
Bogović 1981. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1960-03-23)23. mart 1960.(64 god.)
Mesto rođenjaZagreb, SFRJ
Muzički rad
Aktivni period1977—danas
Žanrovirok, novi talas

Davorin Bogović (Zagreb, 23. mart 1960) je hrvatski rok pevač, najpoznatiji po radu u Prljavom kazalištu.

Jedan je od osnivača Prljavog kazališta. Zajedno sa Zoranom Cvetkovićem (solo gitara), Ninom Hrastekom (bas gitara) i Tihomirom Filešom (bubnjevi), svirao je u grupi 'Ciferšlus'. Godine 1977. pridružio im se Jasenko Houra i tada su promenili ime u Prljavo kazalište.

Po izlasku iz Prljavog kazališta 1985. godine osniva bend 'Davorin i Bogovići', sa kojim 1998. godine izdaje studijski album Sretno dijete . [1] Godine 2008. bio je učesnik rijalitija Farma koji se prikazivao na Novoj TV. U petoj nedelji učešća izgubio je duel od Alena Macinića i napustio Farmu. [2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Davorin Bogović rođen je 23. marta 1960. godine u Zagrebu. Odrastao je u Dubravi u naselju Pavelić. Bio je sin jedinac razvedenih roditelja i živeo je sa majkom (Boženom), koja je preminula 2007. godine . Pohađao je „Marija Jurić Zagorka“ (8. maj OŠ) i više srednjih škola, 7. gimnazija, gimnazija hemijska, gimnazija u Kušlanovoj i Držičevoj, ali i srednja muzička škola.

Oženjen je suprugom Zvonkom, sa kojom ima dva sina Domagoja (1991) i Karla (1993).

Muzička karijera[uredi | uredi izvor]

Rano doba[uredi | uredi izvor]

Dok je pohađao osnovnu školu Marija Jurić Zagorka, Bogović je pevao pesme Bitlsa i Kinksa. Kasnije se u višim razredima družio sa Ninoslavom Hrastekom, Marijanom Brkićem, Hazimom Kardaševićem, Željkom Pervanom i drugima sa kojima je svirao gitaru i pevao.

1976. godine, zajedno sa Srećkom Šćepovićem, Zoranom Cvetkovićem i Ninoslavom Hrastekom, osniva svoj prvi rok bend pod nazivom „Ciferšlus“. Godine 1977. Cvetković je u sastav doveo gitaristu Jasenku Houru. Zatim dolazi do promena u sastavu i osnivaju novu grupu koju su nazvali Prljavo pozorište.

Prljavo pozorište[uredi | uredi izvor]

Prljavo kazalište je osnovano 1977. godine, a Davorin Bogović nastupa kao vokal.

Prvi materijal, maksi-singl sa tri pesme "Televizori", "Majka" i "Moje Djetinjstvo", objavili su 1978. godine . Kompozicije su potpisane kao zajedničko autorsko delo benda. Ploču je puštala prva, osnivačka postava. Iako su na omotu singla promovisali pank, muzika veoma podseća na tradicionalni rok. Naslovna numera je jedno od najznačajnijih dela Prljavskog kazalista, ali je usled prelaska grupe iz Jugotona u Suzi ubrzo pala u zaborav. Ponovo je objavljen na kasetnoj verziji live albuma Sve je lako kad si mlad - lajv (na D strani, koji sadrži studijske bonuse iz perioda kada je pevač grupe bio Bogović), kao i na kompilaciji koja se takođe zove Sve je lako kad si mlad '77-'99 (prva numera na prvom CD-u boks seta od četiri CD-a, koji su zajedno objavili CBS i Suzi 2001).

Tada su usledili prvi nastupi i uspostavljanje hrvatske novotalasne scene.

Godine 1979. objavili su singl sa dve kompozicije, „Moj je otac bio u ratu“, koju su napisali Houra i Cvetković, i „Noć“, koju potpisuje Houra.

U to doba smo skužili prve pankere. Tada smo krenuli sa zihericama, a do tada smo na sebi imali kvačice za vješanje rublja. Svašta smo u to vrijeme radili. Rezali se žiletima, palili čikove po sebi. Na sreću, ja imam ožiljke samo od neuspjelih tetovaža. Bili smo buntovnici. Prvi album smo snimili '79. godine pod imenom 'Prljavo kazalište'.[3]

Gitarista Marijan Brkić pridružio se bendu 1979. godine. Iste godine snimaju svoj prvi studijski album pod nazivom Prljavo kazalište . Album postaje veliki hit i po mišljenju muzičkih kritičara najbolji debi u istoriji hrvatskog rokenrola . Album je odsviran u pank stilu (primetan je uticaj Seks Pistolsa) i sadrži pesme koje se bave temama odrastanja i puberteta, kao i jake društvene kritike. Na albumu se nalazi jedanaest pesama, među kojima su pesme „Ja sam mladić u najboljim godinama”, „Subotom uveče” i „Sretno dijete” nezaobilazne kada se sastavlja svaka ozbiljna kompilacija najvećih hitova ovog benda. Društvene kompozicije kao što su „U mojoj opštini nema problema“, „Veze i poznanstva“, „Čovjek za sutra“ i „Što je to u ljudskom biću što ga vodi prema piću“ stekle su popularnost mnogo kasnije. Takođe, kada se govori o ovom albumu, ne mogu se zanemariti pesme „Neki dječaci” (o homoseksualnosti) i „Na posljednjoj stanici tramvaja”. Omot ovog albuma, koji je napravio poznati hrvatski grafičar Mirko Ilić, i danas se pamti po crvenom jeziku izbodenom sigurnosnom iglom.

Godine 1980. odlaze u Milano, gde snimaju svoj sledeći album Crno-bijeli svet, na kome Bogović izvodi popularnu repliku u istoimenoj kompoziciji: „Moje ime je Davorin Bogović, a ovo sve oko mene, to je crno-bijeli svijet.“, linija koja će baciti u samu orbitu popularnosti. Album sadrži deset pesama, među kojima su, pored naslova, značajne pesme „Moderna djevojka“, „Zagreb“, obrada „17 ti je godina tek“, i kompozicija „Mi plešemo“ (koja je i dalje značajan činilac na koncertnom repertoaru Prljavog pozorišta), mada i druge, manje poznate pesme zaslužuju pažnju. Album je, kao i prethodni, producirao Ivan Piko Stančić i jedan je od najkvalitetnijih albuma u celokupnoj diskografiji Prljavog teatra. „Crno-bijeli svijet“ je i jedan od najprodavanijih albuma ove grupe (prodato je preko 100.000 primeraka) i doveo ih je do vrha popularnosti. Preovlađujući stil na albumu je ska .

Nije preterano reći da ovaj album (koji je promovisan širom bivše Jugoslavije) predstavlja sam zenit Bogovićeve karijere. Bogović je tada na sve moguće načine izbegavao odlazak u vojni rok, što mu je na kraju i pošlo za rukom.

Bogović je u to vreme živeo veoma buntovnički. Često je sa svojim društvom odlazio na more, a zbog jednog takvog je propustio snimanje sledećeg albuma Heroj ulice (koji je otpevao Jasenko Houra). Houra i ostali članovi tima bili su veoma nezadovoljni njegovim postupkom, ali su mu vremenom oprostili i Bogović se vratio u tim. O tome u intervjuu govori Davorin Bogović:

„Snimanje albuma se malo odužilo. Trebali smo ići krajem travnja u Švedsku, u studio Tinija Varge, poznatog snimatelja i producenta. Stiglo je ljeto, a mi još uvijek nismo krenuli. Čuo sam se s ekipom koja je tada bila u Baškoj na Krku. Kad sam čuo lupanje valova i ženske glasove s plaže u pozadini, bio sam kao divlje impulzivno dijete. Nisam previše razmišljao i otišao sam na more. Da sam ostao na Krku, dobio bih telegram o tome da krećemo za Švedsku. No, mi smo otišli na nekoliko dana na izlet na Cres pa je Prljavo kazalište otišlo bez mene. Tada su me svi mrzili. Malo-pomalo sam im se umilio i oprostili su mi. [4]

Iako neospornog kvaliteta, album „Heroj ulice” nije zabeležio veliki uspeh u periodu neposredno po izlasku. Razlog tome je što publika, koja je očekivala nastavak „Crno-bijelog sveta”, nije prihvatila novi stil (rokabili, i uticaj Springstina i Kolinsa), a nije prihvatila ni Jasenka Houru u ulozi pevača. Tek u kasnijem periodu ovaj album će dobiti zasluženo priznanje publike.

Sledeći album Korak od sna snimljen je 1983 . Ulogu glavnog vokala ponovo dobija Davorin Bogović. Album sadrži osam pesama. Glavni lik ovog albuma je pesma „Sve je lako kad si mlad“, (zvuči koja podseća na pesmu „Should I stay or should I go“ kultne britanske pank grupe Kleš) koja je ubrzo postala megahit. Pored ove pesme, jedan od najvećih hitova je i naslovna, a značajne su i pesme „Dobar vjetar u leđa“, „Stajao sam“ i „Čini mi se“. Ovo je prvi u nizu albuma Prljavog kazališta koji je snimljen u prepoznatljivom pop stilu. Na albumu se mogu pronaći elementi svih stilova kojima su se do sada bavili i on je svojevrsni nastavak „Crno-belog sveta”, ali ujedno i most između tog albuma i „Heroja ulice”. Na albumu je jedan od pratećih vokala Mladen Bodalec, kome je ovo prva saradnja sa Prljavim kazalištem. Najveći nedostatak albuma je to što su ga, za razliku od prethodna dva albuma koji su snimana u poznatim studijima, producirali značajni producenti („Crno-bijeli svijet je sniman u Milanu i producirao Piko Stančić, a „Heroj ulice je snimljen u Švedskoj, a producirao Tini Varga), „Korak od sna“ je sniman i proizveden u Zagrebu (producent je Nenad Zubak, ime neuporedivo manje od Stančića i Varge), što se negativno odrazilo na kvalitet zvuka. Uprkos tome, publika je dobro prihvatila ovaj album.

Davorin Bogović je definitivno napustio Prljavo kazalište 1985. godine, neposredno pred snimanje albuma Zlatne godine. Album je otpevao Mladen Bodalec, koji je i danas pevač grupe.{{Gbq|"Tada je svatko otišao na svoju stranu. Ja opet na more, a oni na snimanje novog albuma."}Ponovo će sarađivati sa Prljavim Kazalištem na snimanju albuma Devedeseta (Suzi, 1990), na kojem je pevao prateće vokale. Najznačajnije prisustvo Davorina Bogovića na ovom albumu je u pesmi „Nemoj misli da se vlavkam”, koju je otpevao u duetu sa Jasenkom Hourom, i u pesmi „Devedesete”, gde je, uz prateće vokale, takođe otpevao jedan deo.

Nastupio je i na jubilarnom koncertu povodom trideset godina postojanja Prljavog kazališta, održanom 17. januara 2009. godine u zagrebačkoj Areni . Materijal sa ovog koncerta objavljen je na "živom" albumu XXX godine .

Solo karijera[uredi | uredi izvor]

Po izlasku iz sastava Prljavo kazalište, Bogović je razmišljao o odustajanju od bavljenja muzikom, ali je vrlo brzo počeo da radi kao muzički urednik na Radiju 101 . Kratko vreme sarađivao je sa rok grupom Pips, čips & Videoklips, na njihovoj kompoziciji „Rok n rol zvijezda“, koja se nalazi na albumu Dernjava .

Osnovao je bend 'Davorin i Bogovići', u kojem zajedno sa njim sviraju Albin Zlopaša (gitara), Luka Nekić (gitara), Siniša Radaković (bas gitara) i Željko Dijaković (bubnjevi). Godine 1998 . objavili su studijski album Sretno dijete, koji je objavio Kroacija Rekords . Album sadrži deset kompozicija, a osim dve koje su obrade, sadrži i kompozicije koje potpisuju Davorin Bogović, Jasenko Houra, Siniša Radaković i Marijan Brkić. Snimatelj i producent celokupnog materijala je Brkić. Na materijalu su i brojni gosti, među kojima su Branko Požgajec (Drugi način), Zorislav Preksavec (Parni valjak), Kristina Rupčić i drugi. [5]

Zajedno sa rođakom Damirom Šabanom kreirao je pozorišnu predstavu Gustl salon, koja je premijerno izvedena 1997. godine . Bogović je autor muzike, au predstavi igra muzičara koji svira harmoniku, gitaru, blok flautu i mali bubanj. Imali su brojne nastupe u evropskim gradovima i osvojili dva festivala.

Godine 2007. snimio je singl "Volim nogomet" koji je emitiran kao naslovna pjesma istoimene emisije na drugom programu HRT-a.

Lični život[uredi | uredi izvor]

Po odlasku iz benda Prljavo kazalište, Bogović je 1987. godine upoznao buduću suprugu Zvonku, sa kojom se oženio 12. januara 1991. godine . Iste godine, u junu, rođen im je prvi sin Domagoj, a 1993. godine drugi sin Karlo. Oba sina igraju i treniraju fudbal u NK Tekstilac na zagrebačkim Ravnicama. Supruga Zvonka je medicinski tehničar i radi u laboratoriji na odeljenju patologije KB „Sestre milosrdnice“ .

Diskografija[uredi | uredi izvor]

Prljavo kazalište[uredi | uredi izvor]

Studijski albumi[uredi | uredi izvor]

  1. Prljavo pozorište - Suzi, 1979.
  2. Crno-bijeli svet - Suzi, 1980.
  3. Korak od sna - Suzi, 1983.
  4. Devedeseta - Suzi, 1990. (Gost u kompozicijama Nemoj misli da svetaj i Devedeseta, i prateći vokali na nekoliko kompozicija)

Singlovi[uredi | uredi izvor]

  1. " Televizori " - Jugoton, 1978.
  2. " Moj otac je bio u ratu " - Suzi, 1979.
  3. " Crno-bijeli svet " - Suzi, 1980.

Filmografija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]