Dejan Meleg

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dejan Meleg
Lični podaci
Puno ime Dejan Meleg
Datum rođenja (1994-10-01)1. oktobar 1994.(29 god.)
Mesto rođenja Bački Jarak, SR Jugoslavija
Visina 1,76 m
Pozicija prednji i bočni vezni[1]
Juniorska karijera
Vojvodina
Seniorska karijera*
Godine Klub Nast. (Gol)
2012 Vojvodina 7 (0)
2013—2015 Ajaks 0 (0)
2013—2014Ajaks 2 27 (12)
2014—2015Kambur 10 (1)
2015Ajaks 2 3 (0)
2016—2017 Vojvodina 47 (13)
2017—2018 Kajserispor 0 (0)
2018—2020 Crvena zvezda 5 (0)
2019Levadijakos 8 (0)
2019—2020Radnički Niš 21 (0)
2020—2022 Borac Banja Luka 55 (11)
2022—2024 Enpi
Reprezentativna karijera
2010—2011 Srbija do 17 18 (9)
2011—2013 Srbija do 19 5 (1)
2016—2017 Srbija do 21 3 (0)
* Datum aktuelizovanja: 11. februar 2024.

Dejan Meleg (Bački Jarak, 1. oktobar 1994) je srpski fudbaler. Igra na sredini terena.

Klupska karijera[uredi | uredi izvor]

Meleg je prošao mlađe kategorije novosadske Vojvodine, a za prvi tim je debitovao u jesen 2012. kada je zabeležio sedam prvenstvenih nastupa. U januaru 2013. godine prešao je u Ajaks iz Amsterdama sa kojim je potpisao trogodišnji ugovor.[2] Za prvi tim četvorostrukog prvaka Evrope nije odigrao nijedan meč, ali je zato za mladi tim holandskog kluba zabeležio 30 nastupa i postigao 12 golova. Od jula 2014. do marta 2015. godine bio je na pozajmici u Kamburu, za koji je na 10 utakmica postigao jedan pogodak.

Početkom januara 2016. godine se vratio u Vojvodinu.[3] U svom drugom mandatu u novosadskom klubu je ostavio daleko veći utisak. Stigao je do kapitenske trake, a u narednih sezonu i po koliko je proveo u ovom klubu je odigrao 47 prvenstvenih utakmica na kojima je postigao 14 golova.

U junu 2017. godine potpisao je trogodišnji ugovor sa turskim prvoligašem Kajzerijem.[4] Za turski klub u sezoni 2017/18. nije odigrao ni jedan meč u prvenstvu, a svoje jedine nastupe je imao u kupu gde je odigrao četiri susreta. Nakon jedne sezone je raskinuo ugovor sa Kajzerijem.[5]

U junu 2018. godine potpisao je četvorogodišnji (3+1) ugovor sa Crvenom zvezdom.[6] Tokom prvog dela sezone 2018/19. je odigrao ukupno sedam utakmica za Crvenu zvezdu, bez postignutog gola. Trener Vladan Milojević ga nije koristio u bitnijim mečevima u Evropi. Odigrao je samo jedan meč u kvalifikacijama za Ligu šampiona, i to protiv Spartaksa na Marakani. Dolaskom Ebisilija, a posebno Marka Marina pao je u drugi plan.[7] Dana 25. januara 2019. godine odlazi na šestomesečnu pozajmicu u grčki Levadijakos.[8][9] Nakon isteka pozajmice, vratio se u Crvenu zvezdu.[10] Početkom jula 2019, Crvena zvezda ga ponovo šalje na pozajmicu, ovoga puta u Radnički iz Niša.[11] Nakon sezone u Radničkom, Meleg se vratio u Crvenu zvezdu, sa kojom je ubrzo i raskinuo ugovor.[12]

Sredinom oktobra 2020. godine je potpisao ugovor sa banjalučkim Borcem.[13] Sa Borcem je osvojio bosanskohercegovačku Premijer ligu u sezoni 2020/21.[14] U septembru 2022. je napustio Borac i potpisao za egipatski Enpi.[15][16]

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Meleg je sa reprezentacijom Srbije do 19 godina postao prvak Evrope 2013. godine na Evropskom prvenstvu do 19 godina u Litvaniji.

U maju 2017. godine, selektor reprezentacije Srbije do 21. godine Nenad Lalatović je uvrstio Melega na konačni spisak igrača za Evropsko prvenstvo 2017. godine u Poljskoj.[17] Srbija je takmičenje završila već u grupnoj fazi nakon što je iz tri meča imala dva poraza i jedan nerešen rezultat, a Meleg nije ulazio u igru na prvenstvu.[18][19][20]

Uspesi[uredi | uredi izvor]

Klupski[uredi | uredi izvor]

Borac Banja Luka

Reprezentativni[uredi | uredi izvor]

Srbija do 19

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Nedeljković, Darjan (26. 6. 2019). „Zvezda pomaže Radničkom: Meleg stiže na pozajmicu”. mozzartsport.com. Pristupljeno 3. 7. 2019. 
  2. ^ „Omladinac Vojvodine potpisao za Ajaks”. mozzartsport.com. 17. 1. 2013. Pristupljeno 24. 1. 2017. 
  3. ^ „Stepanov i Meleg se vratili u Vojvodinu”. b92.net. 2. 1. 2016. Pristupljeno 24. 1. 2019. 
  4. ^ „Zvanično: Meleg potpisao”. mozzartsport.com. 28. 6. 2017. Pristupljeno 24. 1. 2017. 
  5. ^ „Sjajna vest za Zvezdi - Meleg je slobodan igrač!”. mozzartsport.com. 15. 5. 2018. Pristupljeno 24. 1. 2019. 
  6. ^ „Dejan Meleg predstavljen na Marakani”. FK Crvena zvezda. 12. 5. 2018. Pristupljeno 13. 6. 2018. 
  7. ^ „Šerif Meleg!”. mozzartsport.com. 24. 1. 2019. Pristupljeno 24. 1. 2019. 
  8. ^ „Zvanično: Meleg u Levadijakosu”. mozzartsport.com. 25. 1. 2019. Pristupljeno 26. 1. 2019. 
  9. ^ „Iz Zvezde u Grčku, potvrđeno!”. mondo.rs. 25. 1. 2019. Pristupljeno 26. 1. 2019. 
  10. ^ „Meleg se vratio iz Grčke – sledi mu najbitniji period za budućnost u Zvezdi!”. hotsport.rs. 7. 6. 2019. Pristupljeno 7. 6. 2019. 
  11. ^ „Radnički obelodanio dva značajna potpisa, stigli Meleg i Jirka”. zurnal.rs. 4. 7. 2019. Pristupljeno 4. 7. 2019. 
  12. ^ „Zvezda raskinula ugovor s Melegom uz neobičnu klauzulu: Može u drugi klub samo uz uslov s Marakane”. telegraf.rs. 28. 7. 2020. Pristupljeno 4. 8. 2020. 
  13. ^ „Dejan Meleg u Borcu!”. fkborac.net. 16. 10. 2020. Pristupljeno 18. 10. 2020. 
  14. ^ „BORAC JE ŠAMPION BOSNE I HERCEGOVINE: Druga titula u istoriji kluba”. tvarenasport.com. 23. 5. 2021. Pristupljeno 30. 10. 2022. 
  15. ^ „Odbio dvije inostrane ponude, ali treću nije mogao: "Gestu kluba pamtit ću do kraja života". sportsport.ba. 19. 9. 2022. Pristupljeno 30. 10. 2022. 
  16. ^ „Meleg postao jedini Evropljanin u Egiptu”. mozzartsport.com. 25. 9. 2022. Pristupljeno 30. 10. 2022. 
  17. ^ „Lalatović tim za EP: Radonjić na spisku, nema Ristića”. Sportski žurnal. 22. 6. 2017. Pristupljeno 24. 6. 2019. 
  18. ^ „Portugal 2-0 Serbia” (na jeziku: engleski). FIFA. 17. 6. 2017. Pristupljeno 23. 6. 2019. 
  19. ^ „Serbia 2:2 FYR Macedonia” (na jeziku: engleski). FIFA. 20. 6. 2017. Pristupljeno 23. 6. 2019. 
  20. ^ „Serbia 0:1 Spain” (na jeziku: engleski). FIFA. 23. 6. 2017. Pristupljeno 23. 6. 2019. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]