Dionisije I Carigradski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dionisije I Mudri

Dionisije I (grč. Διονύσιος Α΄) je bio patrijarh Carigrada u dva navrata - od 1466. do 1471. te od 1488. do 1490. Proslavlja se kao svetitelj u pravoslavnoj crkvi 23. novembra.[2]

Život[uredi | uredi izvor]

Dionisije se rodio u Dimitsani na Peloponezu. Zamonašio se i došao u manastir u Carigradu gde ga je podučavao efeški arhiepiskop Marko, koji ga je rukopoložio za jeromonaha.[2] Kada je 1453. godine došlo do pada Carigrada, Dionisija su zarobili Turci Osmanlije. Nešto kasnije u Adrianopolju mu je otkupio slobodu arhont po imenu Kyritzes.[1]

Nakon što je stekao slobodu, Dionisije je stekao izuzetnu naklonost Mare Branković, kćeri srpskog despota Đurđa[2] Brankovića i jedna od supruga sultana Murata II, oca Mehmeda II. Iako je Mara do kraja života ostala kršćanka, imala je značajan uticaj na svog posinka Mehmeda.[4] Uz Marinu pomoć Dionisije je imenovan za mitropolita Filipolisa (današnji Plovdiv) od strane patrijarha Genadija Skolarija.[3]

Godine 1466. Simeon je uspeio svrgunuti Marka II i doći na mesto patrijarha nakon što je osmanlijskim vlastima dostavio 2000 zlatnika. Simeonovo se na tom mestu zadržao kratko. Na intervenciju Mare Branković kod Mehmeda on je svrgnuo Simeona, i na tron patrijarha vratio Dionisija.[4]

Najverovatniji datum Dionisijevog postavljanja je kraj 1466. godine, s obzirom da je Dionisije 15. januara 1467. potpisao ukaz kojim Sveti sinod lišava Georgiosa Galesiotesa i Manuela Christonymosa svih crkvenih dužnosti. Ta dva plemića su, međutim, brzo povratili svoj uticaj i postali žestoka opozicija Dionisiju, koji je također na sebe navukao i Simeonove pristaše.[5]

Dionisije je na mestu patrijarha bio sve do kraja 1471. godine kada ga su protivnici optužili da se nakratko bio preobratio na islam te da je tada bio obrezan. Svrgnut je i ponovo je vraćen Simeono.[6]

Nakon svrgavanja 1471. godine, Dionisije se povukao u manastir Ikosifinisa u Drami. U julu 1488. je ponovno izabran za patrijarha. Ponovo je svrgnut 1490. godine. Umro je dve godine kasnije 1492. godine.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ The Ecumenical Patriarchate, Kiminas Demetrius 2009 Wildside Press LLC isbn=978-1-4344-5876-6 s 37,45
  2. ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Srpski na srpskom”. www.rts.rs. Pristupljeno 2021-02-05. 
  3. ^ [1] Dionysios I Ecumenical Patriarchate
  4. ^ Runciman Steven, The Great Church in captivity, Cambridge University Press 1985, isbn = 978-0-521-31310-0, p=193–4,200
  5. ^ Philippides Marios, The Siege and the Fall of Constantinople in 1453 Ashgate Pub Co 2011 isbn = 978-1-4094-1064-5 p 79–84
  6. ^ Petit L. Déposition du Patriarche Mark Xylocarvi Revue de l'Orient Chrétien 1903 http://books.google.it/books?id=0fsLAAAAIAAJ 144–9