Emanuel Peti

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Emanuel Peti
Emanuel Peti
Lični podaci
Puno ime Emanuel Loran Peti
Datum rođenja (1970-09-22)22. septembar 1970.(53 god.)
Mesto rođenja Djep, Francuska
Visina 1,85 m
Pozicija vezni
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1988—1997
1997—2000
2000—2001
2001—2004
Monako
Arsenal
Barselona
Čelsi
222
85
23
55
(4)
(9)
(1)
(2)
Reprezentativna karijera
1990—2003 Francuska 63 (6)

Emanuel Loran Peti (franc. Emmanuel Laurent Petit; 22. septembar 1970) je bivši francuski fudbaler i nacionalni reprezentativac.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Klupska[uredi | uredi izvor]

Petit je rođen u Djepu, lučkom gradu pokraj kanala Lamanš na severu zemlje. Karijeru je započeo u niželigašu ES Arques-la-Bataille.[1]

Godine 1988. Peti je sa 18 godina postao igrač Monaka. Nakon što je klub igrao u finalu francuskog kupa 1989, tadašnji trener Arsen Venger počeo je koristiti Petija kao standardnog igrača na pozicijama levog krila i centralnog veznog. Sa klubom je 1991. osvojio francuski kup dok je 1992. igrao u finalu Kupa pobednika kupova u kojem je Monako izgubio od Verder Bremena. U svojoj poslednjoj sezoni 1996/97. Emanuel Peti je bio kapiten Monaka i sa klubom je osvojio nacionalno prvenstvo.

Uprkos Glazgov rendžersima koji su ga hteli dovesti u klub, Peti se u junu 1997. pridružio londonskom Arsenalu a vrednost transfera je iznosila 2,5 miliona funti.[1] Tamo ga je ponovo trenirao Arsen Venger koji ga je s pozicije centralnog veznog stavio na mesto defenzivnog veznog gde je igrao u tandemu sa sunarodnikom Patrikom Vijerom. Njih dvojica su stvorili jaki vezni red što je dovelo do brzog uspeha tako da je Arsenal te sezone osvojio duplu krunu - Premijer ligu i FA kup. Tokom tri sezone igranja za londonski klub, Peti je skupio ukupno 118 nastupa u svim takmičenjima i 11 golova.

U leto 2000. Peti zajedno sa saigračem Markom Overmarsom odlazi u Barselonu.[2] Katalonski klub ga je kupio za 7 miliona funti. Tokom kratkotrajnog perioda u klubu, igrao je u odbrani, nekoliko puta se povredio te je bio rezervni igrač. U svojoj biografiji objavljenoj 2008. Peti je posebno poglavlje posvetio Barseloni, te je napisao da tadašnji trener Lorenc Sera Ferer nije ni znao koja je mu je pozicija na terenu kada je doveden iz Arsenala.

Nakon jedne sezone na Kamp nou, igrač se povezivao sa engleskim klubovima kao što su Mančester junajted, Čelsi i Totenham hotspur. Peti je 2001. potpisao za Čelsi dok je vrednost transfera iznosila 7.500.000 funti.[3] U početku je bio član prve ekipe u razočaravajućoj debitantskoj sezoni. Tada je igrao u finalu FA kupa kojeg je na posletku osvojio njegov bivši klub Arsenal. Svoj prvi gol za Čelsi je postigao u prvenstvenoj 2:1 pobedi protiv Derbi kauntija 30. marta 2002.[4]

Tokom druge sezone u Čelsiju, Petijeva igra se značajno poboljšala. U veznom redu je igrao odlično sa Frenkom Lampardom i za klub je postigao dva gola. Prvi je bio protiv Evertona u Liga kupu[5] a drugi protiv Arsenala u prvenstvu.[6] Međutim, nakon serije povreda kolena Peti se udaljio od prvog sastava. Svoju poslednju utakmicu za klub je odigrao 1. februara 2004. protiv Blekburn roversa.[7]

Nakon toga je u leto 2004. napustio klub kao slobodan igrač. Tada ga je njegov bivši klub Arsenal hteo dovesti u svoje redove, ali se od toga odustalo zbog Petijeve loše kondicije. Tokom sledećih šest meseci Peti je nameravao pronaći novi klub, pa je trenirao sa Boltonom. Međutim, kada je saznao da mora na novu operaciju kolena i shvatio da se neće moći vratiti u raniju formu, Peti je 20. januara 2005. objavio povlačenje iz fudbala.[8][9]

Reprezentativna[uredi | uredi izvor]

Član reprezentacije Francuske Peti je bio dosta dugo (od 1990. do 2003). U tom periodu je sa „Trikolorima“ nastupao na dva evropska (Švedska 1992. i Holandija / Belgija 2000.) i dva svetska (Francuska 1998. i Japan / Južna Koreja 2002.) fudbalska prvenstva.

Kao član tada moćne reprezentacije sa kraja 1990-ih, Peti je sa „Trikolorima“ 1998. osvojio Svetsko prvenstvo da bi 2000. bio ostvaren isti uspeh i na Evropskom prvenstvu. Na Svetskom prvenstvu u Francuskoj, Peti je postigao dva gola za reprezentaciju. Prvi je bio protiv Danske[10] u grupi a drugi u finalu protiv Brazila.[11] Upravo je njegov gol bio jubilarni 1000-ti u istoriji Francuskog fudbalskog saveza i poslednji na Svetskom prvenstvu na kraju 20. veka.

Uspesi[uredi | uredi izvor]

Klupski[uredi | uredi izvor]

Monako
Arsenal

Reprezentativni[uredi | uredi izvor]

Francuska

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]