Звонар Богородичине цркве (film iz 1996)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Zvonar Bogorodičine crkve
Filmski poster na srpskom jeziku
Izvorni naslovThe Hunchback of Notre Dame
Režija
  • Gari Trausdejl
  • Kirk Vajz
Scenario
  • Tab Marfi
  • Ajrin Meki
  • Bob Cudiker
  • Noni Vajt
  • Džonatan Roberts
ProducentDon Han
PričaTab Marfi
Temelji se naromanu Zvonar Bogorodičine crkve
Viktora Igoa
Glavne uloge
MuzikaAlan Menken
MontažaElen Kenišej
Producentska
kuća
Distributer
Godina1996.
Trajanje91 minuta
ZemljaSAD
Jezik
Budžet70 miliona dolara[1]
Zarada325,3 miliona dolara[2]
Sledeći
Veb-sajtmovies.disney.com/the-hunchback-of-notre-dame
IMDb veza

Zvonar Bogorodičine crkve (engl. The Hunchback of Notre Dame) američki je animirani filmski mjuzikl iz 1996. godine. Proizveo ga je Walt Disney Feature Animation, a objavio Walt Disney Pictures. 34. je Diznijev dugometražni animirani film i sedmi proizveden tokom Diznijeve renesanse. Temelji se na istoimenom romanu Viktora Igoa. Film prati Kvazimoda, deformisanog zvonara Notr Dama, kao i njegovu borbu da bude prihvaćen u društvu. Režirali su ga Gari Trausdejl i Kirk Vajz, dok glasove pozajmljuju: Tom Hals, Demi Mur, Toni Džej, Kevin Klajn, Pol Kandel, Džejson Aleksander, Čarls Kimbro, Dejvid Ogden Stirs i Meri Vikes u svojoj poslednjoj filmskoj ulozi.

Smatra se jednim od Diznijevih najmračnijih animiranih filmova jer njegov narativ istražuje zrelu temu i teme kao što su infanticid, požuda, prokletstvo, anticiganizam, genocid i greh, uprkos promenama napravljenim od originalnog izvornog materijala kako bi se prilagodio mlađoj publici. Muziku je komponovao Alan Menken, a pesme su napisali Menken i Stiven Švarc, koji su ranije sarađivali na filmu Pokahontas (1995). Par je kasnije takođe sarađivao na filmu Začarana iz 2007. godine.

Zvonar Bogorodičine crkve je objavljen 21. juna 1996. godine, a dobio je uglavnom pozitivne kritike i ostvario komercijalni uspeh, zaradivši preko 325 miliona dolara širom sveta, čime je postao peti film sa najvećom zaradom iz 1996. godine. Muzika iz filma nominovana je za Oskara i nagradu Zlatni globus. Mračniju, gotičniju scensku adaptaciju filma producirao je Disney Theatrical Productions 1999. godine. Nastavak, Zvonar Bogorodičine crkve 2, objavljen je 2002. godine.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Istočni pogled na katedralu Notr Dam u Francuskoj.

Godine 1482. Klopen, ciganski lutkar, pripoveda o poreklu naslovnog grbavca pre dvadeset godina: grupa Cigana koja se ilegalno ušunjala u Pariz upala je u zasedu Kloda Frola, pariskog ministra pravde, i njegovih vojnika. Jedna žena je pokušala da pobegne sa svojom bebom, stigavši do vrata Notr Dama moleći za utočište. Frolo ju je pojurio i oborio na stepenice katedrale, gde je slomila lobanju i umrla. Njena beba je preživela i Frolo, užasnut zbog deformisanog izgleda bebe, pokušava da je udavi, ali dolazi arhiđakon i optužuje Frola da je ubio nevinu ženu. Da bi se iskupio za svoj greh, Frolo je nevoljno pristao da odgaja dete kao svoje, dajući mu ime „Kvazimodo”, što znači „poluformiran”, i sakriva ga u zvoniku katedrale.

Dvadeset godina kasnije, Kvazimodo je izrastao u ljubaznog, ali izolovanog mladića, sada sa znatno vidljivijom grbom na leđima. Proživeo je ceo svoj život u katedrali, a njegovo jedino društvo su bili živi kameni gargojli Viktor, Hugo i Lavern. Gargojli ga ohrabruju da prisustvuje Festivalu budala, uprkos Frolovim upozorenjima da će ga tamo izbegavati zbog deformiteta. Kvazimodo prisustvuje i proslavlja se zbog svog izgleda, ali onda, podstaknut od strane Frolovih čuvara, biva ponižen od strane gomile posetilaca. Frolo odbija Kvazimodove molbe za pomoć, ali ga spasava Esmeralda, ljubazna Ciganka. Frolo, koji namerava da iskoreni Pariz od Cigana, naređuje njeno hapšenje, ali Esmeralda pobegne uz pomoć mađioničarskog trika.

Kvazimodo se povlači nazad u katedralu, praćen Esmeraldom i kapetanom Febusom iz Frolove straže. Febus odbija da je uhapsi zbog navodnog veštičarenja u Notr Damu i umesto toga kaže Frolu da je zatražila azil. Esmeralda pronalazi i sprijatelji se sa Kvazimodom, koji joj pomaže da pobegne iz Notr Dama iz zahvalnosti što ga je ranije odbranila. Ona poverava Kvazimodu privezak sa mapom ciganskom skrovištu. Frolo razvija požudna osećanja prema Esmeraldi i, kada ih shvati, moli Bogorodicu da ga spase od njene „čarolije” i izbegne večno prokletstvo.

Kada Frolo otkrije da je Esmeralda pobegla, započinje nemilosrdnu pretragu grada, podmićujući i hapseći Cigane i palivši kuće kako bi je pronašao. Febus prkosi Frolu kada mu je naređeno da zapali kuću sa porodicom unutra i Frolo naređuje da ga pogube. Febus beži, ali je pogođen strelom i pada u reku Senu, gde ga pronalazi Esmeralda i odvodi u Notr Dam u sklonište. Gargojli podstiču Kvazimoda da prizna svoja osećanja prema Esmeraldi, ali mu je srce slomljeno kada otkrije da su se ona i Febus zaljubili. Shvativši da je Kvazimodo pomogao Esmeraldi da pobegne, Frolo mu kaže da zna za cigansko sklonište i da planira da ga napadne u zoru. Koristeći mapu koju mu je dala Esmeralda, Kvazimodo i Febus pronalaze sklonište kako bi upozorili Cigane, ali je Frolo krenuo za njima.

Odbijajući Frolovo naređenje, Esmeralda treba da bude spaljena na lomači u Parizu, ali je spasava Kvazimodo. Nakon što je unesu unutra, on i gargojli izlivaju rastopljeno olovo na ulice da bi sprečili bilo koga da uđe. Febus oslobađa Cigane i okuplja građane Pariza protiv Frolove straže, dok sam Frolo provaljuje u katedralu. On progoni Kvazimoda i Esmeraldu do zvonika, gde se bori sa Kvazimodom, a na kraju obojica padaju sa platforme. Frolo pada u rastopljeno olovo, dok Kvazimoda spasava Febus. Kvazimodo prihvata ljubav Febusa i Esmeralde i oni ga ohrabruju da napusti katedralu; kada to učini, ljudi iz Pariza ga dočekuju kao heroja.

Glasovne uloge[uredi | uredi izvor]

Uloga Glas
Kvazimodo Tom Hals
Esmeralda Demi Mur
Klod Frolo Toni Džej
Febus Kevin Klajn
Klopin Pol Kendel
Viktor Čarls Kimbro
Hugo Džejson Aleksander
Lavern Meri Vikes
Arhiđakon Dejvid Ogden Stirs
Grubi stražar Kori Berton
Smotani stražar Bil Fagerbake
Kvazimodova majka Meri Kej Bergman
Stari jeretik Gari Trausdejl

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bates, James; Apodaca, Patrice (20. 6. 1996). „Stalking the King of Animation”. Los Angeles Times. Arhivirano iz originala 24. 6. 2021. g. Pristupljeno 21. 6. 2021. 
  2. ^ „The Hunchback of Notre Dame”. Box Office Mojo. Arhivirano iz originala 10. 6. 2003. g. Pristupljeno 5. 1. 2012. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]