Златна папрат
| Zlatna paprat | |
|---|---|
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Divizija: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Podrod: | |
| Binomno ime | |
| Asplenium ceterach | |
| Sinonimi | |
Zlatna paprat je višegodišnja zeljasta biljka iz familije Aspleniaceae. Veličine je do 20 cm, česta na suvim staništima sa krečnjačkom, serpentinskom i silikatnom podlogom[1]. Obično raste na stenama ili u pukotinama stena (hazmofita). Rasprostranjena je u skoro celoj Evropi, na Kavkazu, srednjoj Aziji do Himalaja. Biljka se koristila u biljnoj medicini kao antitusik i diuretik[2]. Latinski naziv podroda (ceterach) potiče od naziva arapskih lekara za ovu paprat, koju su koristili za lečenje slezine[1].
Opis[uredi | uredi izvor]
Zlatna paprat je mala kserofilna biljka sa kratkim rizomom. Listovi (frondovi) su busenasto sakupljeni u rozetu, prosto perasto usečeni, dugi do 15 ili 20 cm. Lisna drška (rahis) prekrivena je ljuspama, kao i listovi sa donje strane. Ove ljuspe vremenom dobijaju zlatno-mrku boju, odakle potiče i ime biljke. Sorusi su izduženi do linearni, u početku potpuno pokriveni ljuspama[1].
Otpornost na isušivanje[uredi | uredi izvor]
Zlatna paprat je poznata po svojoj otpornosti na isušivanje. Biljka može posle potpunog isušivanja da oživi po zalivanju (slično natalijinoj i srpskoj ramondi). Zlatna paprat duguje ovu otpornost na sušu prisustvu fenolnih komponenti (poput hlorogene i kofeinske kiseline) u visokim koncentracijama u listovima. Takođe, veliki je značaj i enzima poput peroksidaza i polifenol oksidaza[3].
Filogenija vrste[4][uredi | uredi izvor]
Zlatna paprat je nastala poliploidijom od srodne vrste A. javorkeanum. Tako je zlatna paprat tetraploid (2n = 144). Reproduktivne barijere u okviru podroda Ceterach su slabe, tako da zlatna paprat hibridizuje sa srodnim vrstama dajući vrste–potomke: sa A. aureum daje oktoploidnu vrstu A. octoploideum, dok sa A. dalhousiae daje heksaploidnu A. punjabense.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v Vukićević, E. 1970. Rod Ceterach. U: Josifović M. (ur.) Flora SR Srbije I. Beograd: SANU. pp. 98.
- ^ Plants for the future, Asplenium ceterach. Pristupljeno 12.11.2014.
- ^ Zivkovic, Suzana; Popovic, M.; Dragisic-Maksimovic, Jelena; Momcilovic, Ivana; Grubisic, D. (2010). „Dehydration-related changes of peroxidase and polyphenol oxidase activity in fronds of the resurrection fern Asplenium ceterach L”. Archives of Biological Sciences. 62 (4): 1071—1081. doi:10.2298/ABS1004071Z.
- ^ Van Den Heede, C. J.; Viane, R. L. L.; Chase, M. W. (2003). „Phylogenetic analysis of Asplenium subgenus Ceterach (Pteridophyta: Aspleniaceae) based on plastid and nuclear ribosomal ITS DNA sequences”. American Journal of Botany. 90 (3): 481—495. PMID 21659141. doi:10.3732/ajb.90.3.481.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Mediji na Ostavi
Podaci na Vikipodacima
Taksonomija na Vikivrstama- Mapa areala zlatne paprati
- Asplenium ceterach Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. новембар 2014) BIOloška RAznovrsnost Srbije, Konzorcijum organizacija civilnog sektora za kartiranje i monitoring biološke raznovrsnosti Srbije i Istraživačka stanica Petnica. Pristupljeno 12.11.2014.
